Europska Unija najveći je svjetski uvoznik, ali i izvoznik hrane, no oko tri milijuna Europljana ne može si priuštiti kvalitetan obrok svaki drugi dan, dok se istodobno oko petine hrane baci.

U strategiji “Od polja do stola” Europa želi bitno povećati održivu proizvodnju i dati jači naglasak na ekologiju. O tome kako će izgledati taj prijelaz i koji izazovi tek čekaju kronično nekonkurentne domaće poljoprivrednike u odnosu na europske razgovaralo se na okruglom stolu Poslovnog dnevnika o održivoj poljoprivredi.

Postavljeni ciljevi
“Sama strategija donesena je da definira cijeli proces, od neposredne poljoprivredne proizvodnje, veleprodaje, maloprodaje i na kraju same konzumacije.

Ona će biti temelj za čak 27 zakonodavnih akata, uredbi i direktiva koje će EU donijeti u idućem razdoblju”, kaže zastupnik u Europskom parlamentu (HDZ) Tomislav Sokol dodajući da se mijenja ne samo proizvodnja, nego i konzumacija hrane te definiraju konkretni prioritetni ciljevi upravo u smjeru održivosti.

“Plan da se do 2030. smanji upotreba umjetnih gnojiva za 20 posto, kemijskih pesticida za 50 posto i da najmanje 25 posto poljoprivrednih površina budu pod ekološkom proizvodnjom”, ocrtava obrise ambiciozne strategije.

O fenomenu bacanja hrane Sokol je rekao da je problem u nedostatku jasnog pravnog okvira i definicijama “najbolje upotrijebiti do datuma” i “upotrijebiti do određenog datuma” pri čemu je ključno da prva formulacija ne znači da je hrana zdravstveno neispravna već eventualno možda nema istu kvalitetu u smislu okusa i li slično…

Najavio je i da će se jasnije definirati pravila o prehrambenoj vrijednosti proizvoda. Ona su dosada stajali na pozadini ispisani malim slovima, no ubuduće će morati biti jasno istaknuta s prednje strane proizvoda na području mogu vidjeti jasno što konzumiraju. Osvrnuo se i na aktivnosti u Europskom parlamentu oko buduće poljoprivredne politike.

“Mogu reći otvoreno da su neke političke grupacije, uglavnom lijeve orijentacije htjele da se ide u ekstreme, da se praktički jedino potiče proizvodnja vegetarijanske hrane na štetu tradicionalnih mesnih proizvoda kao što su kulen i pršut, protiv čega smo mi izrazito bili da dobijemo uravnoteženije izvješće i stav EP-a”, rekao je Sokol.

“Ono o čemu se radi jest da je dio političkih grupacija u EP na neki način želio nametnuti svoju viziju idealno toga što treba konzumirati, dok se zalažemo da potrošači dobiju sve informacije i da njima na kraju prepusti da sami odlučuju.

Važno je da zaštitimo sve tradicionalne proizvodnje koje su vezane uz mediteransku prehranu, proizvodnju pršuta, kulena i slično, koji su dio našeg identiteta, a ne da se na neki način penaliziraju ti proizvođači”, smatra.

Nezaobilazna u proizvodnji hrane je Osječko-baranjska županija koja ima velike, no neiskorištene potencijale, ističe tamošnji župan Ivan Anušić.

Tomislav Sokol

Primijeniti formulu Zapada
“Zato trebamo velike sustave navodnjavanja, infrastrukturne dodatne objekte kao potporu, poput regionalnog distribucijskog centra kojeg u ovom trenutku dovršavamo”, kaže. Mišljenja je da je takvih centara diljem zemlje trebalo biti bitno više, od čega barem 10-ak u njegovoj županiji.

Slično je i s navodnjavanjem; umjesto manje od dva posto, površina pokrivenih irigacijskim sustavima trebala je dosegnuti 10-15 posto. Na pitanje moderatorice Majde Mikulandre zašto je tome tako, Anušić je kazao da se procesi u poljoprivredi odvijaju sporo.

