Riječ je o projektu koji je prije dvije godine pokrenula Styria Hrvatska s ciljem promocije proizvoda hrvatskih obrtnika, poljoprivrednih gospodarstava te malog i srednjeg poduzetništva općenito, a festival se u međuvremenu održao u tridesetak gradova diljem Hrvatske. Radi se o jedinstvenoj prilici gdje se uz kupovinu domaćih i autohtonih proizvoda s njihovim proizvođačima može porazgovarati o procesima i načinima proizvodnje, sirovinama koje koriste, ali i o upornosti te sposobnosti da si, iako mali, osiguraju stabilno mjesto na tržištu. U Labinu se tako te večeri pred oko četiri tisuće ljudi, koliko je festival okupio, okupilo dvadesetak izlagača iz okolice i drugih dijelova Hrvatske.

Jedan od njih je OPG Sabolović iz Bjelovara, u vlasništvu Edite i Dejana Sabolovića, koji se u Labinu predstavio s kupinovim vinom. Proizvod je, kažu, najpoznatiji po izrazito bogatom sadržaju vitamina i minerala te visokoj hranjivoj vrijednosti. U njemu se nalaze i značajne količine magnezija, fosfora i kalcija, dok redovita konzumacija već jednog decilitra kupinova vina pola sata prije jela pomaže kod slabosti uzrokovane pomanjkanjem željeza u krvi. „Prije desetak godina posadili smo prve kupine, a od 2010. smo prisutni i na tržištu. Danas imamo preko sedam tisuća kvadrata nasada i rekao bih da je u ovome čime se bavimo problem to što berba traje i do dva i pol mjeseca, a berače je teško naći. Poljoprivreda, nažalost, većini mladih nije interesantna, a oni koji i traže takav posao ujedno traže i vrlo visoke satnice što im ne možemo platiti. Ipak, uživamo u onome što radimo i obilazimo sajmove od Dubrovnika do Umaga“, ispričao nam je Dejan Sabolović.

Prirodnu kozmetiku Quala, nastalu u malom zagrebačkom kućnom laboratoriju, donijela je Klaudia Matun. Nakon šest godina istraživanja prije dvije godine je pokrenula proizvodnju i prodaju krema, balzama, melema, seruma i sapuna od samoniklog i drugog ljekovitog bilja. „Zanimljiv je i vrlo tražen serum od bušina, idealan za osjetljivu kožu, a i klasični serum od svima dobro poznatog smilja. Tu su i preparati od kantariona, ljiljana, lavande, nevena – zapravo svega što je godinama poznato kao najkvalitetnije iz prirode. Kantarion je, recimo, još u narodnoj medicini korišten kao lijek za sve, što je srećom navika koja se očuvala i do danas“, kazala je Matun.

Iz Rijeke je došla mlada pčelarica Ivana Štimac koja je nastavila nekoliko desetljeća dugu obiteljsku tradiciju uzgoja pčela i proizvodnje meda. „Lijep je to posao i neprekidno sam u prirodi tako da ne znam zašto se više ljudi ne bavi time. U ponudi imamo livadni med, zatim od kadulje, lipe, klena, lovranskog maruna i najčešće obilazimo sajmove zdrave hrane. Pčele selimo od Risnjaka do Cresa kako bismo dobili najkvalitetniji proizvod, a s konkurencijom nemamo toliko problema koliko s uvoznim proizvodima. Naime, ono što se nalazi na policama trgovačkih centara najčešće nema veze s medom već se radi o pripravcima od melase i sličnim varkama. Proizvodnja meda je proces koji ima svoje zakonitosti i korake koji se ne bi trebali preskakati“, pojasnila je.

Upravo s ciljem razvoja pčelarstva na istarskom području, tehnološke modernizacije ovog zanimanja te u konačnici privlačenja sve većeg broja mladih prije 30-ak godina osnovana je Labinska udruga pčelara koja broji 83 člana. U svibnju ove godine, ispričali su, ugostili su slovenske pčelare iz Idrije s kojima su potpisali partnerstvo na razvoju nekolicine projekta. „Jedan od njih je gradski pčelinjak za koji trenutno razvijamo projektnu dokumentaciju. Ondje bi se između ostalog odvijala i edukacija mladih kako bi stasale nove generacije pčelara. Iako se radi o većinom dopunskoj djelatnosti, želja nam je podići ju na višu razinu, a jedan od načina na koji to planiramo postići suradnja je naše urduge, LAG-a Istočne Istre i naših kolega iz Slovenije“, rekli su nam labinski pčelari. Kažu i da pčelarstvo na labinskom području datira otprije tisuću godina te da je nekoć i postojao društveni pčelinjak što je, dakle, ideja kojoj se žele vratiti. Osim u promociji meda i pčelinjih proizvoda, aktivni su i u pisanju znanstvenih radova, ali i kulinarstvu, pa su tako na festival ponijeli i domaće medenjake te medeni kolač iz vlastite proizvodnje.