Europa je, mjesecima nakon većine ostalih monetarnih pandana diljem svijeta, odlučila zaoštriti monetarnu politiku.

Upravno vijeće ECB-a iznenadilo je tržišta podizanjem ključne kamatne stope za 50 baznih bodova, dvostruko više nego je tjednima najavljivano, no za mnoge je to premalo s obzirom na inflaciju. Iz Frankfurta su ostavili širom otvorena vrata daljnjem podizanju cijene novca od jeseni čiji će tempo ovisiti o brojkama s terena.

Povijest uči – dolazi kaos
U javnosti se odluka ECB-a gleda isključivo kroz naočale dužnika i povećanja tereta otplata, no normalizacija kamatnih stopa suštinski je dobra vijest za ekonomiju. S rastućom inflacijom od 8,6 posto u lipnju u eurozoni, a mogla bi preskočiti dvoznamenkasti prag, i dalje je izniman odmak od referentne depozitnom stopom, sada 0%.

“U Europi vladaju negativne realne kamatne stope što ima svoju cijenu. One uništavaju jednu od temeljnih funkcija novca, da je on mjerilo vrijednosti i štednje. Svaki puta u povijesti kada je došlo do toga, rezultat je bio kaos poput hiperinflacije”, kaže Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta.

“Kapital ostaje zamrznut u nelikvidnim ulaganjima, poput nekretnina, a smisao kapitalizma je da se novac seli u potrazi za povratima”, kaže.

Iako građani u Hrvatskoj “opečeni” hiperinflacijama generacijama preferiraju nekretnine kao vid štednje, domaća i inozemna potražnja na valu jeftinog novca (i manjka ulagačkih prilika) posljednjih nekoliko godina napuhala je nekretninski balon i rizik pucanja.

“Zamrzavanje kapitala u nekretnine potiče izostanak poreza na nekretnine što vodi podoptimalnoj alokaciji kapitala te nižim stopama rasta u duljem roku”, ilustrira Lovrinčević.

Rast kamatnih stopa u budućnosti znači da se (danas zaboravljena) lepeza financijske imovine ponovno vraća na stol: investicijskim fondovima šire se prilike za prinose i izvan isključivo dioničkim tržištima, jednako kao i osiguravateljima. Isto vrijedi za mirovinsku štednju, depozite u bankama,…

Članovima mirovinskih fondova, čiji su portfelji još uvijek primarno izloženim obveznicama države, smiješe se veći prinosi.

Domaći poduzetnici, već suočeni s rastom troškova i neizvjesnom perspektivom zbog sve glasnijeg spomena recesije u Europi, ubuduće će računati na zatezanje uvjeta kreditiranja, no to je tržišni mehanizam filtriranja kvalitetnijih projekata i efikasnijih ulaganja.

Sve to, naravno, pod pretpostavkom da normalizacija kamatnih stopa zaustavi divljanje inflacije, a dojam je da Frankfurt oklijeva.

Za nekoga lijek, a i otrov
Europska središnja banka, smatra Lovrinčević, agresivnije bi reagirala da lijek za inflaciju zaduženim članicama nije potencijalan otrov. Na obvezničkim tržištima od početka godine zabilježen je rast prinosa na državni dug, a kada krene presušivati more likvidnosti kreditori počinju postavljati pitanja.

U fokusu te zabrinutosti trenutno je susjedna Italija koja je zaronila u političku krizu s ostavkom premijera Maria Draghija, no skok prinosa prijetnja je većini (pre)zaduženih južnih zemalja.

Prethodnik Christine Lagarde na čelu ECB-a 2012. Draghi je spasio euro porukom ‘we will do whatever it takes’, a u četvrtak je ECB najavila novi, u svojoj biti netržišni, instrument kojim bi zaštitila pojedine članice udara skoka prinosa.

”Takva brana je crvena krpa za špekulante da se klade da ECB neće biti u stanju održati neke države u privilegiranoj poziciji jer je potencijalna zarada ogromna. Nastoji se stvoriti percepcija da je to još jedan ‘whatever it takes’ za obranu eura i njegove pozicije kao rezervne svjetske valute, no bojim se da je to izgubljena igra u startu”, kaže Lovrinčević.

ECB je osmislio Transmission Protection Instrument (TPI) kojim bi se članice zaštitile na obvezničkim tržištima. O alatu je malo detalja, bit će na raspolaganju svim članicama, o njemu će odlučivati Upravno vijeće uzimajući u obzir “višestruke indikatore” uključujući pridržavanje fiskalnih pravila. Alternativa tom alatu je snažnija fiskalna disciplina i konsolidacija javnih financija.