Europska unija želi stati na kraj praksama poput uništavanja neprodane odjeće i zavaravanja potrošača o načinima i mjestu njene proizvodnje. Hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan je u sklopu tog procesa imenovana izvjestiteljicom socijalista za mišljenje o strategiji održive i kružne tekstilne proizvode u odboru za zaštitu potrošača i zajedničko tržište Parlamenta.

“Industrija odjeće danas funkcionira kao fast food, brzo se proizvodi, konzumira i neodrživa je. Proizvodimo više odjeće i tekstilnih proizvoda nego ikad prije, proizvodnja se udvostručila od 2000. do 2015. U isto vrijeme, rok trajanja prosječnog komada odjeće se skratio za trećinu. Trošimo ih u većim količinama i češće no ikad prije. Zaboravljamo koliko je rada i resursa uloženo u njihovu proizvodnju. Više je kolekcija nego godišnjih doba, trendovi su se ubrzali, a stara se kolekcija baca i prije nego što se nova nađe u dućanima ili na webu. Posebno su uznemirujući podaci koliko se neprodane ili vraćene robe uništi, radi se o milijardama eura vrijednosti! To je segment na koji ću se posebno koncentrirati”, izjavila je Borzan.

 EU strategijom želi do 2030. tekstilnu industriju učiniti održivijom, socijalno pravednijom i zdravijom za ljude i okoliš. To bi, između ostalog, značilo da su  tekstilni proizvodi koji se stavljaju na tržište EU trajniji te ih je moguće popraviti i reciklirati.

Europski parlament

Borzan želi da teret krize plate oni koji imaju, evo njezinog plana

“Zalažem se za to da kupci budu bolje informirani o trajnosti, popravljivosti i održivosti odjeće koje kupuju, odnosno da ih se ne obmanjuje lažnim i nategnutim reklamnim tvrdnjama, koje je kupcu nemoguće provjeriti. U tu svrhu potrebno je uvesti digitalnu putovnicu koja će sadržavati sve relevantne podatke o proizvodu; na primjer gdje je i kada napravljen, od kojih materijala i može li se reciklirati”, najavila je hrvatska europarlamentarka.

U tekstilnoj je industriji u svijetu zaposleno 60 milijuna ljudi, velikom većinom žene. Plaće koje zarađuju radnice u odjevnoj industriji često su znatno niže od plaća dostatnih za život, a uvjeti rada znaju biti užasni.

“Često se zaboravlja da cijenu brze mode ne plaća samo okoliš, već i ljudi koji proizvode naše tekstilne proizvode u cijelom lancu opskrbe. Neplaćen prekovremeni rad, opasnosti za zdravlje te psihološko i fizičko zlostavljanje tek su neki od problema prisutnih u toj industriji. Kupnjom odjeće u koju je utkana patnja tih radnika, najčešće iz siromašnih zemalja trećeg svijeta, i mi smo na neki način suučesnici. Tome se može stati na kraj zabranom uvoza odjeće koja nije proizvedena uz poštivanje prihvaćenih socijalnih normi i standarda, poput iskorištavanja djece i prisilnog rada”,  kazala je Borzan.