Zeleni plan, u originalu EU Green Deal, strateški je plan ujedinjenih članica Starog kontinenta za novu strategiju rasta i borbu protiv klimatskih promjena. Europa je jaka na simbolici pa ime koje aludira na povijesni američki program New Deal nastao pod palicom Franklina D. Roosevelta jasno signalizira velike ambicije za postizanje dugoročne održivosti europskog gospodarstva.

Premisa je jasna i bolna: klimatske promjene i devastacija okoliša prijetnja su egzistenciji Europe i svijeta. Za borbu protiv njih nužna joj je nova strategija rasta koja će Uniji pretvoriti u moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo u kojem 2050. nema neto emisija stakleničkih plinova, ekonomski rast nije povezan s upotrebom resursa, i konačno, nijedna osoba ni regija nisu zapostavljene.

Mehanizam za pravednu tranziciju

Unutar Zelenog plana obuhvaćeni su akcijski planovi za unapređenje učinkovitog korištenja resursa prelaskom na čisto kružno gospodarstvo te obnovu biološke raznolikosti i smanjenje onečišćenja. Za to su nužna ulaganja i financijski alati uz pojašnjenje kako osigurati pravednu i uključivu tranziciju

Ključna premisa novog smjera Unije je klimatska neutralnost do 2050., proizašla potpisivanjem Pariškog sporazuma o klimi 2015., no to je za gospodarstvo i društvo relativno kratak period – niti tri desetljeća.

Za nju će biti potrebna ulaganja u tehnologije prihvatljive za okoliš, poticanje inovativnih industrija, uvođenje čišćih, jeftinijih i zdravijih oblika prijevoza (privatnog i javnog), dekarboniziranje energetskog sektora i povećanje energetske učinkovitosti zgrada. Osim navedenog, uspjeh Zelenog plana predviđa i suradnju s međunarodnim partnerima na poboljšanju globalnih okolišnih standarda.

U okolnostima neravnomjerne razvijenosti pojedinih zemalja i regija, ali i šarolikih energetskih praksi zemalja članica, izgledno je da će prelazak na zeleno gospodarstvo imati različit utjecaj diljem Unije. Stoga će EU pružiti financijsku i tehničku pomoć u sklopu okvira mehanizma za pravednu tranziciju unutar kojeg će se u aktualnom višegodišnjem financijskom okviru (VFO) 2021.-2027. godine mobilizirati najmanje 100 milijardi eura u najpogođenijim regijama.

U Bruxellesu se nadaju da će Zeleni plan poboljšati dobrobit i zdravlje građana i budućih generacija jer će rezultirati čišćim zrakom, vodom i tlom, energijom, reciklirajućom ambalažom i manje otpada, zdravijom hranom uz manju upotrebu pesticida, boljim alternativnim rješenjima u javnom prijevozu i dostupnijim punionicama električnih automobila, energetski obnovljenim objektima, zdravijom hranom…

Slika se možda čini altrustičnom, no alternativa je sumorna. Bez zaokreta idućim generacijama ostavit ćemo onečišćenje, toplinu i sušu; već danas 400 tisuća ljudi prerano umire od raka zbog lošeg zraka, a 90 tisuća života godišnje odnesu toplinski valovi. Poraste li temperatura za 5 stupnjeva Celzijusa, pred vratima Europe naći će se novih 600 tisuća izbjeglica.

Uz nemjerljive efekte na živote ljudi, računica pokazuje da bi u slučaju prosječne globalne temperature za 3 stupnja negativni učinci na gospodarstvo dosegnuli 190 milijardi eura. Hrana bi do 2050. mogla biti skuplja za petinu nego što je danas. Do 50 milijuna ljudi svake godine našlo bi se u opasnosti da moraju napustiti svoje domove zbog opasnosti od riječnih poplava, dok bi gospodarski troškovi povezani viškom smrtnosti povezanih s vrućinom mogli premašiti 40 milijardi eura godišnje.

„Troškovi tranzicije bit će veliki, no troškovi nedjelovanja mnogo veći”, sumirala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Pogleda li se unatrag, Europska unija već je premašila zacrtane ciljeve smanjenja stakleničkih plinova za 2020. za 20 posto u usporedbi s 1990. na toliko povećati udio obnovljivih izvora energije, kao i poboljšati energetsku učinkovitost za petinu.

Da bi postigao ciljeve razvijen je (i naknadno reformiran) sustav za trgovanje emisijama (ETS) pomoću kojeg se nastoje smanjiti emisije stakleničkih plinova, posebice iz energetski intenzivnih industrija i elektrana.

