Posljednjih osam mjeseci trajanja epidemije koronavirusa, uz neizvjestan kraj na horizontu, redaju se mračne vijesti o šteti za gospodarstvo; od izgubljenih radnih mjesta, proračunskog bezdana koji se stvorio do neizvjesnog preživljavanja cijelih djelatnosti. Premda će se ne jednom političaru u oku zasvijetliti na pomisao što bi se sve dalo “zakrpati” sa 115 milijardi kuna imovine pod upravljanjem, na konkretnu pomoć mirovinskih fondova u izlasku iz krize itekako se računa, no ipak prema pravilima struke.

Prerasli domaće tržište

Krucijalnu ulogu institucionalnog ulagača mirovinci su već odigrali proljetos. S inicijalnim udarom Covida-19 zaljuljala se financijska stabilnost sustava fondovi su u prvom dijelu godine investirali pola milijarde kuna u fond za stabilnost za stabilizaciju državnih obveznica (pri čemu je profil rizičnost fondova ostao nepromijenjen). Uskoro bi trebao zaživjeti fond težak milijardu kuna za ulaganja u mala i srednja poduzeća, što je inicijativa fondovske industrije za jačanje proaktivne uloge u oporavku gospodarstva, rekao nam je prošlog tjedna u intervjuu Mario Staroselčić, član Uprave AZ-a, društva koje upravlja obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima. “Vjerujemo da će osim ovog fonda uskoro slijediti i realizacija drugih projekata koji su mirovinskim fondovima kao velikim institucionalnim ulagačima interesantni, a doprinose razvoju hrvatskog gospodarstva. To su prije svega infrastrukturni projekti, dokapitalizacije i privatizacije”, rekao nam je Staroselčić.Imovina mirovinskih fondova od 2010. do danas narasla je za 216 posto, a bruto domaći proizvod kumulativno dokaskao za 11 posto. Gledajući te brojke crno na bijelo, dobar dio industrije već dugo drži da su mirovinci odavno prerasli domaće tržište kapitala, no obvezni fondovi kategorije A imovinom su manji od fondova B kategorije pa im lokalno tržište ostaje u žarištu. “Ne bih baš rekao u potpunosti prerasli domaću burzu, no istina je da klasičnih inicijalnih javnih ponuda (IPO) nema. Vrlo je teško animirati privatne investitore da listaju kompanije, no to ne znači da u Hrvatskoj nema dobrih prilika za investiranje”, kaže Andrija Hren, voditelj imovine u društvu Erste Plavi.

Višegodišnje klizanje kamatnih stopa, u svijetu gotovo na nuli, rezultirao je trendom dezinvestiranja iz obveznica prema dionicama, a slično je i u Hrvatskoj. Dividendni prinos (ovisno o pojedinoj kompaniji) kretao se lani između 2 i 5 posto na što treba dodati i rast cijena dionica ako kompanija dobro posluje, što je usporedbi s prinosom na 10-godišnju državnu obveznicu ispod jedan posto, znatno bolji povrat. No, u kombinaciji niskih prinosa na obveznice koje neće tako skoro završiti zbog milijardama eura i dolara upumpanih od središnjih banaka, slabe inflatorne pritiske te rast valuacija na dioničkim tržištima, mirovinski fondovi aktivno traže alternativna ulaganja, poput onih u infrastrukturu, nekretnine, fondove rizičnog kapitala.

Potrebna je mirovinska reforma

Ne čudi stoga i najnoviji iskorak AZ fondova prema nekretninskom tržištu dokapitalizacijom tvrtke M7 Primo u suradnji s tvrtkom za upravljanje portfeljima nekretnina M7 Real Estate Hrvatska. “Navedena kompanija ujedno će biti i platforma za potencijalna buduća ulaganja AZ fondova u nekretninske projekte koji zadovolje naša očekivanja i vrlo zahtjevne kriterije. To nije zaokret u investicijskoj politici već logičan slijed u diverzifikaciji portfelja s čime ćemo nastaviti i dalje, ovisno o kvaliteti projekata na tržištu”, precizirao je Staroselčić.

Logika je jasna; manjak ponude modernih logističko-distributivnih prostora (veće površine i prikladne visine) uz dobro razvijenu mrežu autocesta, posebno u aktualnim okolnostima korona krize i zaoštravanja trgovinskih napetosti SAD-a i Kine, ulaganja tog tipa čine dugoročno isplativima. Nejasno je, zapravo, zašto regulatorno takve investicije i ranije nisu bile jednostavnije provedive, no izvjesno je da bi i drugi fondovi mogli započeti potragu za prinosima na nekom od (lukrativnijih) segmenata tržišta nekretnina.

“Uz domaće vrijednosnice, dio portfelja se diverzificira prema međunarodnim tržištima, kao i u alternativne imovinske klase; venture capital i private equity fondove. Zanimaju nas direktna ulaganja u infrastrukturu i nekretnine, smatramo da ima prilika u ulaganjima u obnovljive izvore energije. Čak se i u ovoj godini u turizmu, unatoč koronavirusu, pokazalo da je taj sektor puno otporniji nego se mislilo barem kad su u pitanju velike turističke kompanije koje nisu prezadužene”, kaže Hren.

Dosta prašine  podiglo je regulatorno olakšavanje ulaganja u startupe prije nekoliko godina. S jedne strane hvaljen kao nužni potez njegovanja domaće inovacije scene, a s druge kritiziran jer većina mladih kompanija u toj fazi propadne, s njom i novac ulagača. Proboj domaćih mirovinskih fondova u tu sferu (zasad) još vrlo skroman, a novac uložen u investicijska društva koja se pronalaze i “podižu” poduzetnike u fazama začetka ideje, mjeri se u promilima ukupne imovine.

Konačno, na vrijeme treba postaviti i pitanje do koje granice tražiti prinose. Povrate zadnjih desetak godina teško će biti održavati i u budućnosti. Prinosi su poželjni i dobrodošli, no u dugom roku daleko je mudrije prilagoditi očekivanja javnosti umjesto natezanja rizičnosti fondova ne bi li se održali povijesne brojke. Kada korona prođe, država bi trebala što hitnije u mirovinsku reformu da se izdvajanja u drugi stup podignu sa sadašnjih pet posto. Jer će za buduće mirovine  biti manje bitno je li fond zaradio 3 ili 5 posto na veće ušteđene iznose nego što je to na današnje mizerije zbog kojih se mnogi pitaju gdje je smisao ovakvog mirovinskog sustava.