Bankarske naknade oduvijek su bile zanimljiva tema u javnom diskursu, a jedan dio naknada koji je u posljednje vrijeme ušao u regulatorni fokus, kako Europske središnje Banke (ECB) tako i Hrvatske narodne banke (HNB) su naknade vezane uz kartično odnosno bankomatsko poslovanje. Načelno, banke za korisnike koji nisu njihovi klijenti imaju mogućnost naplate fiksnog ili varijabilnog iznosa za uslugu korištenja bankomata, svojevrsnu pristupninu engleskog naziva Access fee (u daljnjem tekstu AF). Primjerice, ako klijent banke A odluči podići gotovinu na bankomatu banke B, potencijalno će na njegovu transakciju banka B naplatiti Access fee naknadu, koja se ne treba miješati s naknadom za uslugu dinamičke konverzije valute (DCC) koja se naplaćuje prilikom konverzije valuta na bankomatu. U pravilu se ove dvije naknade međusobno isključuju, a kako nam je cilj provjeriti stanje u zemljama Europske Unije i Eurozone gdje prevladava Euro kao valuta većine zemalja, samo AF naknada je u fokusu nastavka teksta.

AF naknada je privukla zanimanje regulatora zbog velike autonomije u njezinom određivanju – ona se može, a i ne mora naplaćivati, kao što može biti jednaka ili različita za korisnike bankomata koji imaju kartice inozemnih ili lokalnih banaka. Prilikom podizanja novca na bankomatima nematične banke bilo u tuzemstvu ili inozemstvu, klijent gotovo uvijek plaća određenu naknadu svojoj matičnoj banci (u iznimnim slučajevima naprednijih paketa ili prilikom korištenja bankomatske mreže neke partnerske banke ili banke iz iste grupacije naknada se ne naplaćuje). Štoviše, kada klijent koji podiže novac na bankomatu u vlasništvu nematične banke mora istovremeno platiti i AF banci u čijem je vlasništvu bankomat, dolazi do situacije dvostruke naplate naknade.

Regulatorni okvir, odnosno uredba Europske unije 2021/1230 od 14. srpnja 2021 naglašava slijedeće:

“Naknade koje pružatelj platnih usluga zaračunava korisniku platnih usluga za prekogranična plaćanja u eurima jednake su naknadama koje taj pružatelj platnih usluga zaračunava za odgovarajuća nacionalna plaćanja jednake vrijednosti u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga.” Ova uredba znači da se ne bi smjele raditi razlike između naknada koje se naplaćuju rezidentima i nerezidentima.

U daljnjem tekstu analizirali smo ovaj tip naknada u bankama u Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji i Slovačkoj kao zemljama koje su u geografskom, ekonomskom pa i turističkom smislu usporedive s Republikom Hrvatskom, kao i nekolicinu banaka na lokalnom tržištu (RH).

Trenutačna situacija

Kako bi što realnije prikazali sliku Hrvatskog te ostalih promatranih tržišta, analizirano je postojanje AF naknade za tri banke na svakom od ranije navedenih tržišta. Odabrano je da u uzorak uđu po tri banke na tržištu kako bi se dobio precizniji dojam o različitim strategijama naplate ove naknade i izveo realniji zaključak.

Istraživanje za Njemačku prikazuje da Commerzbank ne naplaćuje ovu naknadu rezidentima i nerezidentnima, dok u slučaju Postbanke i Santander banke naknada iznosi između varijabilnih 5-8 eura i fiksnih 4,95 eura, respektivno. U Sloveniji NLB banka ne naplaćuje ovu naknadu, dok OTP Banka naplaćuje 0,80 eura fiksno. Gorenjska banka ovu naknadu ne naplaćuje. U Slovačkoj Sporitelna banka ovu naknadu ne naplaćuje, ČSOB Bank naplaćuje 5 eura fiksno za rezidente i nerezidente, dok Prima banka ovu naknadu ne naplaćuje. U Poljskoj niti jedna banka koja je bila predmet istraživanja ne naplaćuje ovu naknadu, kako PKO bank, tako i BNP Polska i Alior bank. U Italiji, Intesa Sanpaolo ovu naknadu ne naplaćuje, BPER banca naplaćuje iznos od minimalno 15 eura na više, dok BNL banka ovu naknadu ne naplaćuje.

Na lokalnom tržištu, Zagrebačka banka nerezidentima naplaćuje naknadu od 5,31 euro po transakciji dok su rezidenti oslobođeni plaćanja ove naknade, Addiko bank naplaćuje 3,98 eura nerezidentima dok rezidentima ne naplaćuje naknadu, a Istarska kreditna banka Umag nerezidentima naplaćuje 4,75 eura po transakciji dok su rezidenti ponovno oslobođeni od plaćanja ove naknade.

Zaključak

Vidljivo je kako trenutno na tržištima postoji znatna razlika u naknadama, te da neke Banke naplaćuju AF naknadu dok druge ne, te su iznosi znatno različiti. Primjerice na lokalnom tržištu naknade se razlikuju za rezidente i nerezidente. S obzirom da ova naknada donosi određenu količinu prihoda prihvatnoj banci (banci u čijem je vlasništvu bankomat), kao i što prihode ostvaruju banke čiji klijenti karticama podižu novac na bankomatima drugih banaka, ostaje za vidjeti kako će se ova situacija odvijati u budućnosti i na koji način regulatori planiraju balansirati zaštitu klijenata s jedne strane, ali i dostupnost gotovine putem bankomata s druge strane. Moderni trendovi koji naginju digitalizaciji bankarskih usluga smanjuju općenito potrebe za gotovinom, a samim time utječu na brojnost i volumen bankomatskih transakcija, dok istovremeno proširivanje Eurozone utječe na gubitak DCC naknada. Regulatorno ograničavanje visine AF naknade ili njeno ukidanje potencijalno može dovesti do situacije u kojoj će bankama koje ih naplaćuju biti vrlo izazovno održavati visoku rasprostranjenost i raširenost bankomatske mreže kakva je trenutno u Hrvatskoj, ali i nekim drugim tržištima, a samim time i dostupnost gotovine.

Sadržaj omogućio Deloitte