U sektorima građevinarstva, prometa i poljoprivrede postavljeni su nacionalni ciljevi emisija u okviru raspodjele tereta. Unija je već premašila te targete; do 2018. emisije stakleničkih plinova smanjene su 23 posto. U narednom koraku do 2030. plan je daljnje smanjenje emisija za najmanje 55 posto u odnosu na 1990., bitno ambicioznije od inicijalnih 40 posto.

Europski propis o klimi

No, da bi Europa u naredna tri desetljeća postala prvi klimatski neutralan kontinent potrebna su znatna ulaganja iz javnog, ali i privatnog sektora. S novcem poreznih obveznika nužno je pokrenuti investicije, no većina ulagačkog zamaha moraju činiti privatni ulagači.

Plan ulaganja za europski Zeleni plan predviđa mobiliziranje najmanje jednog bilijuna eura u deset godina u kolopletu sredstava iz EU i nacionalnih proračuna, javnih i privatnih ulaganja, mjera za olakšavanje i poticanje zelenih ulaganja (privatnih i javnih), privlačnih uvjeta za ulaganje te tehničke pomoći za izbor održivih projekata.

Pritom je 25 posto svih sredstava EU namijenjeno za djelovanje na području klime, 30 posto programa InvestEU te poticanje zelenih ulaganja uz potporu Europske investicijske banke. U proračunu EU osigurano je 503 milijarde eura za klimu i okoliš uz fondove trgovanja emisijama od 25 milijardi eura.

Potaknut proračunom je Program InvestEU koji podrazumijeva Jamstvo InvestEU, angažman EIB-a, nacionalnih razvojnih banaka i međunarodnih financijskih institucija te privatna i javna ulaganja usmjerena na područje klime i okoliša što kumulativno mobilizira 279 milijardi eura ulaganja.

U tu sliku treba uključiti nacionalno sufinanciranje strukturnih fondova u iznosu od 114 milijardi eura čime se u konačnici dolazi do ranije spomenutih bilijun eura za klimu. U sklopu Plana ulaganja za europski Zeleni plan utkan je mehanizam za pravednu tranziciju težak 100 milijardi eura za ciljanu potporu tranzicijom najteže pogođenim regijama, radnicima i sektorima.

Prve inicijative za djelovanje u sklopu Zelenog plana uključuju europski propis o klimi, kao korak da se cilj klimatske neutralnosti ugradi u europsko pravo. Važnost njegovog donošenja u prvom redu je u tome da klimatska neutralnost postane obvezujuća za institucije Unije i nacionalne vlade. Jednako važno jest stvaranje predvidivog poslovnog okruženja za tvrtke i ulagače, utvrđivanje brzine smanjenja emisija od 2030. do 2050. te što treba učiniti i kada.

Propis o klimi uključuje ažurirani cilj smanjenja emisija za 2030., mehanizam kojim će biti od pomoći svima da ostanu na pravom putu, uz redovito izvještavanje o napretku i mogućnosti nadoknade u slučaju eventualnih zaostataka, kao i vraćanje naglaska na prilagodbu klimatskim promjenama kako bi Europa postala otpornija.

U prosincu prošle godine dogovoreno je da će projektima povezanima s klimom biti namijenjeno 30 posto ukupnih rashoda iz proračuna EU-a za razdoblje 2021.-2027. te instrumenta Next Generation EU. Izdaci u okviru obaju proračuna bit će u skladu s ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050., Unijinim klimatskim ciljevima za 2030. i Pariškim sporazumom.

Nakon propisa o klimi, slijedi europski sporazum o klimi zamišljen kao instrument da se građani te svi segmenti društva upoznaju i uključe u djelovanje u području klime te, naposljetku plan za ciljeve do 2030. kako bi se neto emisije stakleničkih plinova dodatno smanjile. S tim u vezi, Komisija će do lipnja ove godine preispitati sve relevantne instrumente politike i, bude li potrebe, predložiti reviziju za smanjenje stakleničkih plinova naniže.

People godine donesena je još ambicioznija strategija prilagodbu klimatskim promjenama. Njome se želi ojačati razvoj otpornosti za promjene i unaprijediti mjere za otpornost, prevenciju i pripravnost. Osim toga, osigurava se da tvrtke, gradovi i pojedinci mogu tematiku klimatskih promjena uključiti u svoje prakse upravljanja rizicima.

Kako će reći u Bruxellesu, Zeleni plan je nov, no djelovanje Unije na području klime nije. Novina u koncepciji klimatske neutralnosti i Zelenog plana ipak je činjenica da se zahtijeva klimatski ‘mainstreaming’ – sudjelovanje svih grana ekonomije (posebno u energetici jer su proizvodnja i korištenje energije odgovorni za tri četvrtine emisije stakleničkih plinova). Međutim, za uspjeh će biti nužno međusobno ispreplitanje pitanja zaštite okoliša u svim europskim politikama i odlukama, ali i svakodnevnim životima prosječnih Europljana.