Očekivani dolazak spasonosnog cjepiva protiv koronavirusa trebao bi iduće godine lansirati oporavak globalnog gospodarstva, posebice europskog kojem ekonomisti predviđaju rast BDP-a veći od pet posto. Nadalje, očekivana revitalizacija odnosa između Europe i Amerike također je razlog za optimistično gledanje na 2021. iz europskog gledišta. Međutim, kako će jedna briga za gospodarstvenike izblijediti, tako će se nova – bolje reći stara – pojaviti, a to su tenzije između dva vodeća svjetska gospodarstva, Kine i SAD-a. Ako je suditi po prognozama analitičara Morgan Stanleyja, Europa će se od krize izazvane koronavirusom oporaviti tri puta brže nego od prethodne koja je 2008. započela kao financijska kriza.
Stari kontinent trenutno se bori s drugim valom pandemije bolesti COVID-19 te posljedičnim drugim krugom zatvaranja ekonomskih aktivnosti i socijalnih restrikcija. To će dovesti do novog potonuća BDP-a u četvrtom tromjesečju, no u Morgan Stanleyju očekuju snažan oporavak u 2021. godini.
“U proljeće 2021., pod pretpostavkom da će učinkovito cjepivo biti široko dostupno, očekujemo da će potražnja i visoka razina akumulirane štednje pokrenuti snažan oporavak, koji će postati vidljiv u trećem tromjesečju”, ocjenjuju u toj američkoj investicijskoj banci u najnovijoj analizi europskog gospodarstva. Valja podsjetiti da je BDP eurozone potonuo više od 11 posto u drugom tromjesečju, kada je prvo zatvaranje ekonomskih aktivnosti uvedeno u nizu europskih država. U Morgan Stanleyju vjeruju da će potrošači biti voljni trošiti s obzirom na visoku razinu štednje, što će pomoći ekonomskom oporavku u kombinaciji s dalje prisutnim fiskalnim i monetarnim poticajima.
Uloga ECB-a
Naime, Europska središnja banka (ECB) ubrzala je kupnje državnih obveznica u jeku pandemije, snizila kamatne stope na rekordno nisku razinu i dodatno bankama snizila troškove zaduživanja. Analitičari očekuju da će ECB u prosincu objaviti novi krug monetarnih poticaja. S time se slažu i analitičari Erste banke. “Za očekivati je produljenje trajanja PEPP program kao još i povoljnije uvjete financiranja banaka kroz ECB-ov TLTRO program”, istaknuli su iz Erste banke za Poslovni dnevnik. Kada je već riječ o monetarnoj politici ECB-a, posljednjih mjeseci pojavila su se razmišljanja kako bi se središnja banka područja koje koristi euro mogla pozabaviti i tečajem zajedničke europske valute. Naime, jačanje eura prema dolaru od 5,6 posto tijekom ove godine dijelom negativno utječe na konkurentnost europskog izvoza. Analitičari Erste banke smatraju kako razina tečaja trenutno nije prioritet za ECB, pri čemu se očekuje nastavak fokusiranja na mjere kojima bi se suzbili negativni efekti pandemije na ekonomsku aktivnost.
“Polovicom sljedeće godine očekuje se završetak procesa revizije monetarne politike od strane ECB-a, te je potom izgledan nešto širi paket promjena koje bi se, između ostalog, mogle odraziti i na tečaj”, poručili su iz Erstea. U toj banci smatraju da se na razini eurozone može očekivati rast BDP-a u idućoj godini od 5,4 posto, ali uz moguće korekcije prema dolje u sljedećim tjednima, uvažavajući izgledno slabiji početak naredne godine.
