Dosadašnji predsjednik Francuske dobio je novi mandat, no novi veliki izazov slijedi već za dva mjeseca, kada će parlamentarni izbori pokazati koliko je stari-novi čelnik uspio ublažiti podijeljenost društva. Emmanuel Macron koji je 2017. postao najmlađi francuski predsjednik V. Republike u nedjelju je osvojio drugi petogodišnji mandat, ali s manjim uspjehom nego na prošlim izborima, što je znak podvojenih osjećaja koje budi među svojim sunarodnjacima. Tijekom petogodišnjeg mandata u Elizejskoj palači, jedni su predsjednika kovali u zvijezde, osobito zbog njegova nastojanja da ukloni staru podjelu na “lijeve i desne”, a drugi ga nazivali bahatim.

Nikad snažnija desnica

Vrlo brzo su ga prozvali “predsjednikom bogatih” i gradskih elita, napose nakon dviju istodobnih odluka s početka mandata koje mu ljevica nikad nije oprostila: ukidanje poreza na bogatstvo (ISF) i smanjenje pomoći za stanovanje. Jedan dio Francuza ga je zbog njegovih odluka i verbalnih ispada – govorio je da su neki ljudi “ništarije”, da su “neradnici” koji se protive svakoj reformi – smatrali suviše odvojenim od stvarnosti. Emmanuel Macron se tada zauvijek udaljio od dijela ljevice, iz koje je ipak potekao, te od radničkog sloja. Iako je dobio 58,5 posto glasova, tamošnji politički analitičari smatraju kako ta brojka ipak maskira činjenicu da je krajnja desnica – nacionalistička, euroskeptična i protuimigrantska – u Francuskoj snažnija nego ikad. A to francusko društvo čini duboko podijeljenim.

To je priznao i Macron u svom pobjedničkom govoru. Kazao je i kako želi odgovoriti na zahtjeve birača koji su glasovali za Marine Le Pen, ali i zabrinutosti onih koji nisu izašli na birališta ili koji su glasovali za kandidata ljevice, Jean-Luc Mélenchona. Marine Le Pen je po objavi rezultata priznala poraz, ali je ostala gorljivo kritična prema predsjedniku. Najavila je borbu za zastupnička mjesta u Narodnoj skupštini sa svojom strankom Nacionalno okupljanje. No, Macronu također treba dobar rezultat na lipanjskim izborima ako želi provesti svoje ideje za idućih pet godina.

Kako piše Financial Times, analitičari posebno ukazuju na podatak da je 28 posto birača odlučilo ostati doma, što je najveći udjel u zadnjih pola stoljeća. To pokazuje da Francuzi i dalje nemaju iluzija o aktualnoj političkoj eliti i koliko nemaju povjerenja u političare. Kandidati socijalista i republikanaca, dvije stranke koje su dale najviše poslijeratnih predsjednika Francuske, prošli su tako loše u prvom krugu da nisu uspjeli ni prijeći prag od 5 posto glasova potreban za državni povrat polovice troškova predizborne kampanje. Umjesto toga ovi su izbori pokazali kako staro ideološko sukobljavanje ljevice i desnice u Francuskoj više ne postoji. Zamijenio ga je civilizacijski sukob između nacionalista i populista s jedne strane te globalista i liberala s druge. “Ovo je situacija koja svjedoči o krhkosti francuskog društva”, kaže za FT Dominique Reynié, politolog sa Science Po. Naglasio je kako je Macron ukupno gledajući dobio najviše glasova, ali je Marine Le Pen odnijela prevagu u pojedinim dijelovima zemlje, kao i među mladima i radnicima. “Svaki put ona dobiva sve više glasova”, dodao je Reynié.

Sve je stoga spremno za veliku političku bitku za parlamentarne izbore između tri poliitčke opcije koje su zabilježile najbolje rezultate na predsjedničkim izborima. Uz Macronovu političku skupinu opisanu kao “ekstremni centar”, tu je krajnja desnica Marine Le Pen te Mélenchonova ljevica kojem je malo nedostajalo da se probije u drugi krug. “Macronov najveći izazov bit će stvaranje osjećaja kohezije u ekstremno fragmentiranoj državi”, smatra Tara Varma iz Europskog vijeća za vanjske odnose. “Le Pen će morati učiniti najbolje što može kako bi kapitalizirala rezultat na lipanjskim izborima”, dodaje Varma. Međutim, nije jedina.

Nema zajamčene pobjede

Doduše, Macron je u maloj prednosti jer mu izborni uspjeh omogućava njegovoj stranci La République en Marche privlačenje kandidata iz poraženih opcija desnog i lijevog centra te zelenih. Takva velika koalicija ipak ne jamči pobjedu na parlamentarnim izborima. Marine Le Pen ima mogućnost privući u svoj glasački tabor dobar dio glasača koji su simpatizirali Erica Zemmoura, još jednog kandidata krajnje desnice kojem je imigracija u fokusu političkog djelovanja, a koji privlači većinom bogatije bijele Francuze.

Zemmour je u nedjelju pozvao na jedinstvo kazavši kako pobjeda te političke opcije nije moguća bez “saveza svih desnih skupina: radništva i domoljubnog građanstva, starih i mladih, udaljenih dijelova Francuske i velikih gradova, između svih onih koji žele živjeti u Francuskoj koja je francuska”. Čelnici usitnjene ljevice također razmatraju udruživanje za lipanjske izbore. Mélenchon je čak najavio kako želi biti premijer, a s te bi pozicije mogao zaustaviti Macronove zakone s kojima je lijeva opcija razočarana. S druge strane, čelnik Komunističke partije Fabien Roussel želi ujedinjenu ljevicu koja bi dominirala parlamentom kako bi se mogla nositi sa “smrtnom prijetnom našoj demokraciji”.

Barem do parlamentarnih izbora udaljenih dva mjeseca Macron će imati “glavobolja” kao i prilikom pokušaja da isposluje primirje između Ukrajine i Rusije. Kao što je kazao tamošnjim novinarima nakon pobjedničkog govora – “zadatak je ujediniti”.