Zemlje Europske unije (EU) u svojim razvojnim planovima sistemski podcjenjuju priključivanje obnovljivih izvora energije na mrežnu infrastrukturu, pokazalo je istraživanje koje su proveli analitičari iz Embera, nezavisnog think-tanka čiji je cilj ubrzati globalni prijelaz na čistu energiju.

Premda se radi na uključivanju solarnih panela i vjetroturbina u europski elektroenergetski sustav, investicije u visokonaponske dalekovode i niskonaponske distribucijske mreže u velikom su zaostatku. Europska komisija procjenjuje da će ulaganja u visokonaponsku mrežu iznositi 584 milijarde eura do 2030. godine, dok neka istraživanja govore da bi taj iznos mogao biti i veći, piše Euractiv.

Prošle godine u studenom, Komisija je predstavila akcijski plan za mreže u kojem ističe nužnost uklanjanja uskih grla koja predstavljaju rizik energetskoj tranziciji. Bez dalekovoda, novi obnovljivi izvori energije neće se moći priključiti. “Osigurati da se solarna energija i vjetroturbine doista mogu spojiti na mrežu jednako je ključno kao i sama izgradnja panela i turbina,” istaknula Emberova analitičarka Elisabeth Cremona koja je s dr. Chrisom Rossloveom provela istraživanje.

Tri glavna problema

Zbog uskih grla novoizgrađeni solarni paneli često moraju čekati mjesecima da ih se spoji s mrežom kako bi počeli vraćati novac ulagačima. Zato su važne i prikladne prognoze razvoja novih proizvodnih postrojenja i planiranja elektroenergetske mreže, kako bi se osiguralo da se električna energija iz regija s velikim potencijalom iz obnovljivih izvora može prenijeti u potrošačke centre koji imaju veliku potražnju za strujom.

Taj problem prepoznala je i Komisija pa je u akcijskom planu navela da se “u mnogim zemljama dugo čeka da projekti proizvodnje energije iz obnovljivih izvora dobiju pravo da se priključe na mrežu. Na dozvolu se u slučaju pojačanja mreže čeka od 4 do 10 godina, a u slučaju visokonaponskih projekata od 8 do 10 godina”.

U njemu Komisija ističe da je “oko 40 posto europskih i prijenosnih i distribucijskih mreža starije od 40 godina te da ih je potrebno ih modernizirati” s obzirom na to da se očekuje “da će potrošnja električne energije do 2030. porasti za oko 60 posto”.

Kako bi EU postigla svoj cilj “u mreže će se morati integrirati i velik udio energije iz promjenjivih obnovljivih izvora. Kapaciteti za proizvodnju energije iz vjetra i Sunca, koji su 2022. iznosili 400 GW, moraju se povećati na najmanje 1000 GW do 2030., a moraju se i znatno povećati kapaciteti za korištenje energije iz obnovljivih izvora na moru, na 317 GW”, ističe Komisija.

Dosadašnje elektroenergetske mreže zbog toga će se morati “pretvoriti u napredne mreže (smart grids) i digitalizirati se te će se morati omogućiti njihovo praćenje u stvarnom vremenu i upravljanje na daljinu kao i zaštita od kibernetičkih napada”, stoji u dokumentu.

Autori istraživanja u analizu su uključili 27 zemalja članica, Norvešku, Švicarsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Zapadni Balkan kako bi procijenili njihovu spremnost da zadovolje potrebe energetskog sektora za energetsku tranziciju.

Cremona i Rosslove u istraživanju su naglasili tri problema. Prvi je nedostatak usklađenosti između mrežnih planova i nacionalnih ciljeva očit je u mnogim zemljama. Energetski kapacitet Sunca podcijenjen je za ukupno 60 GW u 11 zemalja, a vjetra na 27 GW. Čini se da je to prvenstveno posljedica procesa planiranja mreže koji zaostaje za ažuriranjem energetske politike.

Drugi veliki problem je što 19 od 23 ispitanih nacionalnih planova mreže podbacuju u implementaciji solarne energije, prema uobičajenom scenariju neprofitne organizacije SolarPower Europe, za ukupno 205 GW do 2030. Potencijal vjetara podcijenjen je u deset od 31 analiziranog nacionalnog mrežnog plana, za ukupno 17 GW.

Treće, RePower EU, plan Europske komisije koji za cilj ima Europu učiniti neovisnom o ruskim fosilnim gorivima do 2030. godine, podcjenjuje godišnja ulaganja u mrežu za najmanje pet milijardi eura. Ulaganja u elektroenergetske mreže u državama članicama EU-a dosežu približno 63 milijarde eura, s prosječno 28 milijardi eura godišnje namijenjenima za prijenosne mreže i 35 milijardi eura za distribucijske mreže u 2022. što premašuje procjenu Europske komisije godišnjih investicija u mrežu od 58,4 milijarde eura do 2030.

Bit će još gore

Neke zemlje sučeljavaju se sa situacijama kao u Njemačkoj, gdje je zbog otpora javnosti došlo do višegodišnjeg zastoja u izgradnji dalekovoda za prijenos električne energije iz vjetroturbina sa sjevera na jug. Danas je zbog toga ostalo neizgrađeno oko 6000 kilometara planirnih dalekovoda, a posljedica je da su računi za električnu energiju u Njemačkoj veći nego u većini Europe.

Stvari će ubrzo postati gore. “Mreže neće biti spremne za predstojeći val solarne energije,” istaknuli iz Embera. Budući da europskim tržištima obnovljivih izvora energije sve više dominiraju solarni paneli, planovi zemalja EU odstupaju od najnovijih projekcija za čak 82 posto. Značajne iznimke su Hrvatska, Danska, Finska i Nizozemska, čiji mrežni planovi idu u korak s očekivanim porastom solarnih elektrana i, u manjoj mjeri, vjetroelektrana.