Poljska i Bugarska uvoze velike količine ruskog plina, no prekid dotoka ipak ne bi trebao izazvati velike poremećaje u gospodarstvu, posebice u poljskom slučaju. Poljska iz Rusije zadovoljava 45 posto potreba za plinom, dok je Bugarska znatno ovisnija, uvozeći između 80 i 90 posto, ovisno o izvoru podataka. Kako navodi Financial Times, dvije države zajednički uvoze 13 milijardi prostornih metara ruskog plina godišnje, odnosno 8 posto ukupnog europskog uvoza.

Dobro popunjeno skladište

Analitičari smatraju da unatoč ovim značajnim brojkama Poljska i Bugarska neće svjedočiti urušavanju energetskog sustava, a time i gospodarstva. “To ne bi trebalo biti problematično u kratkom roku za obje zemlje”, smatra Simone Tagliapietra iz briselskog think-tanka Bruegel. Gazprom isporučuje Poljskoj godišnje 10 milijardi prostornih metara plina, a manje od 8 posto proizvodnje struje ovisi o plinu. Kao što je poznato, Poljska se u elektroprivredi većinom oslanja na ugljen iz kojeg dobiva gotovo 80 posto električne energije.

Kako prenosi Reuters, poljska vlada objavila je u srijedu kako razloga za brigu nemaju ni veliki industrijski potrošači. Naime, poljska skladišta plina trenutno raspolažu sa 3,5 milijarde kubika plina, odnosno 76 posto kapaciteta. To je dvostruko više nego godinu ranije. To Poljskoj daje solidan manevarski prostor s obzirom da je sezona grijanja okončana, a u ljetno doba potrošnja plina pada na milijardu prostornih metara mjesečno. Ostatak potreba za plinom Poljska zadovoljava iz tri izvora. Prvi je LNG terminal u mjestu Swinoujscie koji može osigurati 6,2 milijarde kubika plina. Oko 4 milijarde prostornih metara osigurava se iz domaće proizvodnje, a 3 milijarde dolazi plinovodima iz Češke i Njemačke.

Naime, Poljska može koristiti dobavu obrnutim tokom iz plinovoda Yamal-Europa dok 1,5 milijardi kubika može doći interkonektorom iz Češke. Još tri dobavna pravca bit će otvorena ove godine. Već 1. svibnja postat će operativan plinovod do Litve godišnjeg kapaciteta 2,5 milijarde kubika. U drugom dijelu godine otvara se plinska veza sa Slovačkom koja će snadbijevati poljske potrošače sa 5 do 6 milijardi kubika, a u listopadu počinje s radom plinovod do Norveške kapaciteta 10 milijardi prostornih metara.

Bugarska godišnje troši 3 milijarde prostornih metara plina, a glavnina te količine dolazi iz Rusije. Mala količina – trećina potrošnje – dolazi iz Azerbajdžana. Prema podacima operatera, skladišni kapaciteti od 550 milijuna kubika puni su tek 17,6 posto, a Bugarska je najavila da će plin uvoziti iz Turske i Grčke koje posjeduju LNG terminale. Vlada u Sofiji planira da će u lipnju završiti gradnja interkonektora s Grčkom što će omogućiti dotok milijardu prostornih metara plina iz Azerbajdžana.

Bez restrikcija

Bugarska vlada tvrdi kako je opskrba potrošača osigurana najmanje mjesec dana te kako ne namjerava uvesti restrikcije potrošnje. Međutim, analitičari smatraju kako bi Bugarska trebala čim ranije sklopiti ugovore s dobavljačima LNG-a, Katarom, Alžirom i SAD-om kao i poraditi na povećanju količina iz Azerbajdžana, piše Reuters. Analitičari smatraju kako su se Poljska i Bugarska prve našle na meti jer su najavile da nakon prosinca neće obnavljati ugovore o kupnji ruskoga plina. Nakon što im je odsječen dotok, europska se javnost pita tko je iduća država kojoj će Putinov režim zatvoriti ventil.

Stoga se posebno pažljivo prati reakcija kupaca ruskog plina u Njemačkoj i Italiji, dvije države koje su najveći uvoznici. Kako piše Bloomberg, talijanska energetska kompanija Eni priprema se za otvaranje računa u ruskoj valuti u Gazprombanku, što neki tumače početkom sloma mogućnosti da EU uvede embargo na uvoz ruskih energenata. Podsjetimo, zahtjev Kremlja o plaćanju plina u rubljima operativno znači da europski kupci uplaćuju eure za isporučeni plin na K račun u Gazprombanci. Banka primljene devize preko Moskovske burze mijenja u rublje i transferira ga na rubaljski račun kupca. S tog se računa podmiruje dug dobavljaču.