Energija je održiva ako zadovoljava potrebe ljudi danas i ne ugrožava pri tom budućim generacijama mogućnost da i oni ostvaruju svoje potrebe, jednostavno su u Ujedinjenim narodima definirali “održivost” krajem prošlog milenija.

Problem je što u ovom mileniju još uvijek nemamo održivu energiju, a to ugrožava budućnost današnjoj djeci, ali i generacijama koje još nisu rođene. Sve brži ritam klimatskih promjena na to nas neumoljivo podsjeća.

Izazov izgradnje održivog energetskog sustava bio je težak i prije nego ga je ruska vojna invazija na Ukrajinu pred kraj zime 2022. dodatno otežala bolno suočivši Europljane s velikom ranjivošću – energetskom ovisnošću o Rusiji, zbog čega su ponovno posegnuli za ugljenom kako bi industrija nastavila raditi i kako bi građani imali grijanje.

Energetski miks budućnosti

Prije rata donosiocima odluka u energetskoj politici možda se i moglo činiti da nema žurbe i da ususret klimatskim promjenama još ima vremena koje mogu kupiti, međutim rat je energetsku neizvjesnost doveo u svaki europski dom, a s njome i svijest da se Stari kontinent, želi li biti energetski neovisan, mora okrenuti ka obnovljivim izvorima energije, ubrzati zelenu tranziciju, te investicije u nju primarno radi sigurnosti opskrbe.

Obnovljivi izvori u 2020. godini su imali 30 posto udjela u proizvodnji energije, do 2030. godine, taj udio bi trebao porasti na 45 posto, a do 2050. godine za još 15 posto.

Važnost energetskog sustava utemeljenog na obnovljivim izvorima u ožujku je naglasila i Europska komisija predlažući reformu modela tržišta električne energije u EU kako bi se što više povećala upotreba energije iz OI i postupno prestao koristiti plin, kako bi računi potrošača manje ovisili o nestabilnim cijenama fosilnih goriva, kako bi se potrošače bolje zaštitilo od budućih povećanja cijena i mogućeg manipuliranja tržištem, te kako bi industrija u EU postala čišća i konkurentnija.

“Održiva energija je globalna nužnost koja nas tjera da djelujemo lokalno, mi danas, a ne netko nekada. Odgađanje akcije i zaobilaženje puta koji vodi ka klimatskoj neutralnosti nisu više opcije, posebno ne za Europu”, kaže Boris Miljavac, direktor tvrtke Siemens Energy Hrvatska, koja zapošljava otprilike stotinu vrhunskih stručnjaka u Zagrebu, uglavnom u energetici, i dio je globalne tvrtke čija je misija omogućiti kupcima da zadovolje rastuću globalnu potražnju za energijom dok prelaze na održiviji svijet.

U Europskoj komisiji su ocijenili da bi za ostvarenje ciljeva zelene tranzicije stopu korištenja energije iz obnovljivih izvora do kraja ovog desetljeća trebalo utrostručiti.

Za održiv energetski sustav povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora je presudno, ali nije dovoljno. Sunce i vjetar su nestabilni izvori koji ne mogu samostalno napajati elektro energetsku mrežu već im treba novi stabilni izvor energije.

Potrebno je izgraditi održiv energetski miks budućnosti, a to je kompleksan zahvat koji u Siemens Energyju razvijaju kroz nekoliko istovremenih procesa.

“Prvo treba zamijeniti ugljen prirodnim plinom, što radimo u suradnji s našim partnerima modernizacijom njihovih postrojenja procesom dekarbonizacije, potom imamo već spomenuto povećanje proizvodnje iz obnovljivih izvora, no za održivost sustava ključna je stabilnost elektroenergetske mreže u novim uvjetima, odnosno razvoj rješenja za skladištenje energije odakle se ona može povlačiti kada vjetar ne puše, a sunce ne sja. Kruna svega je razvoj tehnologije za proizvodnju energije iz vodika koji se dobiva iz obnovljivih izvora energije što ga čini neiscrpnim i stabilnim izvorom energije”, sažima Miljavac. Nakon što se ugljen zamjeni prirodnim plinom, prirodni bi plin u idućem koraku trebao ustupiti svoju ulogu pogonskog goriva zelenom vodiku.

Sve turbine u Siemens Energyju koje sada rade na prirodni plin već će za sedam godina biti prilagođene za rad na zeleni vodik.

U okviru programa REPower EU, Europska unija je predložila ‘Hydrogen Accelerator’ program koji bi se do kraja 2030. godine trebao rezultirati proizvodnjom 20,6 milijuna tona zelenog vodika godišnje. “Kad bi se elektrolizatori koji taj vodik proizvode pokretali obnovljivim izvorima energije mogli bi u potpunosti spriječiti emisije stakleničkih plinova, a osim toga značajno povećati učinkovitost u proizvodnji energije s 38 na 63 posto”, kaže Miljavac te tumači kako bi stabilna energija u budućnosti mogla dolaziti iz termoelektrana koje rade na čista goriva poput zelenog vodika i omogućuju stabilno napajanje elektroenergetske mreže što će omogućiti daljnje povećanje proizvodnje energije iz fluktuirajućih obnovljivih izvora i zadovoljavanje rastuće potrebe moderne civilizacije za energijom.

Dolina vodika

Baš kao što EU ima priliku za globalno liderstvo u zelenoj energiji tako i Hrvatska ima svoju priliku u zelenom vodiku jer joj je proizvodni potencijal sedam puta veći od očekivane potrebe za elektičnom energijom. Hrvatska ima potencijal proizvoditi najmanje pet tisuća tona obnovljivog vodika godišnje, a s tim ciljem s Italijom i talijanskom regijom Friuli – Venezia – Giulia osnivačica projekta Dolina vodika Sjeverni Jadran u koji je od samog početka uključen i Siemens Energy.

Prva je to međunarodna dolina vodika u Europi od njih 36 u svijetu i financira je EU kroz program Horizon Europe.

“Da bi nam zeleni vodik kao i druga čista goriva bili dostupni u velikom obimu, potrebno je povećati proizvodnju dok se troškovi te proizvodnje moraju smanjivati između ostalog i zbog inovacija koje su u srži našeg poslovanja, dok su nove tehnologije kralježnica cjenovno dostupne, pouzdane i održive energije”, zaključuje Miljavac.

*Sadržaj omogućio Siemens Energy