Više od desetljeća američke Federalne rezerve i Europska središnja banka, suočene s inflacijom ispod ciljane razine, preplavile su svjetsko gospodarstvo likvidnošću. No, sada kada podižu kamatne stope kako bi smanjile inflaciju, priljev sredstava u zemlje s niskim i nižim srednjim dohotkom pao je jer ih je sve više izgurano s tržišta. Za najmanje 20 zemalja s niskim i s nižim srednjim dohotkom razlika prinosa na devizne obveznice, u odnosu na američku riznicu, prešla je prag od 10%.

U međuvremenu, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond upozoravaju na predstojeći tsunami dužničkih kriza, procjenjujući kako je gotovo 60 posto najsiromašnijih zemalja svijeta suočeno s teškoćama duga ili je izloženo visokom riziku od njega. Mnogim promatračima takva su upozorenja dokaz da je eksperiment pružanja pristupa tržištu kapitala krhkim zemljama (onima s dugom ocijenjenim s BB ili nižim) završen. Bila je to jednokratna epizoda koja odražava stjecište čimbenika – uključujući Inicijativu u korist jako zaduženih siromašnih zemalja, procvat robe 2000-ih, masovno povećanje kineskog kreditiranja i višak likvidnosti na tržištu – koji se vjerojatno neće ponoviti.

Prema tom mišljenju, današnji gubitak pristupa tržištu povratak je normi, a duboko smanjenje duga ima smisla. Iako bi to moglo obeshrabriti buduće kreditiranje, to možda nije važno jer se vjerovnici iz privatnog sektora vjerojatno neće vratiti možda cijelo sljedeće desetljeće. U međuvremenu, javne financije – bespovratna sredstva, bilateralni zajmovi i koncesijsko kreditiranje multilateralnih razvojnih banaka – trebat će podržati Program održivog razvoja. Smatrajte ovaj scenarij opcijom A.

Učinak snježne grude

U opciji B problem bi bio riješen, a ne zakopan. To bi zahtijevalo ubrzanje selektivnih postupaka sanacije duga i mjera za poticanje novih dotoka kredita. Većina zemalja u razvoju prirodno bi više voljela ovaj scenarij. Subsaharske afričke zemlje naporno su radile na njegovanju pristupa tržištu i još uvijek žele slijediti razvojne strategije za uspon u globalnim lancima vrijednosti. Zbog toga su mnogi odlučili ne sudjelovati u Inicijativi skupine G20 za obustavu servisiranja duga ili novijoj inicijativi Zajedničkog okvira, čak i kad su istjerani s tržišta.

Poznato je da globalno tržište kapitala ne funkcionira dobro za siromašne zemlje. Precjenjuje rizik i pretjerano reagira na šokove. Budući da za supsaharsku Afriku postoje rizici od državnog duga i rizici za robu, posebno je osjetljiva na nestabilnost tržišta kapitala. Budući da nema afričkog Marija Draghija koji bi mogao uskočiti da umiri tržište, opcija B neće biti laka.

Ali teško ne znači nemoguće, a postoje i neki dodatni argumenti koji podržavaju favoriziranje ove opcije. Za početak, od 2019. prosječni udio javnog duga u BDP-u supsaharske Afrike povećao se za samo pet postotnih bodova (na 55 %), a vanjski dug porastao je za samo 1,5 bodova (na 37%). Čini se da su te razine preniske da bi poduprle zaključak o nesolventnosti. Osim nekoliko iznimaka, većina zemalja s nižim srednjim dohotkom ne može se okarakterizirati kao “jako zadužena”, barem u kontekstu “razumnih” kamatnih stopa.

Problem je, naravno, u tome što se mnoge od tih zemalja suočavaju s poznatim učinkom snježne grude pri čemu se visoke kamatne stope i rastući dug međusobno potiču. No, također je dobro poznato da bi zemlja ostala solventna potrebna je samo kamatna stopa ispod stope rasta gospodarstva. U slučaju subsaharske Afrike, sigurna realna kamatna stopa iznosila bi oko 4%. Iako smo trenutačno iznad ove točke preokreta, ne bi trebalo biti preteško, uz pomoć donatora, stvoriti nova sredstva s prinosima ispod tog praga.

U tu svrhu naš Laboratorij financija za razvoj predložio je kreditni instrument koji je usklađeniji s profilima rizika subsaharskih afričkih zemalja, kombinirajući jamstva u stilu Bradyjevih obveznica s novijim oblicima osiguranja od robnih šokova uz premošćivanje rizika. S tim sredstvima, obveze financiranja u iznosu od oko 50 milijardi dolara uvelike bi pomogle ponuditi afričkim zemljama razumnu zaštitu.

Bez takve zaštite većina zemalja s nižim srednjim dohotkom, koje se ne mogu nositi s tržišno uvjetovanim povećanjem kamatnih stopa, vjerojatno će naposljetku biti nesolventne jer pooštravanje financijskih uvjeta i dalje generira bijeg kapitala i devalvacije. Skokovi cijena goriva, hrane i gnojiva pogoršali su stvari, povećavajući rizik od socijalnih nemira u stilu Šri Lanke. Ima sve manje prostora da se razjasni izbor između opcija A i B.

Poboljšanje privatnih kredita

Kao i opcija B, opcija A također se suočava s preprekama, jer Pariški klub glavnih državnih vjerovnika više ne može samostalno rješavati pitanja duga. Nadalje, malo je vjerojatno da će Kina osigurati znatne razine svježeg financiranja u narednim godinama.

Hoće li prevladati opcija A ili Opcija B, uvelike će ovisiti o tome kako će MMF odlučiti uvjetovati svoje programe restrukturiranja duga u narednim mjesecima. Opcija B imat će izgleda samo ako se analizom održivosti duga uzme u obzir poboljšanje privatnih kredita koji će se tada brzo stvoriti. Konkretno, to poboljšanje trebalo bi omogućiti zemljama fleksibilnije upravljanje krizama u budućnosti.

Obje opcije podrazumijevaju jedinstvene izazove i dugoročne posljedice. Ali neodlučnost bi bila najgori izbor od svih. Kada se čelnici država i vlada skupine G20 sastanu u studenom ove godine kako bi preispitali uspješnost Zajedničkog okvira, također moraju posvetiti ozbiljnu pozornost alternativnim putevima.

© Project Syndicate, 2022.