Europska komisija planira rokove plaćanja svesti na najviše 30 dana. Pokušaj je to da se uravnoteži prilično neravnopravan položaj velikih kompanija u odnosu na male, što je poseban problem u Hrvatskoj. Dosadašnja praksa velikih da rokove plaćanja produžuju do 60, pa čak i 90 dana, prijedlogom revizije Direktive o kašnjenju u plaćanjima (Late Payment Directive) trebala bi biti zaustavljena. Novim pravilima predstavljenim u rujnu Komisija ne samo da predlaže skraćivanje rokova plaćanja na maksimalnih 30 dana (sada ih je moguće ugovorom produljiti na 60 dana), već direktivu planira zamijeniti uredbom. To bi značilo da će poštivanje rokova plaćanja biti obavezno za sve države članice, za razliku od dosadašnje prakse koja je postavljala ciljeve, ali su se neke države uspješnije, a neke manje uspješno pridržavale.

Prijedlog bi trebao ići na ruku malim i srednjim poduzećima koje politika produljenja rokova plaćanja često vodi u propast. “Svaki četvrti bankrot rezultat je kašnjenja u plaćanjima. Glavni razlog prekoračenja rokova plaćanja je neravnopravnost u pregovaračkoj moći između velikih i moćnijih kompanija i manjih dobavljača, pa vjerovnici najčešće moraju pristati na nepoštene uvjete plaćanja”, obrazlaže Komisija razloge revizije direktive koja je donesena još 2011. Jednom kad stupi na snagu nova Uredba, godinu dana nakon što prođe glasovanje u Europskom parlamentu i Vijeću (što bi moglo potrajati), odnosit će se na sve komercijalne transakcije u poslovnom sektoru (B2B) kao i one između poduzetnika i javnog sektora.

No, na predložena nova pravila oko rokova plaćanja tržište različito reagira. Iz organizacije EuroCommerce, koja na europskoj razini zastupa sektor maloprodaje i veleprodaje, na predloženu regulaciju imaju mnoštvo prigovora ističući da bi mogla dovesti do povećanja broja bankrota malih i srednjih poduzeća. Poznati domaći poslovni savjetnik iz tvrtke Konter Nikola Nikšić nova pravila ipak svesrdno podržava.

“Radi se o dobroj odluci i takvom se već pokazala uvođenjem u primjenu u Njemačkoj u svrhu održavanja likvidnosti malog poduzetništva tijekom krize koja je započela početkom 2007.”, ističe Nikšić dodajući da bi cjelovita i principijelna primjena direktive bila na opću korist poduzetništva, a pogotovo njegove likvidnosti.

Trenutačno, naime, poduzetništvo likvidnost traži upravo u odgodama plaćanja. Koliko je to raširena praksa u Hrvatskoj pokazuje Anketa o uvjetima financiranja malih i srednjih poduzeća HNB-a. Prema njoj čak 70% poduzetnika koristi odgodu plaćanja za financiranje poslovanja (51% do 60 dana, a 19% dulje od 60 dana). Istovremeno, tek 31% koristi kredite banaka.

Tome je tako, objašnjava Nikšić, jer financiranje obrtnih sredstava ili ulaganja kreditima banaka mikro, malom i srednjem poduzetništvu sada jednostavno nije prihvatljivo. “Banke ih dočekuju s neadekvatnim financijskim proizvodima i procedurama, kamatnim stopama i naknadama koje su izuzetno porasle, a što sve birokratski i troškovno onemogućuju dugoročno održivo poslovanje, stabilnost i intenzivniji razvoj. Tako se isisava novac iz malog poduzetništva, a kako je vidljivo iz periodičnih financijskih izvještaja, pri tome bankama i njihovim dioničarima osigurava neprimjerene profite”, ističe Nikšić.

Pregovaračka moć

Ne treba stoga čuditi da je odgoda plaćanja najčešći način financiranja likvidnosti, no i pri tome malo i srednje poduzetništvo u Hrvatskoj izvlači deblji kraj.

Nikšić napominje da se rokovi dospijeća, posebno kada je riječ o velikim subjektima, često ugovaraju s pomakom značajno duljim od 30 dana, odnosno u rasponu od 60 do 90 dana od datuma ispostave računa. Kod malih su poduzetnika pak, ti rokovi, upravo zbog nedostatka pregovaračke moći, značajno kraći, a kada svoje obveze, kaže Nikšić, ne mogu podmirivati moraju nabavljati robe i usluge pod nepovoljnijim uvjetima, odnosno višim cijenama. Upravo bi nova uredba Europske komisije mogla uvesti reda u sustav.

“Kada bi uz uredbu postojala i volja, tada bi se našli i adekvatni instrumenti da se obuzdaju apetiti financijskog sektora i natjeralo bi ih se na razvoj i primjenu novih poslovnih modela i kompetencija primjerenih ‘modernoj’ ekonomiji. Tada bi se iz perspektive poduzetništva moglo reći da se lakše diše”, napominje Nikšić.

No, iz europskog udruženja EuroCommerce, koje zastupa interese sektora trgovine koji u EU broji 5 milijuna poduzeća te zapošljava 26 milijuna ljudi, na skraćivanje rokova plaćanja ne gledaju blagonaklono. Štoviše… Anton Delbarre, glavni ekonomist EuroCommercea, kao veliki problem novog prijedloga EK navodi brkanje pitanja kašnjenja u plaćanjima s pregovorima o uvjetima plaćanja.

“Obično se plaćanje smatra zakašnjelim samo ako je izvršeno nakon ugovorom dogovorenog datuma. Novo pravilo ne dopušta da se bilo koja strana dogovori – čak i ako bi obje to željele – dulje vrijeme za vraćanje duga dobavljačima”, kaže Delbarre dodajući da je ovo prejednostavno rješenje složenog problema, čije će posljedice biti mnogo šire.

“Tradicionalno, uvjeti plaćanja za trgovce na malo slijede očekivanu brzinu kojom će se zalihe prodati. Tako trgovac na malo ne mora unaprijed financirati sve, već može rasporediti plaćanja kako bi bolje uskladio odlazni novčani tok s dolaznim novčanim tokom od prodaje. Uklanjanje ovog načina raspoređivanja plaćanja ostavlja financijski jaz od više od 150 milijardi eura koji se moraju pronaći na tržištu”, objašnjava Delbarre.

Problem kamatnih stopa

Dodaje i da je riječ o iznosu koji je više nego dvostruko veći od hrvatskog BDP-a. Delbarre pritom napominje da bi popunjavanje tog jaza u trenutačnim tržišnim uvjetima moglo biti pogubno za mnoga mala i srednja poduzeća. Ističe da kamatne stope na kredite rastu, a banke smanjuju iznose poslovnih kredita koje odobravaju. “Ostane li takav prijedlog Komisije mnogim malim i srednjim poduzećima, koja se već bore s pronalaženjem kredita, prijeti daljnji opstanak”, zaključuje.