Još jedan veliki izvor emisija stakleničkih plinova spreman je rabiti biogoriva za “dekarbonizaciju“. Brodarska industrija sada se pridružila automobilskoj i zrakoplovnoj industriji u razmatranju ove “čišće” alternative fosilnim gorivima kao sredstva za smanjenje svojih emisija, bez značajne promjene svojih aktivnosti. No, prednosti biogoriva često su precijenjene, a njihovi troškovi podcijenjeni.

U međunarodnom pomorskom prometu godišnje se rabi više od 300 milijuna tona fosilnih goriva, oko pet poto globalne proizvodnje nafte. Ta je industrija odgovorna za tri posto globalnih emisija stakleničkih plinova, iznad razine industrijskih sila poput Njemačke ili Japana.

Pomorski regulator Ujedinjenih naroda, Međunarodna pomorska organizacija (IMO), nastoji to promijeniti. Međunarodna pomorska organizacija se 2023. obvezala da će do 2030. smanjiti emisije iz pomorskog prometa za 20 posto (nastojeći postići 30%) i dodatno ih smanjiti za 70 posto (nastojeći postići 80%) do 2040. Od tada surađuje sa svojih 176 država članica na pregovorima o nizu mjera koje bi unaprijedile ove ciljeve i dovele emisije iz pomorskog prometa “blizu nule” do 2050. godine.

Napredak ili katastrofa

No, nazire se rok za konačni okvir u travnju 2025., a prošlomjesečni pregovori u Londonu donijeli su ograničeni napredak. Kao što je primijetila Constance Dijkstra, voditeljica politike Međunarodne pomorske organizacije u interesnoj skupini Transport & Environment (Prijevoz i okoliš), “Još uvijek ne znamo koliko će se od brodova očekivati da smanje emisije i koja će se goriva i tehnologije računati kao zelena”. Odgovori na ta pitanja, uključujući prihvaćanje ili odbacivanje biogoriva, odlučit će između postizanja važnog napretka i ekološke katastrofe.

Kako stvari stoje, Međunarodna pomorska organizacija provest će “globalni standard goriva”, koji bi zahtijevao od brodova da se koriste gorivima s nižim emisijama tijekom prijelaza na alternative s nultom emisijom. Neki članovi Međunarodne pomorske organizacije, posebno Brazil, kažu da bi biogoriva trebala biti u središtu ove inicijative. Brazil, glavni proizvođač biogoriva na bazi usjeva, imao bi velike koristi od takvog pristupa. Ali u tome nema ništa održivog.

Jedna nedavno provedena studija predviđa da bi, ako se uključe u globalni standard goriva Međunarodne pomorske organizacije, biogoriva mogla pokretati do 36 posto globalne pomorske aktivnosti do 2030. godine, 59 posto do 2035. i 76 posto do 2040. Budući da bi biogoriva na bazi otpada mogla pokriti samo mali postotak potražnje u sektoru pomorskog prometa, morala bi se znatno povećati proizvodnja biogoriva na bazi usjeva, proizvedenih od palminog ulja, soje i kukuruza.

Uzgoj ovih usjeva iziskivao bi ogromne količine zemlje – oko 35 milijuna dodatnih hektara, što je ekvivalentno površini Njemačke ili Zimbabvea, do 2030. godine, prema istoj studiji. To bi moglo značiti uklanjanje šumskog zemljišta i na taj način uklanjanje zaliha ugljika koje se ondje nalaze. To bi također moglo značiti preusmjeravanje uporabe zemljišta iz proizvodnje hrane i hrane za životinje, iako bi u praksi to vjerojatno nalagalo širenje poljoprivrednog zemljišta kako bi se to kompenziralo.

Poništene uštede

Učinci takve neizravne promjene uporabe zemljišta poništili bi uštede emisija od napuštanja fosilnih goriva. Štoviše, kao što je upozorila Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu, svaka prenamjena poljoprivrednog zemljišta za brodsko gorivo, a ne za prehranu ljudi, povećat će cijene hrane i otežati ugroženom stanovništvu pristup dostatnoj prehrani u vrijeme kada su glad i pothranjenost već u porastu. Prema Svjetskoj banci, povećanje globalnih cijena hrane od samo jedan posto može gurnuti čak deset milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo.

Branka Hitner

Priča o uspjehu kroz ulaganje u inovacije i održivost: Kako je CARTA d.o.o. postala tržišni lider

Promo

Optika Anda krenula u novo poglavlje: Fokus na učinkovitost, mlade talente i inovaciju

Da situacija bude još gora, monokulturna poljoprivreda velikih razmjera tipična kod proizvodnje biogoriva upotrebljava ogromne količine vode i zagađujućih gnojiva. Posljedična degradacija okoliša prijeti budućoj proizvodnji hrane, što znači da bi čak i “privremeno” prihvaćanje biogoriva kao prijelaznog goriva dugoročno dovelo do veće nesigurnosti opskrbe hranom, lošijeg zdravlja i povećanog siromaštva. Prihvaćanje biogoriva pogoršalo bi siromaštvo i na drugi način: u gospodarskim koristima od proizvodnje biogoriva nerazmjerno uživaju velika poljoprivredna poduzeća, nauštrb malih poljoprivrednih gospodarstava.

S obzirom na sve to, imperativ je da Međunarodna pomorska organizacija isključi biogoriva iz svog konačnog okvira, usredotočujući se umjesto toga na održive alternative poput e-goriva i energije vjetra. Rana ulaganja ključna su kako bi se zajamčila dostatna opskrba takvim gorivima kako bi pomorska industrija mogla ispuniti ciljeve Međunarodne pomorske organizacije. Istodobno, strogi standardi goriva moraju biti popraćeni ambicioznim porezom na ugljik na emisije iz pomorskog prometa, koji je neophodan za stvaranje prihoda kako bi se olakšao prijelaz te industrije na nova energetska rješenja na pravedan način.

Travanjski rok za finalizaciju ovih mjera brzo se približava. Unatoč iznimnoj važnosti dekarbonizacije brodarstva, upotreba biogoriva ne bi uspjela unaprijediti taj imperativ i narušila bi zdravlje i dobrobit ljudi i planeta u godinama ili čak desetljećima koja dolaze. Brodarska industrija mora razmotriti druge alternative osim biogoriva i ulagati u istinski održive izvore energije – prije nego što otplovimo u katastrofu.