Globalni ekonomski rizici – od inflacije, prijetnje recesijom do sve većih geopolitičkih tenzija- neminovno se održavaju na investicijske strategije i tražene prinose. Uz volatilnost tržišta, visoke kamatne stope u borbi s porastom cijena naposljetku su se počele snižavati što ponovno donosi svoj set izazova investitorima, moglo se čuti na panel diskusiji ‘Navigacija kroz budućnost’ pod moderiranjem novinarke Dragane Radusinović Tafre.

“Naši strani klijenti dosta investiraju u tzv. commodity market (tržište sirovina i roba, op.a.) što zasad nije toliko rašireno u Hrvatskoj. Nafta, plemeniti metali, pšenica, ali i, primjerice, piletina. U zadnje dvije godine piletina je s 0,9 posto prinosa došla na 1,6 posto prinosa što je pohvalno”, istaknuo je Bernardin Katić, CEO Insa Investment Softwarea.

Katić kaže da je većina njihovih klijenata u Švicarskoj i da ulažu vrlo konzervativno. “Recimo, 40 posto je ulaganje u equity, 40 posto u obveznice i 20 posto su derivati. Zanimljivo je da ulaganje u kripto u Švicarskoj gotovo ne postoji.

Barem ne nitko od mojih klijenata u tom ne ulaže jer je to špekulacija, a ne investicija”, kaže dodajući da je primjetan porast ulaganja u čisto fizičko zlato kao “vrstu garancije” koja nosi manji prinos od ulaganja u dionički portfelj, ali pruža dozu sigurnosti portfelju.

Rast povjerenja u PE fondove
Viši menadžer u Deloitteovom odjelu financijskog savjetovanja Ante Salopek ističe da i kod nas raste povjerenje ulagača u private equity fondove. Deloitteovo istraživanje, provedeno na razini srednje Europe ovog ljeta, pokazuje te trendove.

“Ovo je prvi put u 20 godina da istraživanje pokazuje četiri kvartala zaredom rast indeksa povjerenja. Zašto su očekivanja dobra? Više od 60 posto ispitanih očekuje stabilne makroekonomske uvjete, a još 20 posto očekuje poboljšanje. Također, bitna je dostupnost financiranja, što projektnom financiranju, što od direktnih ‘lendera’. Iako je naše tržište dosta mlado, danas imamo fondove koji iza sebe već imaju 20 godina iskustva: prošli su krizu 2008., korona krizu i energetsku krizu”, ističe Salopek.

Kako trenutno izgleda razvoj investicije u proizvodnju pilećeg mesa koja bi trebala zaživjeti blizu Petrinje, ilustrirao je Krešimir Steinbauer iz Renaissance Capitala. Napominje da se dio ulaganja, oko petine, financira vlastitim sredstvima, a ostatak na tržištu kapitala gdje je “kapital jeftin”. Proizvodnja bi u Sisačko-moslavačkoj županiji trebala iznositi 15 tona pilećeg mesa godišnje što je ekvivalentno dvostrukoj godišnjoj konzumaciji u Hrvatskoj.

“Imamo vertikalne procese, čak i proizvodimo stočnu hranu, što malo komplicira, ali nam daje kontrolu nad procesom. Dodali smo solare, fermentacijsko postrojenje, dobivamo plin i struje, i više-manje smo zatvorili otpadne procese. S tim projektom postavili smo novi standard”, rekao je Steinbauer uspoređujući investiciju kao vrijednost “1,5 puta Pelješkog mosta”.

Oprezno oko AI-ja
Nakon kupnje zemljišta, realizacija investicije je u fazi ishođenja dozvola, a izgradnja bi trebala početi na proljeće, dok je očekivani povrat na ulaganje “sedam do osam godina”. Rasprava o investicijskim strategijama neminovno se dotaknula umjetne inteligencije (AI), koja se konsenzusom ocjenjuje disruptivnom.

No, njezine će se primjene tek u punom obujmu vidjeti s vremenom. “Implementirali smo dosta AI-ja u naše sustave. Imamo oko 30 tisuća instrumenata i godine povijesti. Napravili smo odličan model i – nisam to uspio prodati nijednom klijentu. Znate zašto? Jer nitko neće platiti za sustav u kojem nitko neće reći zašto se nešto dogodilo. Mislim da za AI još nismo spremni, naprosto joj još ne vjerujemo”, kaže Katić.

Primjena AI-ja olakšava, primjerice, kontrolu pranja novca jer se lakše mogu identificirati sumnjive transakcije ili sažetak dugačkih dokumenata što bitno olakšava svakodnevne radne zadatke zaposlenima. No, što je to da čovjeka biramo ispred AI-ja? “Naši klijenti sve više žele ljudski kontakt, nekoga da im objasni tržišna kretanja, rekao bih da se događa neka vrsta antidigitalizacije”, kaže Katić.

“Umjetna inteligencija je samo alat. Ljudi i dalje više vole razgovarati jer je to u konačnici vrsta skidanja odgovornosti sa samog sebe za neke odluke, a ponekad je teško opravdati odluke donesene na temelju toga što je ‘rekao’ neki kompjuter”, zaključio je Salopek.