Sa službenim statusom kandidata za članstvo u Europskoj uniji Ukrajina polako kreće u poravnavanje pravne stečevine s europskom, unatoč ratu. Zemlja je, ugrubo, tamo gdje je Hrvatska bila 2004., iako je nemoguće uopće prognozirati političku volju u Uniji za otvaranje pregovora s Kijevom. Bez obzira na okolnosti, Ukrajina ne gubi vrijeme, pa su predstavnici ukrajinskog regulatora tržišta kapitala, Nacionalne komisije za vrijednosnice i burze, ovog tjedna boravili u studijskom posjetu Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga (Hanfa).

Tehnička izmjena znanja

Sam posjet dvojice povjerenika Maksyma Libanova i Yuriija Boika nastavak su tehničke suradnje započete 2019., a kao prve teme na stolu našli su se UCITS i alternativni investicijski fondovi. U sklopu posjeta potpisan je Sporazum o tehničkoj suradnji između dva regulatora.

“Tri godine smo u kontaktu s Hanfom, a pošto je Ukrajina dobila status kandidata za EU, odlučili smo produbiti suradnju s europskim regulatorima”, kaže nam Maksym Libanov, u čijoj su nadležnosti korporativno upravljanje, vrijednosnice, depozitorij, investicije i mirovinski fondovi. Sa specijalnim dozvolama za izlazak iz zemlje, stigli su u Zagreb. “Vodili smo se logikom da su nam hrvatska iskustva kao najmlađe članice vrlo važna. U ovom trenu naši razgovori pokrivaju tehničku izmjenu znanja i iskustva u procesu”, kaže Libanov dodajući da su se sastali i s predstavnicima ZB Investa i Maverick Wealth Managementa.

Ukrajina je u izvanrednom stanju od ruske invazije krajem veljače, a UNHCR procjenjuje da je iz zemlje pobjeglo gotovo 7 milijuna ljudi. Gospodarska aktivnost praktično je devastirana, trgovanje na Ukrajinskoj burzi zaustavljeno 24. veljače (tek prije mjesec dana pokrenuto uz ograničenja), a financiranje ovisi o injekcijama Zapada. Prije rata ukrajinsko gospodarstvo oslanjalo se na metalurgiju, rudarstvo i preradu rudače na istoku i jugoistoku, teritoriju danas pod ruskom okupacijom otkuda su slike sravnjenog Mariupolja i užasa u željezari Azovstal kao skloništa za civile i zadnjeg uporišta ukrajinske vojske obišle svijet.

Oko trećine BDP-a stvarala je poljoprivreda, pa se Ukrajinu često nazivalo svjetskom žitnicom. U 2021., kaže Libanov, proizvedeno je oko 95 milijuna tona žitarica, poput pšenice i suncokreta, od čega je dvije trećine otišlo na izvozna tržišta. Prema UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu 16 posto svjetske proizvodnje kukuruza i više od 40 posto suncokretovog ulja dolazi iz Ukrajine. Samo Moldavija, primjerice, više od 90 posto pšenice dobavlja s ukrajinskih polja. Invazija Rusije, osim užasa Ukrajincima, poremetila je svjetske dobavne lance žitarica (i uz svesrdnu pomoć špakulanata na burzama) cijene hrane pogurala nebu pod oblake.

Mimo dugogodišnjih političkih napetosti s Rusijom, okupacije Krima 2014. i invazijom u veljači, Ukrajina se borila s nagomilanim gospodarskim i društvenim problemima. Siva ekonomija, neuređeno tržište, korupcija, nizak životni standard radnika, još gori umirovljenika – niz je dobro poznat tranzicijskim zemljama. Od oko 42 do 44 milijuna stanovnika, a radi se o procjeni jer je zadnji popis rađen 2001., njih 20 milijuna je radno sposobna populacija. Među njima samo 13 milijuna uplaćuje doprinose za mirovine, ostatak je u sivim ešalonima ekonomske aktivnosti ili izvan tržišta rada, dok je umirovljenika oko 11 milijuna. S tim omjerima zaposlenih i uzdržavanih, mirovinski sustav i tržište rada predstavljaju dvije goruće teme. Posebice jer zamišljeni mirovinski sustav u tri stupa nikad nije zaživio. Jedini funkcionalan je prvi stup generacijske solidarnosti, a drugi je s radom trebao početi 2023. da nije bilo rata, uvjeravaju nas.

Mnogi bez podataka o stažu

Treći, temeljen na dobrovoljnim uplatama imao je 50-ak fondova prije rata, no ukupna imovina iznosila je oko 150 milijardi eura, navode. “Mirovinski sustav je mlad i tek se razvija. Prosječna mirovina 2800 hrivnja, oko 100 eura. Problem je što je prosječna mirovina vrlo blizu minimalnoj jer mnogi ljudi nemaju dokumentaciju o radu prije 2004., a središnjeg registra nema”, kaže Libanov. Situacija njegovih roditelja reflektira te disparitete; očeva mirovina je oko 3500 hrivnja, dok je majčina pet puta veća zahvaljujući radnom vijeku u Akademiji za znanost. Ipak, dodaju da je problem prisutan 30 godina i da je dosta postignuto digitalizacijom, no konsenzus je da je reforma mirovinskog sustava nužnost.

Prema anketi provedenoj među direktorima kompanija, čak 39 posto prestalo je poslovati od početka invazije, 11 posto nastavilo poslovati kao prije ili povećalo svoje aktivnosti, kaže Yurii Boiko, povjerenik za područje investicija, komunikacije i projektni menadžment. Ističe da, ako je suditi po toj anketi, treba pohvaliti kako se biznis nosi s ratom, ilustrirajući da je oko dvije trećine na neki način dobrovoljno uključeno u borbama. “Nesumnjivo je rat utjecao na poduzeća i način na koji ekonomija funkcionira. Dogodio se val otpuštanja, samo je 1,28 milijuna ljudi izgubilo posao u malim i srednjim tvrtkama”, navodi Boiko.

S iznenađujuće puno paralela koje se mogu povući između Hrvatske i Ukrajine, pitamo ipak koja je reforma nasušno potrebna. Nakon međusobnih konzultacija, obojica naših sugovornika, uz sporadičnu pomoć prevoditeljice, naposljetku će ispaliti: “Reforma pravosuđa!”. Pojašnjavaju da je niz poteza nužno povući u dugom roku da bi zemlja bi konkurentna, privukla kapital i ulagače, izgradila infrastrukturu, no sve je sekundarno u odnosu na funkcionalnu vladavinu prava. Koliko je to istina itekako dobro znamo u Hrvatskoj.