Hrvatska lagano kaska za Europskom unijom po pitanju instaliranih kapaciteta sunčanih elektrana, trenutačno imamo oko 300 MW kapaciteta, no generalno Europa ulazi u doba solarnog obilja. Lani je u EU instalirano više od 40 GW sunčanih elektrana, gotovo 50% više nego 2021. – za usporedbu, to je snaga 57 nuklearnih elektrana Krško. Iako će 2023. vjerojatno oboriti nove rekorde u proizvodnji solarne energije, iz europskog solarnog sektora izražavaju zabrinutost zbog nekih pojava koje dovode u pitanje solare.

Dva ključna problema

Naime, proteklog je tjedna 18 europskih udruženja za solarnu energiju i energiju iz obnovljivih izvora, uključujući i Obnovljive izvore energije Hrvatske (OIEH), kojima je na čelu Maja Pokrovac, poslalo dopis kojim se želi ukazati vladama EU članica na sve prisutniji problem ograničavanja rada sunčanih elektrana i na problem negativnih cijena energije. Kako se upozorava u dokumentu, prema Međunarodnoj agenciji za energiju, EU treba instalirati najmanje 60 GW novih sunčanih elektrana u 2023. kako bi nadoknadila manjak isporuke ruskog plina.

“Prošle zime u Europi su obnovljivi izvori energije već generirali više električne energije od fosilnih goriva i uštedjeli EU 12 milijardi eura, čime su izbjegnuti troškovi kupnje plina nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Solarna energija, zajedno s vjetrom i drugim obnovljivim izvorima, pokazala se sposobnom osigurati potrošačima energiju tijekom svih godišnjih doba”, navode iz OIEH. Dodaju da Europa ulazi u razdoblje obilja sunčanih elektrana i diljem Europe nekoliko operatora prijenosnog sustava već je usvojilo scenarije koji se temelje na 100% OIE ili su blizu cilju. To ide, ističu, uz razvoj fleksibilnije infrastrukture za prijenos energije i novih tehnologija, pogotovo kad su u pitanju fleksibilni resursi, koji mogu prilagoditi uvoz ili izvoz električne energije prema potrebama sustava.

“Unatoč očekivanju da ćemo u 2023. imati još jedno rekordno ljeto u proizvodnji električne energije iz sunca, europski se solarni sektor osjeća obvezanim istaknuti dva ključna problema. Zbog povećanog ograničavanja proizvodnje energije iz sunčanih elektrana, riskiramo daljnje rasipanje solarnih resursa tijekom ljetnih mjeseci. Već u proljeće 2023. zabilježena su izvješća o gašenju sunčanih elektrana u nekim zemljama EU, pogotovo Poljskoj i Češkoj, zbog neočekivanog pada potrošnje u elektroenergetskom sustavu. U tim okolnostima, postojeći planovi upravljanja elektroenergetskim sustavom izabrali su sunčane elektrane kao prvu tehnologiju za “isključivanje” jer je fleksibilna i jednostavna za upravljanje. Obje zemlje se značajno oslanjaju na ugljen koji je neodrživ i nefleksibilan izvor energije, upozorava se u dokumentu koji su udruženja solarne industrije uputile vladama.

Dodaju da je nužno poboljšati pripremljenost elektroenergetskog sustava usvajanjem scenarija za razvoj mreže i predviđanja ulaganja u suradnji s industrijskim sektorom. Isto tako, treba poduzeti akciju za ubrzanje postupka izdavanja dozvola i izgradnje nacionalne i prekogranične elektroenergetske mreže te uključiti operatore mreže u proces digitalizacije.

Dozvole za 7-10 godina

Postupak izdavanja dozvola za izgradnju većih mrežnih infrastrukturnih projekata može trajati 7-10 godina. To se može smanjiti olakšavanjem postupka izdavanja dozvola i davanjem prioriteta strateškim projektima. Ističu i nužnost masovnog promoviranja fleksibilnih resursa na strani potrošnje i na strani proizvodnje, odnosno potrebu za većim kapacitetima za skladištenje energije u mreži. Ali trebalo bi biti i više fleksibilnosti u potrošnji.

To sve zahtijeva mapiranje potreba za fleksibilnošću do 2025. i razvijanje cjenovnog okvira kako bi se iskoristio potencijal fleksibilnosti. Promoviranje hibridnih projekata koji kombiniraju sunčane elektrane s pohranom energije ili s drugim izvorima OIE, kao što je vjetar. Nužno je i pripremiti energetski sustav za fleksibilnost ubrzavanjem procesa pametne obnove zgrada, implementacijom čistih tehnologija za fleksibilnost i promicanjem fleksibilnih Ugovora o priključenju na mrežu. Posljednje, ali ne manje važno prema ovom dokumentu, je osigurati da gospodarski okvir ne šalje krive signale ulagačima tijekom tranzicijskog razdoblja