Prezaduženost građana te njezina posljedica – ovrhe i blokirani računi, već su više od desetljeća ogroman problem velikog broja građana Hrvatske. Prema posljednjim podacima Financijske agencije (Fina), onima za studeni, u Hrvatskoj je blokirano više od 214 tisuća građana s dugom od 3,6 milijardi eura. Dodatno zabrinjava činjenica da je većina prezaduženih (oko 80 posto) u dugotrajnoj blokadi, odnosno u blokadi dužoj od godinu dana.
Sva donesena zakonska rješenja, a koja su trebala omogućiti reprogramiranje obaveza ili novi početak za ovršene građane (postupak stečaja potrošača uveden 2016. te jednostavni postupak stečaja potrošača koji se primjenjuje od 2019.) nažalost nisu urodila plodom. Kako kaže odvjetnik Mićo Ljubenko, broj se blokiranih u Hrvatskoj proteklih 15 godina uvijek kreće u istom rasponu – između 200 i 250 tisuća. “U međuvremenu smo imali više promjena propisa s kojima smo htjeli smanjiti broj tzv. trajno blokiranih. Unatoč tim izmjenama nismo smanjili njihov broj značajno ispod 200 tisuća kao što je bio cilj”, ističe Ljubenko.
Trajno je blokiranima posebno trebao pomoći jednostavni stečaj potrošača. No, podaci govore da je taj postupak tek malobrojnima omogućio novi početak kroz deblokadu računa. U postupak jednostavnog stečaja, naime, ulaze potrošači koji su neprekidno tri godine u blokadi i čiji dug iznosi 2654 eura (20 tisuća kuna). Takvim, prezaduženim potrošačima, Fina šalje poziv za očitovanje jesu li ili nisu suglasni s pokretanjem postupka. Zanimljivo, statistika Fine pokazuje da se tek rijetki očituju na ovaj poziv. Primjerice, 2022. očitovalo se tek 20 posto od gotovo 29 tisuća potrošača koji su ispunili kriterije ulaska u jednostavni stečaj i koji su na svoje adrese primili poziv Fine. Od tih 20 posto, odnosno nešto više od 5700 potrošača, svoj je pristanak za ulazak u jednostavni stečaj dalo tek 27 posto potrošača. Gotovo isti postoci ponavljaju se i u prošloj godini.
Zašto se građani ne javljaju Fini?
Razloga je više zašto se građani ne odazivaju na Finine pozive. Jedan su krive adrese prebivališta, a vrlo često i činjenica da građani ne čitaju što u Fininom pozivu piše. Usto su i nepovjerljivi jer često krivo misle da su nekretnine predmet jednostavnog stečaja. Sustav je stoga i postavljen tako da u postupku završe svi koji se nisu očitovali jer se pretpostavlja da su dali svoj pristanak. Takvih je prošle godine bilo gotovo 40 tisuća, čak 60 posto više nego u 2022. Ovako veliki rast broja građana koji su završili u jednostavnom stečaju Igor Škrgatić, stručnjak za upravljanje financijskim oporavkom građana te suosnivač i izvršni direktor tvrtke Be-On Savjetovanje, pripisuje korona krizi čije posljedice sada dolaze na naplatu.
“Korona krizu smo imali 2020., a kako za ulazak u postupak jednostavnog stečaja potrošači moraju biti tri godine u neprekidnoj blokadi, ove su godine zadovoljili te kriterije. Očekujem još jedan udar te krize, odnosno da brojke ni u ovoj, 2024. godini, neće padati”, objašnjava Škrgatić.
