Prošli tjedan obilježen je Svjetski i Europski tjedan novca, a ovogodišnja tema kampanje “Planiraj svoj novac, zasadi svoju budućnost” usredotočena je na održivost i podizanje svijesti pojedinca u kontekstu financijskog ponašanja prema okolišu i društvu. Cilj je potaknuti mlade da prilikom donošenja financijskih odluka uzimaju u obzir na koje načine njihove financijske odluke utječu na okoliš i društvo. Ipak, prije donošenja odluka trebaju posjedovati i neka financijska znanja, a na kojoj su razini ona kod mladih u Hrvatskoj raspravljalose na susretu profesora srednjih škola i predstavnika Hrvatske narodne banke.

Ono što su se svi složili jest činjenica da s financijskim opismenjivanjem mladih treba početi na vrijeme te mu pristupiti sustavno. Zamjenica guvernera Sandra Švaljek istaknula je važnost uključivanja financijskog opismenjavanja u školski kurikul, kako bi se ta znanja počela stjecati na vrijeme, bila dostupna svima i kako ne bi ovisila o entuzijazmu nastavnika i škola.

Očekuju više, ali su pasivni

Važan dio financijske pismenosti je i mirovinska pismenost koja uključuje poznavanje nacionalnog sustava mirovinskog osiguranja i individualnu spremnost i odgovornost u planiranju mirovinskih primanja. Ono je posebno važno kod nas zbog nepovoljnih demografskih trendova i starenja stanovništva, što čini veliki pritisak na mirovinski sustav. Zbog toga je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) provela veliko istraživanje o tome kako financijska pismenost utječe na financijsku spremnost za mirovinu. Tu se u prvi plan stavila razina informiranosti o strukturi i funkcioniranju sustava mirovinskog osiguranja te mogućnostima i pravima koji se mogu ostvariti u njegovom okviru. Istraživanje je pokazalo da postoji nerazmjer relativno visoke razine financijskog znanja u odnosu na nisku razinu primjene tih znanja kroz primjereno i odgovorno financijsko ponašanje i odnosa prema novcu.

Primjerice, iako veliki udio građana (84%) zna da postoji dodatni treći mirovinski stup i da je dobrovoljan, tek njih 43 posto koji su u fazi planiranja mirovine uplaćuje dobrovoljnu mirovinsku štednju ili to za njih čini poslodavac. To je posebno zanimljivo s obzirom na to da je najveći broj ispitanika u istraživanju smatralo da bi im mjesečna primanja nakon umirovljenja za ugodan život trebala iznositi između 5000 i 7000 kuna, što je gotovo dvostruko veći iznos od trenutačne prosječne imovine. Gledano samo mlade, njih 36 posto planira financirati svoju mirovinu iz trećeg stupa, dok se i dalje čak 41 posto njih planira osloniti na neformalni oblik međugeneracijske solidarnosti (djecu ili druge članove obitelji). Zbog čega se naši građani, i mladi i stari, teže odlučuju za štednju u trećem stupu upitali smo Natašu Hrabar Kaštelan, voditeljicu marketinga i odnosa s javnošću AZ Mirovinskih fondova.

”Rekla bih da je više razloga za to. Jedan je sigurno još uvijek nedovoljno poznavanje svih pogodnosti koje nudi ova namjenska štednja. Znaju da postoji dobrovoljna mirovinska štednja, ali čak preko 50 posto građana koji su pred mirovinom, po novom HANFA-inom istraživanju, ne zna za maksimalni poticaj koji ovom štednjom mogu ostvariti. Drugi razlog je taj što građani misle da nemaju dovoljno sredstava za štednju, odnosno na štednju za mirovinu gledaju kao na nešto za što se podrazumijevaju veći viškovi financijskih sredstava, a zapravo bi štednju za mirovinu trebalo uključiti u redovne planirane rashode, odnosno investiciju za sigurniji život u mirovini i početi s njom što ranije. Pretpostavljam da postoji i strah od nemogućnosti redovitih uplata, što također pokazuje i istraživanje i to ponovo potvrđuje nepoznavanje svih karakteristika ovog proizvoda, a jedna je i fleksibilnost ovog proizvoda. Naime uplate u dobrovoljni mirovinski fond možete raditi kada i koliko želite, uplate se mogu na neko vrijeme i pauzirati. Dodatno i jako važno, nema ulazne naknade za ovaj proizvod”, ističe Nataša Hrabar Kaštelan i dodaje da je jako bitno građanima osvijestiti činjenicu da je dobrovoljna mirovinska štednja najbolja namjenska štednja za mirovinu koja treba gotovo svima i kada se s njom počne na vrijeme, uz prvi posao u ranim dvadesetima, do redovne mirovine je preko 40 godina u kojima i manji mjesečni iznosi štednje mogu značiti lijepu mirovinu iz trećeg stupa.

