Europska komisija predstavila je ambiciozne ciljeve za europsku industriju oružja. EU želi da članice češće nabavljaju oružje zajedno i da ga kupuju u Uniji. Imaju li ti planovi šanse za uspjeh?

Europska unija želi izvući pouke iz ruskog agresorskog rata u Ukrajini. Ovoga utorka (5.3.) je, kako sama navodi, po prvi put predstavila strategiju za industriju oružja. Cilj je zamjena programa koji su do sada pokrenuti ad hoc nakon početka invazije i dugoročno planiranje industrije oružja u EU-u, piše Deutsche Welle.

Suzbijanje fragmentacije

U Bruxellesu je rečeno da je strategija naoružanja EU-a posebno neophodna radi suzbijanja fragmentacije. Fragmentacija znači da svih 27 država-članica samostalno oprema svoje vojske oružjem koje često nije kompatibilno i prije svega ne udružuje svoju kolektivnu kupovnu moć.

Pored toga, fragmentacija dovodi do nedostatka konkurencije među proizvođačima oružja, objasnila je potpredsjednica Europske komisije Margrethe Vestager u Bruxellesu. “To dovodi do ogromne neefikasnosti i neučinkovitog korištenja novca poreznih obveznika. Osim toga, države-članice troše novac na puno različitih vrsta opreme”, naglasila je Vestager na konferenciji za novinare. Ponekad, kaže, postoji i do pet vrsta jednog te istog oružja.

Nova strategija treba pokazati da industrija naoružanja u EU-u može brže, bolje i zajednički proizvoditi, naglasio je Thierry Breton, europski povjerenik zadužen za unutarnje tržište. Europska komisija predlaže niz mjera.

Zajednička nabava trebala bi biti pravilo

Glavni prijedlog je da zajednička nabava oružja ubuduće bude pravilo, a ne izuzetak. U tu svrhu će biti formirano novo tijelo koje će činiti Komisija, visoki predstavnik, šef Europske obrambene agencije i države-članice. Zadatak tog novog tijela će biti utvrđivanje potreba država-članica prilikom kupovine naoružanja i omogućavanje koordinacije.

U suradnji oko oružja također bi trebala postojati zajednička pravila za nabavu, porezne poticaje i fondovi EU-a. Europska komisija za industriju oružja obećava ukupno milijardu i pol eura za razdoblje od 2025. do 2027. Osim toga, spominje se i mogućnost korištenja profita od ruskog novca koji se nalazi u EU-u. Kao pokazatelj uspjeha Europska komisija utvrđuje da bi se do 2030. najmanje 40 posto oružja i opreme trebalo nabaviti zajednički.

Rat ne jenjava

Kritična točka rata. Ukrajina je u teškoj situaciji: ‘Nedostaje vojnika, streljiva, opreme’

Dick Zandee s nizozemskog instituta Clingendael smatra da je ta brojka prilično ambiciozna, posebno imajući u vidu brojke iz posljednjih godina. Na primjer, 2021. članice EU-a zajedno su kupovale oko 18 posto oružja, a još 2007. su postavile cilj od 35 posto.

Kupovati više oružja proizvedenog u EU

Radi se i o količini naoružanja koje članice kupuju izvan EU-a. Prema riječima potpredsjednice Komisije Vestager, članice su od početka ruskog agresorskog rata u Ukrajini do lipnja 2023. na naoružanje potrošile više od 100 milijardi eura. Skoro 80 posto tog iznosa potrošeno je izvan EU-a, a 60 posto je otišlo proizvođačima u SAD-u. Prema novim planovima, najmanje 50 posto novca za oružje trebao bi do 2030. biti potrošen unutar Unije, a do 2035. to bi trebalo biti 60 posto.

Europskoj komisiji je pritom također važna i veća neovisnost u snabdijevanju oružjem. “Bez obzira na izbornu dinamiku u SAD-u moramo preuzeti više odgovornosti za vlastitu sigurnost”, rekla je Vestager, govoreći o mogućoj izbornoj pobjedi Donalda Trumpa u studenome. Istovremeno, dodaje, imamo obveze i prema NATO-u.

Malo je vjerojatno da ovi postavljeni ciljevi neće biti kontroverzni među državama-članicama. Pia Fuhrhop iz berlinske Zaklade za znanost i politiku u intervjuu za DW ističe da mnoge istočnoeuropske države, ali i Njemačka i Italija, tradicionalno imaju bliske odnose sa SAD-om kada se radi o naoružanju. Pored skeptika, svakako postoje i države koje će se zalagati za kredibilne alternative na vlastitom tržištu, naglasila je Fuhrhop.

Koliko je ova strategija obećavajuća?

U svakom slučaju, industrija naoružanja u EU-u pozdravlja plan Europske komisije. “U potpunosti podržavamo cilj Komisije da poboljša obrambenu spremnost EU-a i pozdravljamo fokus strategije na podršku obrambenoj industriji EU-a”, rekao je Jan Pie, glavni tajnik udruženja “Aerospace, Security and Defence Industries Association of Europe”. Međutim, kako dodaje, uspjeh strategije ovisi o članicama Unije.

One ne moraju samo glasati za odgovarajući zakon, nego ga kasnije trebaju i provoditi. O njihovoj volji – a članice imaju prerogativ na području obrane – ovisi hoće li biti spremne da se dogovore o zajedničkim standardima čak i o jednom uređaju, a ne o pet različitih, objašnjava Fuhrhop.

Dick Zandee očekuje da će strategija biti dobro prihvaćena od strane članica, jer su bile unaprijed uključene u njenu izradu. Pa ipak, moglo bi potrajati dok zakon zaista ne bude usvojen.