Nakon 16 godina njemačka “vječna kancelarka” Angela Merkel odlazi s vlasti u Njemačkoj čime završava jedna era. Bit će ujedno i prva kancelarka koja vođenje zemlje napušta svojevoljno, a ako je suditi po anketama popularnosti bez problema bi mogla osvojiti i peti uzastopni mandat – da to želi. U njemačkim gradovima posljednjih tjedana mogu se vidjeti plakati kojima se građani opraštaju od omiljene “Mutti”, a pozdravne poruke mogu se naći i na lepezi proizvoda u trgovinama. Analitičari su složni da nakon četiri mandata Merkel iza sebe ostavlja neizvjesno nasljeđe u zemlji i inozemstvu.

Smirena i stabilna

Pristaše joj ističu da je kao umjerena osoba sa sposobnošću okupljanja i ujedinjenja pružala stabilno i pragmatično vodstvo u krizama, od financijske 2009. i krize eura, do migrantske krize 2015.

Upravo je ovo posljednje jedna od najspornijih točaka za kritičare njezinih poteza koji joj, s druge strane, zamjeraju stihijsko liderstvo koje je temeljila na širokom društvenom konsenzusu tvrdeći joj je nedostajalo odvažne vizije da Europu i najveću ekonomiju Unije pripremi za naredna desetljeća, prenosi AFP. No, smirena i stabilna predstavljala je svojevrsnu protutežu kontroverznim političarima poput Donalda Trumpa i Vladimira Putina. Politička scena iza kancelarke ostaje rascjepkana, a prema medijskim natpisima razlog tome leži i u činjenici da kandidat njezine stranke Armin Laschet ne uspijeva izaći iz Merkeličine sjene i nametnuti se kao lider.

Njegov socijaldemokratski suparnik, ministar financija Olaf Scholz, uspješnije se predstavlja kao kandidat kontinuiteta, piše AFP. Cipele u koje se nasljednik uskočiti zaista su velike. Istraživački centar Pew proveo je krajem prošle godine anketu koja je pokazala da većina zapadnih zemalja ima “povjerenje u Mda će učiniti pravu stvar po pitanju globalno važnih tema”. Najnovija kriza u globalnoj areni je nedavni povratak talibana na vlast u Afganistanu, po Merkeličinim riječima “gorki, dramatični i užasni” debakl za koji (kao dio saveznih snaga) dijeli krivnju. Premda je odlaskom Donalda Trumpa SAD primirio retoriku i postupke koji su obilježili mandat kontroverznog milijardera, američki fokus preselio se na indopacifičku regiju i obuzdavanje kineske ekonomske i političke ekspanzije u regiji i svijetu. Europa u novim vanjsko-političkim ciljevima Washingtona gubi prioritet, a to će imati reperkusije na mandat novog njemačkog kancelara.

Privukla žene i urbane glasače

Doktorica kvantne kemije, Angela Merkel vukla je poteze u politici koje su odražavale želje njemačke većine, poput postupnog ukidanje nuklearne energije nakon katastrofe u japanskoj Fukushimi 2011. godine. Politički analitičari priznaju joj da je tabor ranije konzervativnog CDU-a privukla žene i urbane glasače. 
Za mnoge bi njezin (najkontroverzniji potez), širom otvorena vrata Njemačke za više od milijun migranata 2015., bio onaj koji će obilježiti povijesno dugih 16 godina mandata, no to je vrijedilo prije pandemije Covida 19. Vodeći se rastućim potrebama propulzivnog gospodarstva Merkel je uz moto “Mi to možemo” prihvaćala migrante, no takva se politika pokazala kao dvosjekli mač i dio (što skeptičnih, što ksenofobnih) glasača okrenuo se prema stranci Alternativa za Njemačku (AfD). Dogodilo se nezamislivo, po prvi puta nakon II. Svjetskog rata krajnja desnica ušla u savezni parlament. Valovi takve promigrantske politike kancelarke Merkel nisu dali krila samo desnici u Njemačkoj već i u nizu ostalih članica.

Za kraj pandemija

Mađarski premijer Viktor Orban optužio ju je za “moralnim imperijalizam” temeljeći učvršćivanje svoje (gotovo autokratske) vlasti upravo na žestokoj antiimigrantskoj retorici. S kaotičnim povlačenjem saveznika iz Afganistana i ulaskom zemlje u neizvjesnu vladavinu talibana, Europa je u strahu o novog migrantskog vala (i nikad dalje od zajedničkog stava o migrantima) kao i mogućnosti da ta azijska država ponovno postane teroristički trening kamp. 
Osim afganistanskog debakla, zadnje razdoblje mandata Angele Merkel obilježit će pandemija koronavirusa. Unatoč zahtjevima za disciplinom prezaduženih članica Europske unije koji su obilježili krizu eurozone zbog čega su ju posprdno prozvali “kraljicom stroge štednje”, Njemačka će tijekom Covida 19 ipak pristati na nikad ranije zabilježene financijske injekcije i zaduženja. Premda je pandemija i dalje u tijeku, s većinom procijepljenog stanovništva (ne i u Hrvatskoj), Europa je zahvaljujući tome na tragu oporavka.
Premda se u medijima spominjalo da je Merkel na “listama želja” za ključne pozicije u Europskoj uniji ili Ujedinjenim narodima, rekla je da namjerava u potpunosti napustiti politiku. Upitana čemu se najviše raduje u mirovini, odgovorila je: “To što neću morati stalno donositi odluke”, prenosi AFP.