Posljedicama trenutne situacije, odnosno visoke inflacije i velikog rasta troškova života, pak vjerojatno ćemo svjedočiti za dvije do tri godine. I tako u krug jer se kontinuirano ponavljaju krize. Tako se samo prošle godine gotovo 40 tisuća građana, a od 2019., pokazuju podaci Fine, njih 189 tisuća, našlo na općinskim sudovima kojima je Fina poslala prijedlog da provedu jednostavni stečaj potrošača. U tom postupku sud utvrđuje vrijednost imovine dužnika koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa, a u koju se ne računaju nekretnine. Ako je ona niža od 1327 eura, odnosno 10 tisuća kuna, sud donosi rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača, odnosno potrošač izlazi iz blokade. Ako je ona viša sud imenuje povjerenika, a koji u godinu dana mora unovčiti imovinu dužnika, isplatiti one koji se od toga mogu isplatiti. Nakon toga sud donosi rješenje o zaključenju jednostavnog stečaja potrošača te ga oslobađa od preostalih obveza.
Iako bi se dalo naslutiti da je ovim postupkom dužnik napokon, nakon tri ili više godine života pod ovrhama, izašao iz blokade te da su mu dugovi otpisani, tome najčešće nije tako. Trenutak kada potrošač bude odblokiran, naime, aktiviraju se neaktivne ovrhe (starije od tri godine po kojima u posljednjih šest mjeseci nije bilo naplate). I tako agoniji dužnika i blokiranih u Hrvatskoj nema kraja.
Također, pokazuju podaci Fine, od 189.191 podnesenih prijedloga sudovima od 2019. do 10. siječnja ove godine, okončano je nešto više od 72 tisuće jednostavnih stečaja potrošača. “Što se tiče potrošača koje je Fina deblokirala nakon zaprimanja pravomoćnog rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača, radi se o ukupnom broju od 72.595 potrošača”, odgovaraju iz Financijske agencije. Međutim, napominju, njih je 41.936 ponovno blokirano.
Ukratko, vrlo je vjerojatno da će odblokirani prije ili kasnije ponovno završiti u blokadi. Situacija je još gora kada se u obzir uzmu podaci iz postupka stečaja potrošača, a u koji mogu ući svi insolventni, odnosno oni koji ne mogu plaćati dospjele financijske obveze, ili oni koji najmanje 90 dana uzastopno ne mogu ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obveza u iznosu većem od 3981 eura (30 tisuća kuna). U ovom slučaju, pak, potrošači stečaj mogu završiti izvansudskim postupkom, odnosno posredovanjem ili na sudu. Međutim, za takav se stečaj od 2016. odlučilo iznimno malo potrošača. Do travnja 2023. na osobni se bankrot, naime, odlučilo samo 430 potrošača, a dugovi su izbrisani samo za njih 39.
Namjere dobre, ali…
Škrgatić, čija je kompanija Be-On Savjetovanje modelom restrukturiranja koji prakticira od 2018. iz blokade uspjela izvući čak 2500 ljudi, ističe da je takva situacija djelomično rezultat našeg pravnog okvira. Taj je problem država pokušala riješiti 2019. kada je uvela mogućnost jednostavnog stečaja s ciljem da dugotrajno blokiranima s manjim iznosom duga omogući novi početak.
“Zakonodavac je imao najbolju namjeru. Nominalno je broj blokiranih građana od 2018. smanjen za gotovo 100 tisuća ljudi, no praksa pokazuje da trajnog rješenja nema”, kaže Škrgatić. Primjerice, navodi, oni koji prođu jednostavan stečaj snose posljedice jer ih nakon što prođu tu proceduru više gotovo niti jedna banka ne želi financirati. Kada se tome doda i aktivacija neaktivnih ovrha ispada da se blokirani u Hrvatskoj nalaze u začaranom krugu.
Uostalom u posljednjih je pet godina od kada imamo jednostavan stečaj, dakle od 2019. do danas, broj blokiranih manji za 50 tisuća ljudi, ali je njihov dug veći. U studenom prošle godine blokirano je bilo više od 214 tisuća građana s dugom od 3,6 milijardi eura, a krajem 2018. dužni su bili 3,2 milijarde eura. Ostaje činjenica, kaže odvjetnik Mićo Ljubenko, da građani s ovrhama prilagođavaju život takvom statusu.
