Nelagoda u Europi raste, jer su u toj velikoj zemlji na rubu EU-a, proruske, antieuropske i anti-NATO snage osvojile 18 posto glasova. Proeuropska opcija, dosadašnja vlast, ima blizu 24 posto.

Paralelno s time, rumunjski ustavni sud sada prebrojava glasove iz prvog kruga predsjedničkih izbora te razmatra sumnje u eventualnu umiješanost Rusije u izborni proces. Putinovac Calin Georgescu dobio je prvi krug predsjedničkih izbora, a rumunjski predsjednik ima velike ovlasti u vanjskoj politici i nad vojskom. Ako Sud odluči i objavi u tijeku ponedjeljka da je sve u bilo u redu, tada će se drugi krug izbora održati 8.prosinca. Ako odluči da poništi prvi krug, očekuju se nemiri.

Predah, a ne razrješenje

U međuvremenu, rumunjski parlament toliko je politički podijeljen i rastrzan, da je ovo predah, a ne razrješenje u bilo kojem smislu.

U Rumunjskoj je najveća NATO baza Deveselu u EU. Veća je čak i od baze u Ramsteinu, a važili su za zemlju velikih europskih ambicija, društvo čije su elite (ako nisu bile profašističke), bile posebno povezane s francuskom prosvjetiteljskom modernizatorskom kulturom, zemlju koja se oduvijek osjećala europska, ali geografski odsječena.

Najednom, velik broj ljudi ljutito je odbacio europsku orijentaciju, što su pokazali simpatijama za Georgiescua, i jakom podrškom proruskoj desnici na parlamentarnim izborima. Niti nakon pada Ceaușesca 1989. nije bila takva situacije, a i sam Ceaușescu migoljio je ispod sovjetskog utjecaja. Najednom, oni Moskvi lete u susret.

Komplikacije u Siriji

Putin ulazi u novi rat i otvara drugu frontu. Koliko snage Rusija ima?

Ova, djelomično ultradesna, ali uglavnom antisistemska politička opcija, kaotična je mješavina stavova i raspoloženja, kombinacija nezadovoljstva svakodnevnicom, cijenama, inflacijom, golemim odljevom školovanih kadrova i stručne mlade snage, no i specifičnog rumunjskog, megalomanskog nacionalizma i osjećaja nezadovoljene kulturne premoći s jedne strane te propagande iz Kremlja koja je sve to spojila s druge strane. Manje od 30 posto Rumunja vjeruje svojim institucijama i svojoj Vladi, prema Eurobarometru.

U ovom trenutku, Rusi žele dodatno oslabiti Ukrajinu zbog Ukrajine. Putinov cilj je pripojiti dio Ukrajine, drugi dio staviti pod kontrolu, a ostatak onemoćati.

Problem za Ukrajinu

Ako je u članici EU-a koja je zamišljena kao pouzdana istočna tvrđava NATO-a toliko građana protiv, problem za budućnost Ukrajine je golem. Ali, velik je problem i za EU, jer proruski osjećaj u istočnim članicama jača. Kombinirano s tim da je nova gruzijska vlast odbacila europsku perspektivu, odnosno kandidaturu, vidimo da meka moć Unije slabi.

Unutrašnji razlozi nezadovoljstva u Rumunjskoj povezani su s time da članstvo u EU nije donijelo prosperitet o kojem su građani fantazirali, a mnogo toga što se čini na papiru dobro, nije u praksi zaživjelo. Nezaposlenost jest nominalno niska, ali velik broj žena primjerice, uopće nije na tržištu rada i jedna plaća po obitelji preniska je za životne troškove. Od eskalacije u Ukrajini cijene hrane i energije osjetno su skočile (hrane i do 50 posto) i veliki broj Rumunja krivnju stoga svaljuje na Ukrajince.

Unutar zemlje, vrlo siromašne regije Rumunjske gledaju na razvijeni Bukurešt kao na drugu planetu, i primjećuje se golemi jaz u očekivanjima od života, stavova prema politici, između provincije i glavnog grada koji se reflektira u političkim izborima. Siromašni imaju osjećaj da je “Europa” samo za neke, a ne za sve. Izrazita je nejednakost između dobitnika i gubitnika tranzicije, zbog čega se također javlja nezadovoljstvo prema elitama povezanim s Bruxellesom.

Utjecaj dijaspore

Rumunjskoj, zemlji od 19 milijuna stanovnika, članstvo u EU-u je nesumnjivo koristilo, a i dalje izvlači korist od fondova i programa, ali članstvo u EU nije novost. Traje već od 2007.godine, a nikako da cjelina stanovništva dođe na zelenu granu. Pruge, ceste, vodovodi, struja, škole, ambulante, bolnice, cijela infrastruktura loša je izvan Bukurešta i nekoliko gradova da bi građani bili dovoljno zadovoljni i optimistični.

Rumunjski nacionalizam nije sličan ovom koje poznajemo u našoj regiji. Karakterizira ga mesijanizam, raširena idealizacija nacionalne prošlosti, a kod elita religiozni misticizam te osjećaj kulturne superiornosti. Pribrojimo tome i uvredu da se ta superiornost ne poznaje i priznaje. Dakako, ne treba zaboraviti da su Rumunji uistinu i dali veliki broj prvorazrednih europskih intelektualaca i umjetnika.

Zanimljivo, ali iz ovog konteksta razumljivo, velik broj glasova koji su u prvom krugu izbora iznjedrili Georgiescua, dala mu je upravo rumunjska dijaspora u Europi. Oko 20 posto Rumunja emigriralo je u Europu i u Veliku Britaniju. S jedne strane, osiromašili su demografski zemlju, a s druge, sklop onog što čini europski Zapad nije ih dovoljno dojmio. Još nema analiza što je ta rumunjska europska dijaspora vidjela u Georgiescuu.

U svakom slučaju, na svim stranama političkog spektra, čuje se zahtjev za većim suverenitetom, makar se za sada ne zna što se točno pod tim podrazumijeva.