Godina 2025. u Europi odvijat će se u znaku globalne nesigurnosti, osvještavanja što promjena dosadašnjih kalupa transatlantskih odnosa znači za Europu kao briselski blok, ali i za svaku pojedinu članicu.

Pod tom nelagodnom kapom nad Europom, unutra ćemo razgovarati o imperativnim reformama, ali bit će jako teško postići međusobno zajedništvo i solidarnost, potrebne za te reforme. Pitanje je koliko će Europska unija u narednoj godini, kad će se raspravljati o pitanjima rata ili mira, napretka ili nazadovanja, sigurnosti ili izloženosti, nastupati kao blok, a koliko sklapajući ad hoc koalicije.

U 2025. godini bit ćemo preokupirani Njemačkom. Nakon što njemački izbori 23. veljače završe, dodatno vrijeme potrošit će se na formiranje nove, najvjerojatnije koalijske vlade, u kojoj će, tako se danas predviđa, glavnu, ali ne jedinu riječ voditi CDU. Bude li tako, Friedrich Merz bit će temperamentom posve drugačiji od Olafa Scholza. Jači, prisutniji, ali da li će njegova vlada imati mandat za promjene?

Što donosi Merz?

Veliki teret za Scholza bila je odluka Suda u Karlsruheu koji je zabranio prelijevanje budžetskih sredstava iz stavke pomoć oko korone u druge stavke. Jednako tako, taj najviši njemački sud ne želi skinuti plafon zaduživanja koji bi sada Njemačkoj trebao.

Loše stanje njemačke ekonomije simbolički je potcrtano zatvaranjem nekih Volkswagenovih postrojenja i nagovještajem da na tome neće stati. Kad njemačka auto industrija kihne, Njemačka dobije gripu. Ali kad Njemačka dva-tri puta kihne, gripu dobije – Europa.

Njemačku čeka mnogo ozbiljniji rad na zelenoj transformaciji, jer ne samo da su skandinavske zemlje daleko ispred nje, nego i Francuska. Isto tako, sve je jače gunđanje oko infrastrukture koja propada, i treba je obnoviti. Također, kad Donald Trump uđe u Bijelu kuću, vjerojatno će realizirati svoju negativnu opsesiju Njemačkom i uvjerenje da Njemačka živi na američkoj grbači. Trumpova najava ulaznih tarifa za europske robe inspirirana je uglavnom Njemačkom.

Da bi se tome oduprli, u Europskoj uniji trebali bi nastupati zajednički i voditi pregovore s Washingtonom, no u Bruxellesu se neki boje da će Njemačka odmah pristati na američke tarife, jer naprosto mora prodavati svoje automobile, pa što košta da košta.

Dakle, od Friedricha Merza ili nekog drugog kancelara, mi drugi ćemo očekivati i da popravi Njemačku, i da ponovo uspostavi razumni autoritet te zemlje.

Također, kad rat u Ukrajini završi zamrznutim konfliktom, Unija će morati naći modus suradnje s Ukrajinom oko pomoći toj zemlji, i oko budućeg članstva. Slobodni dio Ukrajine trebat će obnovu, a sva, pa i vojna pomoć, ako će trebati, bit će ostavljena na brigu isključivo Europi. No, možda Ukrajinci neće biti zahvalni, nego će se osjećati i izdani od Zapada, ogorčeni. Možda taj odnos neće biti lagan. Uvijek će postojati i mogućnost da, koliko god Europa bude prilježna u obnovi Ukrajine, najlukrativnije poslove odnesu američke kompanije.

No, Ukrajina ima miraz za članstvo, a to je obučena, moderna vojska koja je zbilja i okušana na terenu. Kako će Europska unija ostati bez američkog kišobrana, to će doprinijeti osjećaju sigurnosti, osjećaju sigurnosti investicijama itd.

Draghijev plan

Paralelno, vodit će se razgovori i o NATO-u – taj će razgovor voditi uglavnom članice EU-a s Amerikom, te razgovori s Kinom izravno, i razgovori s Amerikom oko Kine. Ti razgovori bit će vidljivi, i na njima će biti fokus javnosti.

No, postoji i drugi rukavac događaja u Europi u 2025. Europska komisija u novom sastavu dobit će puni mandat u prosincu ili možda tek u siječnju. Do kraja prvog tromjesječja 2025., svi glavni direktorati, na čelu kojih su povjerenici, počet će funkcionirati. Do kraja godine ionako će se toliko toga dogoditi. Veliki događaji preuzet će pažnju građana, pa će proceduralno, administrativno, možda čak i personalno u Bruxellesu pasti u drugi plan.