Rezultati edukacije

”S obzirom na iskustvo koje mi u AZ dobrovoljnim mirovinskim fondovima imamo u zadnje vrijeme, sve veći broj mladih ljudi se javlja s pitanjima vezanim uz detalje vezane uz štednju i učlanjuju se naše dobrovoljne mirovinske fondove. Vjerujemo da su sve edukativne kampanje za jačanje financijske pismenosti koje radimo kako unutar našeg Udruženja mirovinskih fondova i mirovinskih osiguravajućih društava tako i samostalno, doprinijele kako razmišljanju o mirovini tako i promociji dobrovoljne mirovinske štednje i njenih karakteristika. Dodatno, raste i interes poslodavaca koji dobrovoljnu mirovinsku štednju koriste kao još jednu od pogodnosti koje mogu pružiti svojim zaposlenicima koje žele zadržati u svojim kompanijama”, napominje Nataša Hrabar Kaštelan koja smatra da teme s područja financijske pismenosti treba što ranije integrirati u redovne školske programe. Da stvari ide na bolje potvrdilo je i nedavno provedeno istraživanje Hrvatske udruge banaka (HUB) i Štedopisa o financijskoj pismenosti tinejdžera u Hrvatskoj, koje je pokazalo rast financijskog znanja i uključenost financijskog ponašanja. Istraživanje provedeno s ispitanicima u dobi od 13 do 19 godine pokazalo je da je rast financijskog znanja učenika poraslo za 14 posto u odnosu na 2020. godinu. Naime, 77 posto tinejdžera ima relativno visoko financijsko znanje kada je u pitanju shvaćanje koncepta vremenske vrijednosti novca koji se svodi na razumijevanje da inflacija obezvređuje novac. Također, pokazuju veću odgovornost pri upravljanju novcem u obliku štednje (76 posto tinejdžera štedi), a 53 posto ih ima otvoren račun u banci, od kojih se 50 posto koristi mobilnim bankarstvom, što je 17 posto više nego 2020.

Došlo je do promjene i kod rangiranja najvažnijih financijsku ciljeva u budućnosti – dok im je 2020. najvažnije bilo dobiti stalni posao (79%), sada im je na prvom mjestu imati vlastiti automobil (72%) i financijski ne ovisiti o roditeljima (71%). Kao najveći izvori zabrinutosti tinejdžeri su istaknuli troškove samostalnog života (28%) i pronalazak dobro plaćena posla (21%). Bez obzira na prilično značajno povećanje općeg financijskog znanja ove populacije, prioriteti su rješavanje relativno kratkoročnih ciljeva, dugoročna štednja nije uopće u fokusu, a o mirovini gotovo uopće ne razmišljaju, upozorava Nataša Hrabar Kaštelan.

Trebat će vremena

”Međutim, to nas ne treba čuditi, jer ako oni koji su puno bliži mirovini i svjesni su da ona neće biti dostatna za podmirenje svih potreba ne štede dodatno, onda je teško očekivati da će njihova djeca početi razmišljati o mirovini na vrijeme”, smatra voditeljica marketinga i odnosa s javnošću AZ Mirovinskih fondova i dodaje da postoji još jedna činjenica, a ta je da u ovako postavljenom mirovinskom sustavu na tri stupa, živimo tek zadnjih dvadesetak godina. “To znači da tek zadnjih dvadesetak godina imamo svoju osobnu štednju u drugom stupu i mogućnost štednje u trećem stupu.

Možda se 20 godina čini dugim periodom, ali one predstavljaju samo pola radnog vijeka do mirovine i mi još uvijek nemamo generaciju umirovljenika koji su čitav radni vijek provele u ovakvom trostupanjskom mirovinskom sustavu. Vjerujem da će u sljedećih 20 godina uz rast svijesti o potrebi dodatne štednje za mirovinu, porasti i razina financijske pismenosti pogotovo mladih koji imaju dovoljno vremena pred sobom kako bi se na vrijeme pobrinuli o svojoj budućoj mirovini”, zaključuje Nataša Hrabar Kaštelan.