Koliko god čudno zvučalo, prvi elektronički računi poslani su prije više od 30 godina pomoću elektroničke razmjene podataka (EDI). Od tada je upotreba e-izdavanja računa daleko napredovala i nastavila se razvijati te se krajolik e-izdavanja računa posljednjih godina brzo mijenja. Rast na godišnjoj razini u ovom trenutku iznosi između 10 i 20 posto. Globalno tržište cvjeta s rješenjima za e-fakturiranje, a do 2025. godine predviđa se kako će vrijednost globalnog tržišta e-fakturiranja rasti na 20,5 milijardi dolara.
U Europskoj uniji glavni čimbenik koji omogućuje ubrzani razvoj na ovom području je reforma EU direktive o PDV-u. Njome je uvedena definicija elektroničke fakture i stvorena su temeljna pravila e-računa, tj. autentičnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost računa. Daljnji napredak, kako bi se omogućile nesmetane transakcije u B2G sektoru između pružatelja usluga i vlasti iz različitih zemalja, postignut je u javnoj nabavi. B2G sektor već je usklađen u pogledu pravila e-izdavanja računa u svim zemljama EU. U javnoj nabavi rezultirao je ubrzanjem poslovnih procesa javne nabave, uštedama u poslovanju javne uprave i tvrtki te povećanom transparentnošću.
Neki još kaskaju
U smjeru transparentnosti, prema navođenjima krovnih institucija Europske unije, 2020. je trebala biti godina kada su sve države članice trebale završiti provedbu propisa o e-fakturiranju koji su definirani u Direktivi 2014/55/EU. Međutim, još uvijek postoji nekoliko zemalja koje kaskaju kada je riječ o provedbi, iako je rok prvotno bio još dvije godine prije novog. Usklađivanje e-računa ograničeno je na semantički standard e-računa. Drugim riječima, pravo EU-a ukazuje na skup podataka i polja koja se moraju nalaziti u takvom dokumentu. S druge strane, infrastruktura koja omogućuje izradu, prijenos i arhiviranje e-računa zasebno je rješenje kojim pružatelji usluga u različitim zemljama mogu upravljati neovisno.
EU standard za e-fakturiranje (EN 16931), osim semantičkog dijela, mora osigurati jedinstveni format dokumenta koristeći sintakse. Trenutno samo dvije sintakse zadovoljavaju kriterije standarda e-računa, ali važno je napomenuti kako standard ne isključuju postojanje i uporabu sintaksa (formata) e-računa specifičnih za pojedinu zemlju. Neka pravila postoje, ali napori koji se ulažu u podizanje standarda nerijetko ovise i o entitetu jedne države. Osim pridržavanja pravila, Vlade se trude uspostaviti više standarde, npr. proširivanjem obveze e-fakturiranja na dobavljače (16 zemalja).
Takav pristup trebao bi poboljšati usklađivanje B2G e-izdavanja računa i otvoriti nove mogućnosti u B2B i B2C e-fakturiranju. Zapravo se to već događa jer se B2B e-fakturiranje primjenjuje u Italiji (od 2019.) i Portugalu. Nadalje, neke su zemlje uvele obvezno B2G e-fakturiranje prije nego što je postalo obvezom prema zakonu EU (npr. Italija, Španjolska, Finska). Hrvatska je po pitanju uvođenja e-fakturiranja također jedan od primjera dobre prakse, a za razliku od mnogih zemalja koje su upozoravane od strane EU komisije, Hrvatska je pohvaljena za uspješnu prilagodbu EU direktivi. U Hrvatskoj je od srpnja 2019. uvedena obveza izdavanja e-računa za sve dobavljače u postupcima javne nabave.
Raširena uporaba elektroničkog izdavanja računa u Europi potiče prekogranične transakcije, ali mnoge su prepreke prevladane kako bi se to postiglo. Te su prepreke proizašle iz postojanja onoliko tehničkih standarda i zakonskih zahtjeva koliko ima zemalja u Europskoj uniji. Direktivom o e-fakturiranju proces je napokon standardiziran, a ono što se nameće ključnim u pojašnjavanju onoga što donosi je i kontinuirana edukacija. U Hrvatskoj se radi na edukaciji obveznika Zakona o javnoj nabavi, ali i svih drugih poslovnih subjekata.
Peppol kao globalni standard
Nastoje im se približiti pojmovi kao što je PEPPOL i njegova funkcija u ovakvoj vrsti komunikacije. Razlog tome je što je uobičajena uporaba PEPPOL-a brzo postala popularna i na putu je da postane vodeći globalni standard za e-fakturiranje. Unatoč trenutno postojećim nacionalnim standardima e-računa diljem EU-a, čini se da PEPPOL donosi najfleksibilnije rješenje za e-fakturiranje. Primjerice dobavljači sa sjedištem izvan RH obveznicima javne nabave mogu poslati račun upravo putem PEPPOL mreže za prekograničnu razmjenu e-dokumenata. Riječ je, naime, o skupu artefakata i specifikacija kojima se omogućuje razmjena računa u prekograničnoj javnoj nabavi. Razmjena dokumenata putem PEPPOL infrastrukture u skladu je s europskom normom i PEPPOL BIS Billing 3.0 specifikacijom, a nekakav primarni cilj je omogućiti interoperabilnost diljem svijeta. Takva razmjena mehanizam je uspješnosti, a ono što korištenje e-fakturiranja donosi u države su mahom prednosti i uštede. Prema istraživanju Europske komisije, brojne članice Europske unije iskusile su blagodati primjene Direktive o e-izdavanju računa. Među pitanim državama je i Hrvatska, a glavne blagodati tiču se smanjenja troškova i operativne uštede, zatim smanjenja administrativnog opterećenja, pogrešaka u obradi, ali i utjecaja na okoliš. EU harmonizacija e-izdavanja računa putem e-računa očito ima dobre strane, a mogla bi se smatrati i važnom prekretnicom te velikom šansom. Primarno za sve one koji ionako broje velike troškove, a vremena im nikad dosta.