Ali to je dobro, jer neće doći u pitanje funkcioniranje sustava koji omogućuje planiranje, financiranje, konkretnu suradnju unutar Europske unije.

Samo kratko zbog opće slike: Von der Leyen je već najavila da su joj u narednom mandatu ciljevi bolje i funkcionalnije zajedničko tržište (u uslugama, energiji, obrani, financijama, digitalizaciji, komunikacijama), zatim smanjenje birokracije za biznise i građane, industrijalizacija povezana s dekarbonizacijom, nastavak digitalizacije kako bi se povećala produktivnost, jačanje inovacija i istraživanja te golema ulaganja u cilju da se u dugom razdoblju bude bolji od konkurencije, što je tzv. održiva konkurentnost.

Ovo zadnje je gotovo i najvažnije. Sve ambicije i namjere Komisije u narednom razdoblju, imaju podlogu u četiri “izvještaja”. Prvi i najvažniji je Marija Draghija o unutarnjem tržištu u kojem Draghi zagovara niz skupih ekonomskih reformi kako bi se Unija pokrenula i ponovo vinula na razinu koju sada drže samo Amerika i Kina. Velika ulaganja u ekonomske reforme i obranu, kako ih je zamislio Mario Draghi, trebali bi biti financirani zajedničkim zaduživanjem.

Draghijevo ime, a tako će biti i u 2025. već je na svačijim ustima, u svakom nastupu, dakle, politička je odluka donesena i prihvaćena. U novoj godini razradit će se pozicije kako da se pristupi taktici održive konkurentnosti i financiranja zajedničkog duga. Draghijev izvještaj neki i kritiziraju jer se uglavnom temelji na obrani postojeće europske industrije od kineske, a nedovoljno naglašava inovacije.

Stop odljevu mozgova

No, ovaj je izvještaj ipak temeljan, baš u tom dijelu. Uskoro ćemo, u prvom kvartalu, vidjeti što Trump namjerava sa široko zamišljenim i Bidenovim ulaganjem u obnovljive izvore energije. Ako Trump opozove IRA programe, a to je moguće, Europa će morati pojačati svoju zelenu agendu, jer ćemo biti preplavljeni svom kineskom robom, od solara do električnih automobila.

Drugi je izvještaj važan za strategiju Europske unije onaj o zajedničkom tržištu Enrica Lette, u kojem traži da se prione širenju razumijevanja zelene transformacije među građanima, da se dovede do njenog prihvaćanja kako bi se osigurala i provedba. Dakle, odozdo prema gore, a ne obratno. Drugi važan dio Lettina izvještaja odnosi se na sprečavanje odljeva mozgova s periferije Europe, što je zanimljivo i za Hrvatsku.

Treći i najnoviji, izvještaj je finskog predsjednika Saulija Niinistöa o obrani, sigurnosti i općoj pripravnosti. Finska je nedavno pristupila u NATO noseći veliki miraz iskustva života uz Rusiju i svijesti da mora balansirati diplomaciju s pripravnošću za obranu, a finski predsjednik predlaže taj model za sve članice. Finski izvještaj o obrani i sigurnosti navodi prijetnje terorizmom, kibernetičkim napadima, ali opisuje i predlaže postupanje u slučaju velikih vremenskih nepogoda, građanskih nemira, prekida opskrbe vodom i hrane, kao i iznenadnih valova migracija.

Uz ta tri glavna, postoji još jedan – Izvještaj o strateškom dijalogu u poljoprivredi. Von der Leyen je okupila 29 velikih dionika iz agro sektora, pozvala predstavnike ruralnih krajeva Europe, poljoprivrednih fakulteta i sličnih. Nakon godinu dana međusobnih konzultacija, izašli su s Izvještajem o poljoprivredi i hrani.

Sad kad je sve na stolu, Komisija, razni instituti, stručne organizacije, u novoj će godini nalaze ovih izvještaja nastojati konkretno ugraditi u svoje politike. Naravno, prije toga će se oko njih sklopiti politički dogovor, i to će zauzeti agendu 2025. godine. Agilnije i ozbiljne javne uprave zemalja članica bit će duboko involvirane u te rasprave i analize. Taj sloj aktivnosti u 2025. u Bruxellesu nije atraktivan za javnost, obilježen je neprohodnim stručnim govorom. Ali je neophodan. Manje ambiciozne zemlje članice nitko neće tjerati da rade, dobit će gotove odluke koje će morati provoditi. Ali, šteta.