Za europsko gospodarstvo od velike će važnosti biti i očekivani zaokret u odnosima s najvećom ekonomskom silom svijeta, SAD-om, nakon smjene u Bijeloj kući. Optimistična očekivanja prvenstveno se odnose na smirivanje trgovinskih tenzija koje je predsjednik na odlasku Donald Trump doveo gotovo do usijanja. Podsjetimo samo na neke neuralgične točke trenutnih ekonomskih odnosa SAD-a i EU-a: američko nametanje carina na čelik i aluminij, dodatna prijetnja uvođenjem carina na europske automobile, zatim eskalacija skoro dva desetljeća dugog spora oko državnih subvencija Boeingu i Airbusu, a tu je i pitanje modela oporezivanja prihoda američkih tehnoloških kompanija. Tonino Picula, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, prije svega vjeruje kako je dolaskom Joea Bidena moguće ponovno uspostavljanje jedne civiliziranije komunikacije između EU-a i SAD-a, koja će biti lišena ultimatuma.
“Posljednji slučaj europskih carina na uvoz 4 milijarde vrijednu robu iz SAD-a, nastavno na uvedene američke carine na određene prehrambene proizvode i čelik koje je nametnuo Trump i američke subvencije Boeingu, samo ukazuje na to da se s ultimatumima malo što može postići. Ovim putem podsjećam i na činjenicu da je povjerenik Europske komisije Valdis Dombrovskis odmah najavio da ukoliko SAD ukine svoje carine, to će automatizmom učiniti i EU”, ističe Picula.”Sjedanje za zajednički stol u dobroj namjeri bit će adekvatan početak otopljavanja odnosa”, dodaje Picula. Osim za ublažavanje tenzija s prekooceanskim saveznikom, Europa i njezine kompanije vrlo su zainteresirane i za budućnost američko-kineskih odnosa.
Trgovinski ‘fight’
Podsjetimo, u Trumpovu mandatu odnosi Washingtona i Pekinga – kako ekonomski, tako i politički – dosegli su najnižu točku u posljednjih 40-ak godina, a trgovinski rat koji je pokrenuo američki predsjednik bio je do izbijanja pandemije najveći problem globalnog gospodarstva. Sukus američkog pritiska na Kinu oslikava se u slučaju Huawei gdje američka administracija sankcijama i lobiranjem kod saveznika da ne kupuju njegovu 5G opremu jer se navodno koristi za špijunažu pokušava ugušiti globalne ambicije tog kineskog tehnološkog diva. Međutim, svi koji dolaskom Joea Bidena u Bijelu kuću očekuju veliko pomirenje Amerike i Kine mogli bi ostati razočarani. Naime, američki vanjskopolitički analitičari smatraju kako Bidenov izbor neće promijeniti sadašnji smjer kineske politike koja u Americi vidi glavnog takmaca za prevlast u istočnoj Aziji kao i vodećeg tehnološkog suparnika. S druge strane, sredinom studenog Biden je izjavio kako SAD mora sa saveznicima ispregovarati globalna trgovinska pravila koja bi ograničila rastući kineski utjecaj. Na pitanje treba li se Europska unija svrstati uz SAD u jačanju pritiska na Kinu, s obzirom da je kinesko tržište vrlo važno za europske kompanije, Tonino Picula ističe da su Europska unija, Kina i SAD tri najveća trgovinska bloka na svijetu, s time da je Europska unija najveći kineski vanjskotrgovinski partner, dok je Europskoj uniji najveći vanjskotrgovinski partner upravo SAD. „Ukupna je vanjskotrgovinska bilanca EU pozitivna, dok sa samom Kinom EU ima vanjskotrgovinski deficit, uz ukupnu dnevnu prosječnu vrijednost trgovine od oko milijardu eura. Ovo govorim samo kako bih pojasnio dimenzije obujma europske vanjske trgovine i njezinu važnost za hrvatsku i europsku ekonomiju“, kaže Picula.