“To znači da oni više niti nemaju namjeru pokušavati izaći iz tog statusa”, kaže. No to ne znači da više od 200 tisuća ljudi treba zanemariti. Razlozi dužničkog ropstva, kako ga mnogi zovu, mogu biti razni, između ostalog oboljenje i ostanak bez posla. Baš zato svakome treba dati priliku za novi početak.
Hrvatskoj, upozorava Škrgatić, treba novi i drugačiji pristup rješavanju problema blokiranih građana. “Godinama inzistiramo da se krene u individualan pristup prezaduženima”, ističe stručnjak za upravljanje financijskim oporavkom građana. Ta inzistiranja, napokon bi, kaže, trebala uroditi plodom jer nas na to prisiljava nova Direktiva o potrošačkim kreditima (CCD). Prema njoj države članice u naredne dvije godine moraju formirati mrežu savjetovališta o dugu. “Sustav mora biti neovisan od države, odnosno mreža mora biti neovisan pružatelj savjetodavnih usluga. Probat ćemo napraviti koaliciju s udrugama za zaštitu potrošača uz podršku Ministarstva financija koje je nositelj implementacije te direktive”, objašnjava Škrgatić.
Dodaje i da bi uskoro trebala biti formirana radna skupina koja će se baviti uspostavom savjetovališta. Početni je plan, ističe, otvoriti četiri savjetovališta, i to u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
“Iskustvo je Europske unije takvo da efikasno rješavanje problema prezaduženosti podrazumijeva opciju individualnog pristupa i mjesta gdje se ljudi u financijskim problemima mogu javiti. To dokazuju primjeri zemalja koje su uvele praksu savjetovanja o dugu”, ističe Škrgatić. Navodi pritom da ključ uspjeha takvih savjetovališta leži u stabilnom javnom financiranju te suradnji javne uprave i nevladinog sektora, odnosno udruga za zaštitu potrošača. Javno je financiranje iznimno važno jer usluga savjetovanja o dugu nije profitabilna, a da bi bila uspješna mora zapošljavati financijske i pravne profesionalce te pružati psihološku pomoć. Godišnji bi trošak uspostave savjetovališta, prema procjenama, iznosio između 300 i 500 tisuća eura.
Europski trend
Na savjetovalištima, između ostaloga, inzistira i Europska komisija jer je prezaduženost ogroman društveni problem EU-a. U financijskim je problemima, kaže Škrgatić, čak 14 posto Europljana, odnosno oko 70 milijuna ljudi, a samo u Hrvatskoj, prema procjenama, oko pola milijuna građana. Individualan bi pristup, u sustavu u kojem vlada prilična zbrka, mnogima mogao pomoći. Koristi od toga, pak, imalo bi čitavo društvo, jer blokirani najčešće ne mogu aktivno sudjelovati u gospodarstvu države, a često pribjegavaju i radu na crno.
Ako se pak usporedimo s drugim državama EU-a, studija Europske komisije o prezaduženosti europskih potrošača iz 2022. godine, pokazuje da je razina ukupne zaduženosti kućanstava u Hrvatskoj niža od prosjeka EU-a. Međutim, upozorava se u anketi, za kućanstva je u Hrvatskoj znatno vjerojatnije da će kasniti s plaćanjem režija te da će se teže od prosječnog europskog kućanstva nositi s neočekivanim financijskim problemima.
Primjerice, udio građana koji kasne s podmirivanjem svojih financijskih obveza 2020. bio je 1,7 posto, a u EU-u 2,1 posto. Nešto stariji podaci, iz 2017., objavljeni u istoj studiji, pak kažu da je u Hrvatskoj s dugom živi nešto više od 40 posto kućanstava, a na EU razini, u prosjeku, 42 posto.
