Hrvatska je sredinom ove godine obilježila 10. obljetnicu članstva u Uniji, a na samom početku godine istodobno je postala članicom šengena i europodručja.

Ulaskom u šengen Hrvatska se pridružila najvećem međudržavnom prostoru na svijetu bez unutarnjih graničnih kontrola. Iako je Slovenija u listopadu uvela privremene granične kontrole, to ni izbliza ne izgleda onako kao što je bilo prije hrvatskog ulaska u šengen, kada su se sustavno provjeravali svi putnici. Sad se kontrole vrše nasumično i više nema kolona kakve se ovih dana, primjerice, viđaju na granici sa Srbijom.

Hrvatska je uvela euro u jeku visoke inflacije pa je u javnoj percepciji uvođenje nove valute doživljeno kao jedan od krivaca za rast cijena. Iako je bilo neopravdanog podizanja i zaokruživanja cijena, podaci pokazuju da uvođenje eura nije imalo značajan utjecaj na njihov ukupni porast.

Povlačenje novca

Ove je godine Hrvatska uspjela povući sva sredstva iz europskih fondova iz prethodnog programskog razdoblja 2014.-2020. Prema pravilu N+3, ta sredstva se mogu povlačiti tri godine po završetku programskog razdoblja.

Istodobno Hrvatska jako dobro stoji s provedbom Nacionalnog programa za oporavak i otpornost, odnosno povlačenju sredstava iz instrumenta za oporavak od pandemije. Do sada joj je isplaćeno 2,9 milijardi eura od ukupno raspoloživih 5,5 milijardi eura bespovratnih sredstava, po čemu je prva članica EU-a kojoj je isplaćeno više od polovice sredstava na koja ima pravo.

Pošto se sredstva iz instrumenta za oporavak od pandemije moraju se potrošiti do 2026. godine, Hrvatska to postavila kao prioritet pa kasni s pripremama projekata za povlačenje sredstava iz redovitog sedmogodišnjeg proračuna EU-a za razdoblje 2021.-2027. Hrvatska iz Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) može računati na više od 14 milijardi eura, a ta se sredstva mogu povlačiti do kraja 2030. godine.

Ukupno, kad se zbroje sredstva iz redovitog VFO-a i sredstva iz instrumenta EU sljedeće generacije, Hrvatska do kraja ovoga desetljeća ima na raspolaganju oko 25 milijardi eura.

Ukrajina i Gaza

Europska unija se i ove godine, u novim geopolitičkim okolnostima s dva rata u svom susjedstvu, borila da sačuva jedinstvo unutar svojih redova.

Što se tiče rata u Ukrajini, EU je unatoč stalnim iskakanjima Mađarske uspjela izglasati 12 paketa sankcija protiv Rusije. Međutim, paket makrofinancijske pomoći od 50 milijardi eura za razdoblje do 2027. godine, koji je Ukrajini nužan za puko preživljavanje, još nema suglasnost mađarskog premijer Viktora Orbana.

Stoga će se čelnici EU-a ponovno sastati krajem siječnja ili početkom veljače kako bi riješili taj problem. Ne bude li mađarske suglasnosti, ostalih 26 članica spremno je pomagati Ukrajini kroz bilateralne aranžmane, ali to je manje poželjno rješenje.

Rat u Gazi također je pokazao razlike među članicama. Jedan dio je isticao neupitno pravo Izraela na samooboranu, a drugi dio je veći naglasak stavlja da se to mora izvoditi u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i uz zaštitu civila.

Osim toga, sukob u Gazi dovodi do polarazacije unutar samih država članica, pogotovo u onima s velikim imigratnskim zajednicima.

Proširenje

Promijenjene geopolitičke okolnosti promijenile su i pristup prema proširenju Europske unije. Tako su Ukrajina i Moldavija rekordnom brzinom dobile najprije status kandidata, a potom i odluke o otvaranju pristupnih pregovora.

Na zadnjem samitu u prosincu na kojem je donesena ta odluka primjenjen je dosad neviđen postupak. Mađarski premijer Viktor Orban, koji nije želio sudjelovati u toj odluci, izišao je iz dvorane dok se odlučivalo i tako ipak omogućio usvajanje povijesne odluke. Na istom samitu je Gruzija dobila status kandidata, a Bosna i Hercegovina signal da bi mogla otvoriti pregovore u ožujku ako do tada poduzme dio traženih reformi.

Krajem godine, Europska unija je uspjela ispregovarati dva ključna zakonodavna paketa.

Pregovarači Vijeća EU-a i Europskog parlamenta uspjeli se nakon maratonskih pregovora usuglasiti o paktu o migracijama i azilu, što je već godinama goruće pitanje u Uniji.

Prema dogovoru koji uključuje pet uredbi, zemlje prvog ulaza migranata na teritorij EU-a provodit će stroži postupak azila na vanjskim granicama Unije i imat će više ovlasti u vraćanju tražitelja azila koji imaju male izglede da im bude odobrena međunarodna zaštita.

Privremeni politički dogovor trebaju još formalno potvrditi i Vijeće i Parlament i očekuje se da bi se to trebalo dogoditi u travnju. Po dogovoru, kad se države članice na vanjskim granicama nađu pod velikim migrantskim pritiskom, ostale članice moći će birati hoće li primiti određen broj migranata ili će uplaćivati u zajednički fond EU-a po 20 tisuća eura za svakog migranta kojeg odbiju.

Drugi važan dogovor odnosi se na nova pravila o okviru gospodarskog upravljanja, skupu zajedničkih pravila za nacionalne fiskalne i gospodarske politike koja se primjenjuju na sve države članice. Ta pravila služe osiguravanju održivosti javnih financija i promicanju konvergencije uz istodobno otklanjanje makroekonomskih neravnoteža.

Budući da se ta fiskalna pravila smatraju dosta rigidnima, Europska komisija je predložila nova, fleksibilnija pravila, kako bi se državama s velikim javnim dugom omogućio veći maneverski prostor i kako prebrzo smanjivanje javnog duga ne bi nepovoljno utjecalo na gospodarski rast.

Nova pravila trebala bi osigurati postupnije i prilagođenije rezanje potrošnje za zemlje koje premašuju prag EU-a od 3 posto deficita u odnosu na BDP i 60 posto duga u odnosu na BDP.

Izbori 

Sljedeće godine u Europskoj uniji završava se jedan institucionalni ciklus i započinje drugi.

Europski parlament u sadašnjem sazivu svoju zadnju plenarnu sjednicu održat će u travnju, a od 6. do 9. lipnja europski građani izlaze na izbore na kojem će birati svoje zastupnike u jednom od dva zakonodavna tijela EU-a. Konstituiranje novog saziva Europskog parlamenta očekuje se u srpnju.

Nakon izbora potrebno je izabrati novu Europsku komisiju, što se mora napraviti do 1. studenoga kada sadašnjoj Komisiji istječe mandat.

Krajem godine istječe drugi dvoipologodišnji mandat sadašnjem predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu. Čelnici država članica trebali bi izabrati novog čelnika te institucije prije ljetne pauze ili početkom jeseni.