“Naše su ekonomije globalizirane, što se u uvjetima pandemije pokazalo dvosjeklim mačem, jer je pokazalo da je u nekim sektorima, poput medicinske opreme i sirovina u farmaciji, nužno skratiti nabavne lance kako bismo osigurali našim građanima najbržu moguću dostupnost, kako opreme, tako i lijekova. No, to ne znači da će međunarodna komplementarnost sektora najednom nestati ili oslabiti, tako da će EU i Kina i dalje biti usmjerene jedna na drugu. No, naša međusobna povezanost upravo govori o tome da je važna i velika pitanja poput kibernetičke sigurnosti, za što je ogledni primjer slučaj Huawei, potrebno rješavati otvorenim pregovorima”, smatra Picula. Što se tiče odnosa Bidenove skorašnje administracije prema EU i Kini i njegove dobrodošle najave oživljavanja transatlantskog partnerstva, ipak je najvažnije da EU kontinuirano oblikuje i provodi vanjskotrgovinsku politiku koja joj omogućava zadržavanje i unapređenje svoje pozicije, posebno obzirom na prioritete postavljene Europskim zelenim planom i agendom Europa 2050., dodao je Picula.
Što se tiče najvažnijih vanjskopolitičkih izazova s kojima će se Europa susresti iduće godine, Picula smatra da je prije svega potrebno da EU odluči da konačno, umjesto “meke sile” postane”pametna sila” i svoju golemu ekonomsku moć velikog broja manjih središta moći u Uniji pretvori u artikuliranu, zajedničku vanjsku politiku velikog dosega i utjecaja koji korespondira s tom ekonomskom moći.
“To je proces koji je započeo, no nije ipak za očekivati da će završiti u 2021. godini. No, sada na kraju 2020. imamo i situaciju da Mađarska i Poljska zbog vlastodržačkih apetita svojih autokratskih lidera Kaczyinskog i Orbana blokiraju usvajanje najvažnijeg proračuna u gotovo 70-godišnjoj povijesti zajedničke Europe. Dakle, EU je pred izazovom transformacije pravila odlučivanja i o odnosima među vlastitim članicama. Europski parlament već je ranije izašao s inicijativom reforme sustava odlučivanja iz konsenzualnog u kvalificiranu većinu“, ističe naš europarlamentarac.
Neuralgične točke
Nakon ovih idejnih, na terenu izazove je možda najjednostavnije podijeliti na one iz susjedstva i one na globalnoj razini.
“Europska unija na svojim granicama i neposrednoj blizini ima više neuralgičnih točaka. Počnimo od Turske, koja je višestruki ‘izazov’, odnosno faktor nestabilnosti na europskim vratima prema onome što smo nekad nazivali Bliskim istokom. Turska kontinuirano prijeti raskidom dogovora oko zbrinjavanja izbjeglica iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije, dok u isto vrijeme ekvilibrira na rubu sukoba s članicom EU-a Grčkom oko prava na eksploataciju ugljikovodika u Egejskom moru. Uz to, EU se pokazala u potpunosti nevoljnom da na adekvatan način sudjeluje u razrješenju sukoba koji je doveo do ratnog raspleta u Nagorno Karabahu, gdje su Turska i Azerbajdžan, uz prešutnu podršku Rusije, osvojili tu enklavu”, ocjenjuje Picula.Zatim je tu pitanje najbližeg našeg susjedstva, odnosno zapadnog Balkana, gdje imamo kandidatkinje za članstvo poput Srbije, koja nakon izbora nema parlamentarnu oporbu i udaljava se od EU, i Crne Gore od čije se nove vlade očekuje nastavak proeuropskih reformi na putu prema članstvu, naglašava Picula.
“Na globalnoj razini, to su spomenuta revitalizacija odnosa s SAD-om i odnosi s Kinom, kao i oblikovanje i provedba aktivnije politike prema geopolitički i geografski najbližem takmacu, Rusiji, koja gotovo cijelo desetljeće financiranjem svojih proxy agenata u zemljama članicama radi na destabilizaciji EU”, zaključuje Picula.
