Rumunjska i Bugarska formalno se pridružuju Schengenskom prostoru, nakon trinaest godina u čekaonici, a uzrok tom zastoju bio je dvostruk.

Osim što se radi o slobodnom prelasku granice, Schengen je i sustav otvorene razmjene informacija o najosjetljivijim podacima o organiziranom kriminalu, vizama i migracijama.

Zemlje članice, a niti Europska komisija dugo nisu bile sigurne i to su i signalizirale. Postavljalo se pitanje koliko duboko je organizirani kriminal penetrirao u tamošnje institucije i hoće li time policijska razmjena podataka biti kompromitirana.

Zahtjevi Nizozemske i Austrije
Istina je da su mnogi dijelovi političkog folklora i anegdotalnih dokaza to uvjerenje potkrepljivali, ali je istina bila da je odbijanje bilo i simboličko.

Mnogi u EU, a predvodnici tog stava bile su Austrija i Nizozemska, nisu bili sigurni žele li do kraja dvije istočnobalkanske zemlje, koje su postale članice 2007.godine, posve u Europi, na isti način kao što su drugi, ili bi ih radile držali po strani. Nizozemska je imala značajne primjedbe na sistemsku korupciju, a Austrija na problem migracija.

Bugarska i Rumunjska su već godinama posve tehnički pripremljene, a također potvrđuju da su spremne za sve druge zahtjeve koje bi ih dublje integrirale u Uniju i posljedično, dodatno ojačale njihovu ekonomiju, prema procjenama za najmanje jedan postotni poen.

Austrija je, za svoje zeleno svjetlo zahtijevala dodatne ustupke. Dvije zemlje su se složile, pa je omogućena tri put veća prisutnost snaga Frontexa na kopnenim granicama i jača kontrola na morskim granicama. Prihvaćanje ovog uvjeta pogotovo je bilo teško politički provesti u Bugarskoj. Dvije zemlje obavezale su se i na značajniji prihvat migranata.

Treba reći da je i otpor prema primanju Bugarske i Rumunjske, odnosno 25 milijuna novih građana u Schengen, ipak bio sve manji, jer je sve više europskih vlada razumijevalo da se saveznici trebaju držati blizu. Momentalno najjača osoba EU-a, Ursula von der Leyen, urgirala je da se Bugarska i Rumunjska prime “bez odlaganja”.

Ironija je da dvije zemlje ulaze u Schengen upravo kad se ovaj sustav slobodnog protoka ljudi i kapitala unutar briselskog bloka zemalja ljulja. To slabljenje još uvijek nije opasno, ali vjerojatno će se privremene kontrole na granicama sve češće uvoditi. Ne predviđa se ponovna gradnja kućica s graničnim policajcima, ali dubinske kontrole postat će dio rutine.

Iza tih poteza je politička odluka koja proizlazi iz odbijanja velikog dijela građana prema daljnjim migracijama. Bugarska i Rumunjska mogle bi svojim naporima zaustaviti dio migracija, ali, opet, kao i prilično često Grčka, ne bi morale. Sve zavisi koliko će osjećati zajedničku odgovornosti i koliko će im biti ukazano povjerenja.

Neki tvrde da je dugogodišnje primanje u Schengen rezultiralo antieuropskim, antizapadnim, antiukrajinskim i proputinovskim raspoloženjem u Rumunjskoj. To ipak se čini pretjeranom žalopojkom, jer je, pogotovo Rumunjska snažno rasla otkad je u EU. Rast nezadovoljstva u Rumunjskoj koji je doveo do goleme podrške proputinovskom kandidatu Calinu Georgescu u prvome krugu izbora, vjerojatno je u razlikama standarda između glavnog grada Bukurešta i u dijelovima dramatično siromašne provincije.

Prema zadnjim podacima Eurostata, regija grada Bukurešta ima najmanji rizik od siromaštva u EU. Kako bi pokazala prilježnost briselskom političkom kursu, rumunjska policija je nakon što je ustanovljena ruska infiltracija u prvom krugu izbora, racijama po bukureštanskim adresama tražila, a i nalazila, dokaze o tom djelovanju.

Što se tiče Bugarske, Sofija je prihvatila da se na bugarsko-tursku granicu rasporede značajnije snage Frontexa, ali svaka proeuropska vlada imala je problema s odbijanjem primanja u Schengen, što se može tumačiti i određenim unutareuropskim šovinizmom.

Između Istoka i Zapada
Bugarski premijer Denov rekao je nedavno u Bruxellesu, u Europskom parlamentu da bi daljnje odbijanje primanja u Schengen za njegovu zemlju bilo ‘neprihvatljivo’. U Rumunjskoj je također rastao bijes zbog odbijanja EU-a, tako da su Rumunji htjeli Austriju, koja je bila najočigledniji protivnik, dati na Europski sud u Luksemburgu.

Bugarska momentalno nije u takvim političkim previranjima kao Rumunjska, i u posljednje vrijeme je sve više prozapadna. Jedno od pitanja koje si pragmatični Bugari postavljaju jest – gdje mi je bolje, s Bruxellesom ili s Putinom? Za sad, to je Zapad, i u tom smislu punopravno članstvo u Schengenu vidi se kao potvrda tog stava.