U neugodnoj poziciji između čekića i nakovnja, visoke inflacije i rata u Ukrajini koji prijeti pogurnuti ekonomiju Starog kontinenta u recesiju, Europska središnja banka (ECB) odlučila se na brže zatezanje monetarne slavine.

Premda je rat nazvan “prijelomnim” trenutkom za Europu, ECB-u primarno je zauzdavanje inflacije i stoga je odlučeno da će kupnje obveznica usporiti na 30 milijardi eura u svibnju te 20 milijardi u lipnju.

Čelnica ECB-a Christine Lagarde je istaknula da Upravno vijeće izvjesnim smatra da će će inflacija stabilizirati na ciljanih dva posto u srednjem roku, no “rat u Ukrajini je značajan rizik, osobito za cijene energije”.

Nove prilagodbe
Nakon sastanka u četvrtak banka je priopćila da “ako novi podaci potvrde očekivanje da srednjoročni inflacijski izgledi neće oslabjeti ni nakon prekida neto kupnji vrijednosnih papira, Upravno vijeće zaključit će neto kupnje u sklopu APP‑a (programa otkupa, op.a.) u trećem tromjesečju”.

Dođe li do pogoršavanja izgleda za inflaciju u srednjem roku i uvjeti financiranja više ne budu u skladu s daljnjim napretkom prema ciljanih 2 posto, moguće su nove prilagodbe. Poruka je donekle ublažena signalom da podizanje referentnih kamata neće biti automatsko.

Takav potez na tržištu je dočekan s dozom iznenađenja jer signalizira da puno veću zabrinutnost za inflaciju nego ratom izazvano slabljenje gospodarstva. Inflacija u eurozoni u veljači je ubrzala na 5,8 posto (s 5,1 posto u siječnju) gotovo tri puta iznad službenog cilja Frankurta.

Čak i prije invazije na Ukrajinu glavni motor njezinog rasta bio je rast energenata, nafte i plina za koje se Europa oslanja na Rusiju. Energetski šok, najava zabrane uvoza nafte SAD-a te Europske komisije da će do kraja godine smanjiti uvoz ruskog plina za dvije trećine s jedne strane, uz očekivane poteze odmazde Vladimira Putina s druge, izvjesno će dodatno gurati cijene u zoni eura. To je ono što je u Frankfurtu ocijenjeno kao glavni razlog za brigu.

Dok je situacija u Ukrajini prije tri tjedna još bila u sferi geopolitičke nestabilnosti, ECB je češljao brojke iz realne ekonomije i vagao optimalnu brzinu za stezanje monetarne politike.

Članice Unije, uključujući i Hrvatsku, lani su se oporavljale iznenađujuće brzom dinamikom uz neželjenu nuspojavu skoka cijena, prvi puta u desetljeću. Danas je slika bitno pogoršana ratom, sankcijama i izbjegličkim valom.

Svaka ekonomska prognoza dobra je onoliko koliko je dobar model i ulazne brojke, no situaciji kada se okolnosti mijenjaju iz dana u dan uz mogućnost kolapsa opskrbe energentima, predviđanje je vrlo nezahvalno.

‘Tranzitorna’ inflacija
Od ljeta prošle godine kada su se cijene počele značajnije povećavati centralni bankari s obje strane Atlantika poručivali su da je to posljedica zagušenja u globalnim nabavnim lancima zatrpanih naružbama na valu oporavka od COVID-19 i traženim energentima.

U pokušaju da primire inflatorna očekivanja glavna poruka bila je da je njezina priroda “tranzitorna”. Skok cijena, međutim, u pola godine ugradio se niz proizvođačkih i potrošačkih proizvoda, a za podizanjem plaća krenuli posezati i poslodavci.

S američkim Federalnim rezervama i britanskom Bank of England koji su zbog inflacije krenuli u monetarno stezanje, očekivalo se da će i ECB krenuti u tom smjeru, premda sporije od svojih pandana.

Situaciju je dodatno pomutila ruska invazija na Ukrajinu koja u kombinaciji sa sankcijama i energetskim udarom oslikava vrlo neizvjesnu sliku za Europu. Najgori scenarij u ekonomskom smislu, onaj stagflacije u kojem Europa vodi borbu s visokom inflacijom i stagniranjem ili, čak recesijom, sve se glasnije spominje kao realan.