Nizozemci najtvrđi

Dogovor za zajednički jednogodišnji proračun za 2025. godinu finaliziran je. Iznosi 199,4 milijarde eura, i logično, jedan dio namijenjen je oporavku članica od prirodnih katastrofa, kao u Španjolskoj, zatim nastavku programa Horizont, Erasmus, pomoći mladim poljoprivrednicima, sigurnosti na granicama i menadžentu migracijama, funkcionalnosti unutrašnjeg tržišta i humanitarnoj međunarodnoj pomoći.

Ovo nije samo tehnička informacija, jer možemo izvući dvije važne poruke. Prva je da je Europski parlament i u ovom šarolikom sastavu uspio sačuvati veličinu i jačinu jednogodišnjeg proračuna usprkos velikom protivljenju nekih zemalja, i to na ranije predviđenoj razini. U vremenu krize, to nije malo postignuće.

Kao i obično, najtvrđe svoju “kesu” drži Nizozemska, ali ovaj put, s ovom vladom, još je zatvorenija za zajedništvo nego inače. Uz nju su Austrija, Švedska, Danska i Finska. Time su dale na znanje i svoje pozicije pred, u 2025. još neformalne, okolišne, ali svejedno bitne, razgovore oko novog višegodišnjeg europskog zajedničkog proračuna (MMF 2028.-2034.). Jednog dana, godine 2026., kad razgovori za javnost počnu, i 2027. kad se razmašu, već će mnogo toga biti poznato. Ponovo, bilo bi idealno kad bi Hrvati sudjelovali od samog početka.

Činjenica je da smo u tako ozbiljnoj krizi da se sve udaljenije od dvije-tri godine gubi u magli. Ali, ne za one koji raspravljaju o novcu i ulaganjima.

Jasno, u 2025. tek se priprema teren za razgovore za višegodišnji zajednički proračunski okvir, detektiraju se teme i saveznici. Vidjet ćemo i kako svaka ambicioznija zemlja članica razmatra može li i na koju stranu, ako može, zaokrenuti EU. Gdje su ti sektori i niše koje ih zanimaju. Paraleno će se debatirati i kako, kojom metodom, namaknuti stotine milijardi mjesečno za Draghijeve reforme. Sa strane Europske komisije, fokalna točka pregovora o financijama, prije nego što dođe do šefice Komisije, bit će povjerenik Piotr Serafin, čija je uloga dvostruka – financije i smanjenje birokracije.

Proširmo malo sliku: Piotr Serafin, slatkorječiv i živi kompjutor, kako ga zovu, bio je i desna ruka poljskog premijera Donalda Tuska, koji pokazuje sveeuropsku lidersku ambiciju. Dakle, već u 2025. vidimo da je Poljska dobro pozicionirana. I da misli dugo preživjeti i napredovati. Također, Poljaci vrlo dobro razumiju da se do mira neće doći baš u 24 sata, a ako i da, ne znamo kakav će taj mir zapravo biti. Tuskova ambicija je da se nametne da ispuni prazininu koja je nastala nakon sloma njemačko-francuskog partnerstva.

Macron bez autoriteta

Nekoliko godina svjedočimo lošim odnosima Macrona i Scholza, što se negativno reflektiralo na cijelu Uniju, a pogotovo nakon eksalacije rata u Ukrajini. U narednoj godini vidjet ćemo kako funkcioniraju Macron i novi kancelar, makar je francuski predsjednik faktički ostao bez podrške u svojoj zemlji, pa tako i bez autoriteta u Bruxellesu.

Kao najsnažnija politička osoba u Europskoj uniji iskočila je Ursula von der Leyen. Ali ona ne može ispuniti prazninu u Vijeću, gdje se 27 članica nekad ponaša kao razred predugo ostavljen bez učiteljice. Donald Tusk htio bi, a vidjet ćemo naredne godine hoće li to postići, biti onaj kojeg se pita kad je riječ o odnosima prema Ukrajini i Rusiji.

Naime, kako će Washington uzdizati neke njemu sklone članice, a nipodoštavati EU kao organizaciju i zemlje koje nisu s njim oduševljene, trebat će nekoliko jakih lidera u Vijeću da održe jedinstvo. Mnogo će toga ovisiti i o budućim odnosima novog njemačkog kancelara, talijanske premijerke Meloni, i Donalda Tuska i njihovog odnosa s Ursulom von der Leyen.

Konačno, vidjet ćemo i kako će startati ideja oko obrambene industrije Europe, ali je bitno da taj pothvat nije nemoguć.