Pritisnuti dužničkim bremenom koje je pad turističkih dolazaka zbog pandemije koronavirusa dodatno otežao, niz malih talijanskih obiteljskih hotela našao se na meti velikih stranih investitora. Kako piše Financial Times, Italija je jedina europska država s više od milijun hotelskih soba, no samo pet posto njih u vlasništvu je velikih hotelskih lanaca. Naime, talijanskim hotelskim tržištem dominiraju mali obiteljski hoteli. Analitičari ističu kako su strani investitori do sada zazirali od značajnijih akvizicija, upravo zbog fragmentiranosti vlasništva. Međutim, kriza bi to mogla promijeniti jer vlasnike hotela sve više pritišće velika zaduženost.

Primjerice, firentinska Villa La Vedetta s pet zvjezdica ove godine uopće nije otvorila vrata gostima, dok mnoštvo drugih hotela, poput rimskog hotela Raphaël, nisu počeli s radom nakon prvog proljetnog zatvaranja gospodarstva. „Talijanska hotelska imovina uvijek je bila zanimljiva investitorima, a ove godine mnogi obiteljski hoteli ne mogu si priuštiti otvaranje“, ističe Marie-Louise Sciò, izvršna direktorica obiteljske tvrtke Pellicano Hotels.

„Trenutno se događa mnoštvo aktivnosti povezanih s nekretninskim ulaganjima“, dodala je. Francuska grupacija Covivio u rujnu je dovršila 573 milijuna eura vrijednu kupnju sedam malih hotela u Italiji, uključujući i rimski hotel Exedra. Francuzi su taj paket nekretnina preuzeli od američke investicijske kompanije Värde Partners, koja ga je 2017. kupila od venecijanske obitelji Boscolo za 150 milijuna eura.

To nije jedini primjer brze zarade američkih financijskih grupacija. Njujorški hedge fond Elliot Management prodao je tijekom ljeta čuveni venecijanski hotel Bauer austrijskoj kompaniji Signa nakon samo godinu dana od kupnje. „Mnogo institucionalnih ulagača traži hotele po Italiji, ali je trenutno više potražnje od ponude“, pojašnjava Bernabò Bocca, predsjednik grupacije Sina Hotels i čelnik nacionalne udruge vlasnika hotela Federalberghi. Preslagivanje vlasništva na hotelskom tržištu primijetila je i talijanska oporba upozorivši da će kriza dovesti do ulaska „međunarodnih špekulanata“ u hotele ako vlada ne intervenira. Oporbeni apel nije bio uzaludan. Kako bi spriječila da vlasnici svoje hotele jeftino prodaju strancima, državna banka Cassa Depositi e Prestiti (CDP) pokrenula je dvije milijarde eura vrijedan nekretninski fond koji preuzima vlasništvo nad hotelima, ali dosadašnjim vlasnicima ostavlja upravljanje. Nakon 10 godina vlasnici mogu otkupiti hotel.

Inače, CDP je najveći institucionalni vlasnik hotela u Italiji, nakon katarskog državnog investicijskog fonda i francuske banke BNP Paribas. Međutim, dio investitora smatra kako CDP-ovo rješenje ne može biti dugoročno.

„To je kao da nekome tko ima srčani udar ponudite šalicu tople vode“, tvrdi Paolo Barletta, izvršni direktor tvrtke Gruppo Barletta. „Trebamo plan privlačenja međunarodnih luksuznih hotelskih brendova koji bi donijeli turiste dubljeg džepa. Apsurdno je da je talijanski turistički sektor toliko fragmentiran i vođen na razini obiteljskog posla kada turizam zauzima toliki udjel u gospodarstvu“, dodaje Barletta. Prema podacima nacionalne putničke agencije Enit, Italija je prošle godine bila vodeća globalna destinacija za bogatije turiste. K tome, luksuzno turističko tržište, koje bi moglo predvoditi oporavak turizma nakon pandemije, rast će godišnje iznad šest posto do 2025. godine, pokazuju procjene.

Stoga je Barletta s Nicolom Bulgarijem, unukom osnivača poznatog brenda nakita i luksuzne robe, osnovao tvrtku Arsenale koja će se fokusirati na kupnju i obnovu hotela u vodećim talijanskim turističkim destinacijama, a koje bi vodili međunarodni hotelski brendovi. S druge strane, dio talijanskih turističkih radnika ne vidi problem u ulasku stranaca u hotelsko vlasništvo.

„Ne mislim da je tragedija ako međunarodni investitori kupuju hotele u Italiji. Nije lijepo kada stranac kupi tvrtku i preseli radna mjesta, ali hotel ne možete preseliti“, kaže Bernabò Bocca. Međutim, dodao je kako je druga priča ako dolaze hedge fondovi koji jeftino kupuju jer su vlasnici zaduženi. Marie-Louise Sciò smatra kako razlozi takvog scenarija nisu isključivo financijske prirode. „Pogledajte samo kako je talijanska modna industrija prodana strancima. Nedostaje vizije“, zaključuje Sciò.