“Ne hvatamo korak s ostatkom svijeta, drugi imaju puno veće prinose po hektaru, kvalitetniju, bržu i jeftiniju poljoprivredu. Zbog čega je to tako ne možemo odgovoriti ni jednoj rečenici ni danas to razriješiti.

Ne možemo upirati prstom u bilo koga, jednostavno je takva situacija, ali je vrijeme da te stvari počnemo mijenjati i primjenjivati primjere dobre prakse u Hrvatskoj”, rekao je Anušić.

“Ne trebamo ništa posebno izmišljati, samo primijeniti ono što su davno primijenili velike poljoprivredni sustavi u zemljama EU-a i zapadnog svijeta. Nadam se da ćemo početi vrlo brzo jer kao što je jasno početkom pandemije i sada ratom u Ukrajini je da moramo biti samodostatni u dvije grane, a to su hrana i energetika.

Možemo reći da nemamo novca za godišnji odmor pa nećemo otići na more, no ne možemo ne jesti. Hrana nije samo strateški proizvod nego može biti problem na razini nacionalne sigurnosti. Moramo koristiti naše resurse, pronaći model za gospodarski rast u poljoprivredi kao i prostor za otvaranje radnih mjesta da ne ovisimo o uvozu hrane u Hrvatsku”, kazao je.

Osječko-baranjski župan ističe da su poljoprivreda i energetika dva povezana sektora, ilustrirajući to primjerom postrojenja na bioplin. Niz je slavonskih proizvođača koji već koriste nusproizvode za proizvodnju električne energije.

Ivan Anušić

“Energetika je sastavni dio moderne poljoprivrede i to je područje u kojem hvatamo korak s Europom”, ističe dodajući da je nužno raditi na većoj konkurentnosti domaće proizvodnje, posebice obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Što zapravo Hrvatska može očekivati od buduće EU poljoprivredne politike i kako uopće stojimo po traženim ciljevima?

“Stojimo jako dobro. Po upotrebi pesticida po hektaru čini mi se da smo u ovom trenutku drugi od kraja, iza Estonije što je jako dobro u perspektivi. Što se tiče same ekologije i zahtjeva da najmanje 25 posto površina bude pod ekološkom proizvodnjom i tu stojimo jako dobro.

U ovom trenutku u Hrvatskoj je nekih 7,5 posto, vrlo malo ispod europskog prosjeka od 8,4 posto, površina u sustavima proizvodnje”, kaže predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović.

U Hrvatskoj je oko 5500 OPG-ova koji se bave ekološkom proizvodnjom i, smatra Jakopović, u tom segmentu Hrvatska će najlakše doseći europske ciljeve upravo zahvaljujući slaboj zagađenosti tla i voda pesticidima, kao i tradicijskoj kulturi obrade kultura na taj način.

Napominje da su u našem okruženju zemlje visoke ekološke osviještenosti, posebice potrošači u Austriji i Sloveniji.

Promjena prakse
“U financijskom volumenu mi smo na oko 2,8 posto proizvodnje ekoloških proizvoda, a sama konzumacija prema trgovačkim lancima je oko 1,7 posto što znači da sva dodana vrijednost proizvoda zapravo ide u izvoz jer u Hrvatskoj se jednostavno zbog ekonomske snage naših potrošača ne konzumiraju”, napominje Jakopović.

Slaže se s Anušićem da su upravo tu šanse za pomak. “Kroz ciljeve zajedničke poljoprivredne politike imamo širom otvorena vrata da u bilo kojem segmentu nastavimo s rastom i razvojem”, kaže. “Strategija ‘Od polja do stola’ ima utvrđen cilj postotka ekološke organske proizvodnje u odnosu na 2005., i mi smo tu rasli. Imamo dosta nezagađenih područja u Hrvatskoj i možda je u ovom trenu najveća prilika baš na Banovini gdje dugi niz godina postoje cijeli bazeni u kojima nema nikakve poljoprivredne proizvodnje, a koji bi vrlo brzo mogli zadovoljiti uvjete ekološke proizvodnje. Također, to su i dijelovi Like i zapadne Slavonije”, smatra poljoprivredna savjetnica Zvjezdana Blažić.

