Zgrade u Europskoj uniji potroše 40 posto od ukupne potrošnje energije u EU-u i čine 36 posto emisija stakleničkih plinova zbog korištenja fosilnih goriva, starih tehnologija i rastrošnih uređaja. Istovremeno, više od 30 milijuna zgrada u EU-u troši previše energije radi svoje energetske neprilagođenosti i time se povećavaju računi građana za energiju kućanstava.
Nužna hitna obnova zgrada tako ima dvostruku podlogu: Zeleni plan Europske unije predviđa da će Europa do 2050. godine biti klimatski neutralna, odnosno bez korištenja fosilnih goriva, a smanjenje računa za energiju postalo je iznimno važno u trenutačnom kontekstu visokih cijena energije.
Naime, ljudi koji žive u zgradama s najlošijim energetskim svojstvima i oni koji se suočavaju s energetskim siromaštvom imali bi koristi od obnovljenih i boljih zgrada, kao i od smanjenih troškova energije jer bi bili zaštićeni od poskupljenja i nepredvidljivosti tržišnih cijena. A ukupno gledajući, nadolazećim generacijama ostavljamo okoliš koji im jamči zdravu budućnost.
Obnova stambenih jedinica, škola, bolnica, ureda i drugih zgrada diljem Europe kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i računi za energiju, a time i poboljšala kvaliteta života milijuna Europljana, ujedno je prilika i za građevinski sektor.
Naime, dok Europa nastoji prevladati posljedice krize uzrokovane bolešću COVID-19, a Hrvatska i dva razorna potresa, obnova pruža jedinstvenu priliku za novo promišljanje o zgradama, njihovo moderniziranje kako bi odgovarale zelenijem i digitalnom društvu te kako bi se podržao gospodarski oporavak.
Ulaganje u zgrade tako može djelovati kao prijeko potreban poticaj građevinskom ekosustavu i gospodarstvu općenito. Radovi obnove iziskuju znatnu radnu snagu, otvaraju radna mjesta i potiču ulaganja koja se često temelje na lokalnim lancima opskrbe, mogu stvoriti potražnju za opremom koja je energetski i resursno vrlo učinkovita te podići dugoročnu vrijednost nekretnina.
Procjene su da bi se valom obnove do 2030. u građevinskom sektoru EU-a moglo otvoriti dodatnih 160 000 zelenih radnih mjesta. Građevinska industrija već sada stvara oko devet posto europskog BDP-a i izravno zapošljava 18 milijuna ljudi, a val obnove može biti vrlo vrijedan za sektor u kojem su više od 90 posto subjekata mali i srednji poduzetnici, ionako već pogođeni gospodarskim posljedicama krize uzrokovane bolešću COVID-19.
Komisija predlaže da od 2030. sve nove zgrade moraju imati nultu stopu emisija/JENNIFER JACQUEMART
Europa stoga sada ima jedinstvenu priliku potaknuti obnovu kao dvostruki doprinos – klimatskoj neutralnosti i oporavku. Iz tog razloga Europska komisija je pokrenula ili donijela niz programa i inicijativa kako bi ostvarila tu dvostruku ambiciju.
Komisija je 2020. objavila strategiju “Val obnove za Europu – Ozelenjivanje zgrada, otvaranje radnih mjesta, poboljšanje života”. Cilj joj je, između ostalog, u sljedećih 10 godina udvostručiti godišnje stope energetske obnove, a sadrži akcijski plan s konkretnim regulatornim, financijskim i poticajnim mjerama za poticanje obnove zgrada.
Također, prijedlogom revizije postojeće direktive u prosincu 2021., Komisija nadograđuje postojeći regulatorni okvir kako bi se uzele u obzir veće ambicije i hitnije potrebe u području klime i socijalnog djelovanja te istodobno državama članicama EU-a pruža fleksibilnost koja je potrebna kako bi se uzele u obzir razlike u fondu zgrada diljem Europe.
Primjerice, Komisija predlaže da od 2030. sve nove zgrade moraju imati nultu stopu emisija. Kako bi se iskoristio potencijal bržeg djelovanja u javnom sektoru, sve nove javne zgrade moraju imati nultu stopu emisija već od 2027. godine.
To podrazumijeva obvezu da zgrade troše malo energije, da ta energija potječe iz obnovljivih izvora u najvećoj mogućoj mjeri i da same ne proizvode emisije ugljika iz fosilnih goriva. Nadalje, u energetskom certifikatu zgrade mora se navesti potencijal globalnog zagrijavanja na temelju emisija tijekom cijelog životnog ciklusa zgrade.
Kad je riječ o obnovi, predlažu se novi minimalni standardi energetskih svojstava na razini EU-a. Naime, zgrade koje prema energetskim svojstvima pripadaju u 15 posto najlošijih u svakoj državi članici moraju se unaprijediti s razreda G energetskog certifikata na barem razred F do 2027. za nestambene zgrade, odnosno do 2030. za stambene zgrade.
Ta početna usmjerenost na zgrade s najlošijim energetskim svojstvima ima dvostruki cilj: namjera je optimalno iskoristiti potencijal za dekarbonizaciju, a s druge strane ublažiti energetsko siromaštvo.
Komisija je u listopadu 2020. pokrenula i inicijativu Novi europski Bauhaus, koja služi kao forum na kojem se Europljani mogu okupiti kako bi razmijenili ideje o klimatski prihvatljivoj arhitekturi.
Dodatno, iz instrumenta EU-a za oporavak – NextGenerationEU i višegodišnjeg financijskog okvira EU-a osigurava se rekordna količina sredstava, koja se mogu iskoristiti i za poticanje obnove u cilju oporavka, otpornosti i većeg socijalnog uključivanja.
Komisija je svjesna izazova s kojima se suočavaju građani kada je riječ o energetskom siromaštvu i zajedničkoj zelenoj budućnosti, ali i gospodarski sektor zbog posljedica krize bolesti COVID-19 i širim utjecajima rata na području Europe.
No prelazak na otpornije, zelenije i digitalnije društvo nema alternativu, pa tako ni građevinski sektor, ako generacijama koje dolaze želimo ostaviti održivi planet. Stoga je nužna suradnja i međusobni poticaj svih država članica, dionika iz industrije i svih ostalih relevantnih subjekata kako bi aktivno ostvarili viziju budućnosti.
* Sadržaj omogućilo Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj
