Ponekad se velike promjene vide u malim stvarima. Na primjer, na jednoj snimci od 30 sekundi objavljenoj početkom kolovoza na YouTubeu – riječ je o prvom promotivnom videu njemačke vojske (Bundeswehr) u posljednjih pet godina. U prvih 17 sekundi vidite vojnike u uniformi u svakodnevnim situacijama: kako se igraju sa svojom djecom, kupuju novine na kiosku, šeću gradom. Akcijski aspekt vojničkog života prikazan je tek u posljednjih 13 sekundi u holivudskom stilu, sa slikama borbenih zrakoplova u vratolomnim manevrima, ratnih brodova na otvorenom moru, vojnika koji se užetom spuštaju iz helikoptera – pod motom: „Mi štitimo Njemačku”.

Dva svjetska rata i dvije diktature u 20. stoljeću prouzrokovale su u Njemačkoj duboko nepovjerenje prema svemu što ima veze s vojskom. Vojne uniforme se rijetko mogu vidjeti na ulicama. Činjenica da su uniformirani vojnici prikazani kao posve normalna pojava može se čitati kao znak tektonskih promjena: kao rezultat ukrajinskog rata Njemačka sklapa mir sa svojom vojskom – i sprema se za buduće sukobe, piše Deutsche Welle.

„Prekretnica” i velika obećanja

Kancelar Olaf Scholz pripremio je teren za ovo tri dana nakon ruske invazije na Ukrajinu. On u svom govoru 27. veljače nije samo konstatirao da se radi o „prekretnici” – već́ je povukao i konsekvence: desetljećima zapostavljanom Bundeswehru ponovo treba posvetiti pažnju. Najavio je da će njemačka vojska dobiti 100 milijardi eura za financiranje hitnih potreba. I obećao da će se Njemačka ubuduće trajno pridržavati cilja NATO-a iz 2014. godine (kao reakcija na rusku aneksiju Krima!), odnosno izdvajati najmanje dva posto BDP-a za vojsku. To bi bio najveći iznos u Europi. A kancelar je također istaknuo da će Njemačka braniti svaki pedalj teritorija NATO-a.

teška jesen

Njemačka je očito u velikim problemima: Bundesbanka poslala upozorenje od kojeg strahuju svi građani

niski vodostaj

Veliki problem zbog kojeg bi se dio njemačke industrije mogao zatvoriti

Šest mjeseci kasnije stručnjak za SAD Josef Braml rekao je za DW: „Riječ „prekretnica” privukla je pažnju Washingtona. Ono što bi Amerikance trebalo posebno obradovati je to što Njemačka veliki dio tog iznosa investira u Lockheedu Martinu i kupuje borbene zrakoplove F35. To je vrlo skupo rješenje. Tako smo idućih desetljeća orijentirani prema Americi i o njoj smo tehnološki ovisni.”

Vladajuća koalicija stupila je na dužnost tek u prosincu, pod ambicioznim motom „Hrabrost za na više napretka”. Ali rat i krize su od tada prisilile političare SPD-a, Zelenih i FDP-a da žrtvuju čitavo stado svetih krava iz hramova stranačkih središnjica u klaonici realne politike.

I sad baš Robert Habeck, ministar gospodarstva i zaštite klime iz redova Zelenih, mora zbog ograničenih isporuka energije iz Rusije ponovo pokrenuti elektrane na ugljen koje su bile zatvorene. Raskid sa zelenim tabuima zbog visoke emisije CO2.

Zeleni vicekancelar će možda čak morati produžiti i rad nuklearnih elektrana. Posljednja tri reaktora bi zapravo trebala biti isključena krajem godine kao dio politički željenog odustajanja od nuklearne energije – stvar koja je Zelenima na srcu.

Politika mira vojnom silom

I SPD radi nešto što je do danas bilo nezamislivo. U govoru krajem lipnja Lars Klingbeil, supredsjedatelj SPD-a, ne samo da je formulirao zahtjev za liderstvo Njemačke u Europi, već je i otvoreno priznao: „Za mene mirovna politika znači i viđenje vojne sile kao legitimnog političkog oruđa”. Teška stvar za stranku čiji DNK tradicionalno teži razoružanju.

Odjednom su moguće i isporuke oružja u krizna područja. A i Zeleni su posebno oštro bili osuđivali izvoz oružja, na primjer u Saudijsku Arabiju. Sada traže da se teško naoružanje isporuči Ukrajini – što prije moguće. SPD je i ovdje napravio zaokret, ali ne tako dramatično: snažno lijevo krilo SPD-a nastavlja kočiti kada je oružje za Ukrajinu u pitanju.

Politolog Volker Kronenberg iz Bonna dijagnosticira da, s obzirom na povijesnu prekretnicu, uobičajena politička aritmetika više nije na snazi – a s njom i šansa za nešto novo. „Ovaj šok je stvorio trenutak u kojem postoji mnogo prostora za oblikovanje politike. Takva vremena krize su pravi trenutak izvršne vlasti”, rekao je Kronenberg za DW.

Pogled izvana

A u inozemstvu vlada nevjerica. Sredinom kolovoza britanski magazin Economist je na naslovnici pisao o „Novoj Njemačkoj”. To je bilo ilustrirano orlom, simbolom s njemačke zastave, koji izlazi iz jajeta. Rat u Ukrajini uzdrmao je samozadovoljnu Njemačku, pišu autori Economista. Nadaju se „jačoj, smjelijoj i odlučnijoj Njemačkoj, koja će preuzeti vodstvo jake i ujedinjene Europe”.

Prema mišljenju politologa Kronenberga, u inozemstvu postoje različita očekivanja i perspektive: „U SAD-u ili Francuskoj ono što je postignuto je blagonaklono primljeno na znanje. Pozitivno se gleda na to što se Savezna Republika uključuje u potrebe i realnosti i konačno ostavlja iza sebe ovu suviše suptilnu suzdržanost kada su u pitanju potrebe obrambene i sigurnosne politike i ograničenja te ozbiljno shvaća realnost.” No Kronenberg naglašava i „da bi ljudi u srednjoj i istočnoj Europi željeli vidjeti više, a možda i brže”.

Pod lupom krize, propusti iz prošlosti postaju krajnje jasni. Odgođena digitalizacija otežava poslovanje i administraciju. Sadašnja kronična nepouzdanost željeznice samo je jedan primjer utjecaja višegodišnjeg zanemarivanja infrastrukture. Iznad svega, međutim, postaje jasno na kako klimavim nogama stoji prosperitet Njemačke.

Fluktuirajući poslovni model

Pojednostavljeno rečeno, poslovni model posljednjih desetljeća funkcionirao je ovako: s velikim količinama jeftine energije iz Rusije od poluproizvoda iz Kine izrađivani su visokokvalitetni proizvodi i onda izvoženi – prvenstveno u Kinu. Kina je najvažniji trgovinski partner Njemačke; čitave branše ovise o kineskom tržištu; a lanci snabdijevanja drugih industrija ovise o kineskim dobavljačima.

Jedan stup sustava se već trese: trgovina s Rusijom je drastično ograničena zbog nekoliko paketa sankcija EU-a. Sirovine poput plina, nafte i ugljena sve manje stižu u Njemačku. Prije rata Njemačka je više od polovice svojih potreba pokrivala plinom iz Rusije. U međuvremenu se stvari mijenjaju i štedi se. Kancelar i ministar gospodarstva pokušavaju doći do novih izvora energije širom svijeta, nedavno u Kanadi. Politika, poduzetništvo i stanovništvo sa zabrinutošću očekuju predstojeću zimu. Tada će biti vidljivo je li ono što je postignuto dovoljno – i kakvo je stanje solidarnosti jednih s drugima i u Europi.

Drugi stup, trgovina s Kinom, i dalje se drži. Ali nelagoda zbog ovisnosti o kineskom tržištu raste. Također pod pritiskom SAD-a počinje neka vrsta deglobalizacije. Stvaraju se novi blokovi s kineskim i zapadnim predznacima. To će otežati poslovanje na svim stranama.

S obzirom na obilje kriza i sukoba, aktualnih i prijetećih, vlada u Berlinu je počela raditi na strategiji nacionalne sigurnosti. To je prvi put. Njemačka do sada nije smatrala nužnim jasno utvrditi svoje geostrateške ciljeve i način njihovog ostvarenja.