Naglašava, međutim, da se Hrvatska suočava s istim problemom kao i cijela Europa, a to je plasman. “Oko 25 posto organskih proizvoda je za potrošače jako velika ponuda. Ovog časa Europa nema toliko potrošača”, smatra Blažić.

Osvrćući se na pritiske u Europskom parlamentu, Blažić pojašnjava da problematika današnje poljoprivrede proizlazi iz činjenice da najveći dio zagađenja, porasta stakleničkih plinova i klimatskih promjena, dolazi stočarstva zbog čega raste pritisak za smanjenjem proizvodnje na bazi mesa u korist proizvoda koji nisu toliko štetni za okoliš.

Zvjezdana Blažić

“U poljoprivredi se traži da se u stočarstvu promjene prakse. Poput primjerice, drugačijeg načina ishrane stoke jer se već na taj način može bitno utjecati na smanjenje stakleničkih plinova, kao i načina obrade tla, upotrebe stajskog gnojiva umjesto mineralnih gnojiva”, kaže.

Hrvatska poljoprivreda ima vrlo dobre agro-ekološke parametre, uz iznimku kvalitete tla. U dijelu Mediterana problem predstavlja erozija, dok je u istočnoj Slavoniji to nedostatak hranjivih tvari. Ipak, najvećim izazovom domaće poljoprivrede Blažić ističe nekonkurentnost.

“Mi smo na samo 30 posto produktivnosti prosjeka EU-a. Imamo problem nedostatka znanja, suvremenih tehnologija, digitalnih alata i precizne poljoprivrede”, smatra Blažić.

Anušić ističe da Osječko-baranjska županija već nudi poticaje onima koji se žele baviti ekološkom proizvodnjom, a novi regionalni centar u kojem će se proizvodi skladištiti, pripremati, sortirati, sušiti i pakirati imat će liniju namijenjenu isključivo toj vrsti proizvodnje.

Dodaje da je u procesu izgradnje 16 sustava za navodnjavanje, od čega bi do kraja godine trebala proraditi četiri. Nužno je educirati potrošače, hvatati korak s novim tehnologijama, ali i uključiti struku u proizvodnju, dodaje.

“Edukacija je ključna, pogotovo u zemljama poput Hrvatske. Pogledajte samo zemlju poput Nizozemske, jednog od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika poljoprivrednih proizvoda, kakve oni imaju prirodne uvjete, a kakve mi. Moramo puno više ulagati u znanje i struku u suradnji sa sveučilištima i institucijama da podignemo razinu znanja i vještina čime bismo i poljoprivredu podigli na viši nivo”, kaže Sokol.

Mladen Jakopović

O problemu plasmana ekoloških proizvoda kaže da je to pitanje kupovne moći zbog čega je nužno jačati domaće gospodarstvo u cjelini.

“Isto tako važno je da EU ublaži teret inflacije i rasta cijena energenata jer se te cijene odražavaju u hrani, a eko proizvod je ionako u startu skuplji”, kaže HDZ-ov eurozastupnik. “Naš je stav da sve odluke u Parlamentu moraju biti bazirane na znanosti, a ne ideologiji. Da se ne dogoditi da se donose odluke koje će toliko poskupiti pojedine proizvode da oni postanu nedostupni”, kaže Sokol.

Pritom se referira i na pitanje stočarstva napominjući da je udar na taj sektor može imati tek ograničeni efekt na problematiku stakleničkih plinova s obzirom na činjenicu da EU proizvodi tek 8 posto ukupnih svjetskih emisija. v

Projekt je sufinancirao Europski parlament koji se ne može smatrati odgovornim za iznesene informacije i gledišta te neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru realizacije projekta.