Za mnoge Europljane, uključivanje svjetla ili otvaranje slavine za toplu vodu su uobičajene radnje koje često uzimaju zdravo za gotovo. Ipak, gotovo 42 milijuna ljudi diljem Europe ne može učinkovito grijati svoje domove, što je dovelo do toga da Europski ekonomsko-socialni odbor (EESO) poziva na dodatne mjere. Prema podacima Eurostata, energetska siromaštvo pogađa oko 9,3 posto populacije. No, nedavni porast cijena energije i ruska invazija na Ukrajinu otežali su situaciju posebno ranjivim skupinama, uključujući starije osobe, samohrane roditelje – među kojima je mnogo žena – mlade ljude, migrante i izbjeglice. Energetsko siromaštvo, pojam koji opisuje nedostatak pristupa sigurnoj i pouzdanoj energiji, često prisiljava kućanstva da smanje svoje energetske potrebe na razinu koja negativno utječe na zdravlje i dobrobit njihovih stanovnika. Ova stvarnost proizlazi iz tri osnovna faktora: visoki troškovi energije za kućanstva, niski prihodi i loše energetske karakteristike zgrada i uređaja. U praksi, to često znači da neka kućanstva i ranjive skupine smanjuju svoje raspoložive prihode, prisiljavajući mnoge da biraju između grijanja i hrane.
Učinkovitost u zgradama
Paketi čiste energije za sve Europljane (2019) uključivali su odredbu za praćenje energetskog siromaštva i različite zaštite za ranjiva kućanstva. Ovaj paket zahtijeva od svake članice da uspostavi integrirane 10-godišnje nacionalne energetske i klimatske planove (NECP-ove) za razdoblje 2021-30. U NECP-ovima, zemlje članice EU-a moraju opisati svoje politike i mjere za prepoznavanje, praćenje i rješavanje energetske siromaštva.
Strategija Renovation Wave iz 2020. godine uključuje tri glavne prioriteta: borbu protiv energetskog siromaštva, poboljšanje javnih zgrada i dekarbonizaciju tehnologija grijanja i hlađenja. U međuvremenu, nedavno revidirana Direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada ključan je zakonodavni dio ove strategije. Cilj joj je poboljšati energetsku učinkovitost u zgradama i učiniti zgrade EU-a klimatski neutralnima do 2050. godine.
Uredba iz 2023. godine koja uspostavlja Socijalni klimatski fond (SCF) ima za cilj pružiti financijsku pomoć zemljama članicama za podršku ranjivim kućanstvima, uključujući ona pogođena energetskim siromaštvom. Ovaj fond trebao bi osloboditi otprilike 65 milijardi eura za ulaganje u energetski učinkovitije zgrade i mobilnost s manjim emisijama te za financiranje privremene novčane pomoći za ranjiva kućanstva. Da bi pristupile ovom financiranju, zemlje EU-a moraju predati svoje Socijalne klimatske planove do lipnja 2025. godine.
Glavna inicijativa EU-a je Savjetodavni centar za energetsko siromaštvo (EPAH) – središnja europska platforma za stručnost u području energetskog siromaštva koja pruža izravnu podršku, online obuku i rezultate istraživanja za lokalne vlasti i sve zainteresirane strane u borbi protiv energetske siromaštva u Europi te za izgradnju suradničke mreže.
Imaju struju, ali ne koriste
U travnju je EPAH objavio svoj drugi priručnik koji vodi zemlje članice u prepoznavanju najučinkovitijih i najtrajnijih mjera na lokalnoj razini za borbu protiv energetskog siromaštva. Pruža osnovnu metodologiju koju lokalne zajednice mogu prilagoditi svojim kontekstima i potrebama.
Cilj je osigurati da svako kućanstvo, bez obzira na socio-ekonomski status, ima jednake prilike u održivoj energetskoj budućnosti. Iako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji jedinstvena i prihvaćena definicija energetskog siromaštva, u različitim dokumentima EU najčešće se koristi definicija prema kojoj se kućanstvo može opisati kao kućanstvo u riziku od energetskog siromaštva ako troškovi za energiju predstavljaju više od 10 posto prihoda kućanstva.
Prema izvješću UNDP.a, od 2000. godine pristup električnoj energiji dramatično je porastao širom svijeta, skočivši s 75 posto svjetske populacije na 90 posto do 2020. godine. Međutim, sam pristup malo znači kada struja ne radi, nije pouzdana ili je preskupa za korištenje. Za previše ljudi širom svijeta, novostečeni priključci na elektroenergetske usluge nisu donijeli značajne koristi u njihovim svakodnevnim životima. Tako je 2020. oko 1,18 milijardi ljudi bilo energetski siromašno i nesposobno koristiti električnu energiju, što je ukupno 60 posto više od 733 milijuna ljudi koji uopće nisu imali pristup električnoj energiji te godine. Opsežno istraživanje, u kojem su se koristile i satelitske snimke, otkrilo je da postoji 447 milijuna ljudi koji uopće ne koriste električnu energiju, unatoč tome što su prema službenim statističkim podacima elektrificirani. To može ukazivati na probleme s kvalitetom ili pokrivenošću podataka, ali također implicira nedostatak opskrbe električnom energijom, bilo zbog čestih nestanka struje, kvarova opreme ili praznina u distribucijskoj mreži. Neki povezani potrošači također odlučuju ne koristiti električnu energiju, možda zato što nemaju pristup uslugama ili uređajima koji bi to učinili korisnim, ili zato što si ne mogu priuštiti plaćanje računa za struju. Prepreke za produktivno korištenje električne energije ostaju visoke za mnoge u zemljama u razvoju.
Bez dosljednog pristupa pouzdanoj i pristupačnoj energiji, čak i oni u elektrificiranim područjima propuštaju mnoge prednosti električne energije. Posljedice energetskog siromaštva mogu biti ozbiljne, uključujući ozbiljnu štetu fizičkom zdravlju i mentalnoj dobrobiti, socijalnu isključenost, stigmatizaciju i ograničavanje socijalnih, političkih i ekonomskih prilika.
