Od veljače 2011. traje EU projekt “Podrška razvoja klastera” vrijedan 2,4 milijuna eura, a razgovarali smo s voditeljem Barryjem Condronom iz konzultantske kuće Maxwell Stamp. Ta je tvrtka vodila konzorcij koji je dobio posao.   

Imamo već 90 klastera. Zašto nam trebaju novi, klasteri konkurentnosti?

Tih 90 klastera nisu klasteri nego poslovna udruženja, a dio njih, možda i 30 posto, uopće nije aktivno zbog ekonomske situacije. Prijašnjih su godina dobivali državne potpore i vjerojatno su se na njih snažno oslanjali. Ono što mi kažemo jest – da biste bili konkurentni na međunarodnoj sceni, trebate manji broj klastera koji će imati veći utjecaj, a treba im puna podrška vlasti. Klasični klasteri imaju tri komponente, ono što zovemo “trostruki helix”, a odnosi se na članove iz poslovne i akademske zajednice te vlasti, lokalne ili nacionalne. Kroz projekt na kojem smo angažirani razvili smo stoga koncept osnivanja klastera konkurentnosti, a Ministarstvo gospodarstva je usvojilo taj proces i upravo osniva devet klastera konkurentnosti. Naš projekt je razvio tri pilota, a uskoro taj EU projekt i završava, u lipnju.

Tri klastera-pilota već funkcioniraju?

Da, formalno su registrirani, imaju upravne odbore i predsjednike-volontere, zasad. Ohrabrujemo ih da naprave jednogodišnji operativni i trogodišnji strateški plan rada klastera. To su Prehrambeno-prerađivački klaster konkurentnosti, Drvno-prerađivački i Automobilski klaster konkurentnosti. Ukupno će ih biti 12, a kasnije možda i više, ili će se neki od njih spajati i kombinirati članove. To je živ i dinamičan proces koji se stalno mijenja. Što se tiče EU i velikih prilika za poslovnu zajednicu, s klasterima će se tvrtke moći efikasnije natjecati, osnivati i joint venture s drugim klasterima u EU… Primjerice, u turizmu, prehrambenoj industriji itd., a tako se može podići razinu povezivanja kompanija ali i otvarati nova tržišta. Primjerice, imali smo zanimljivu prezentaciju francuskog prehrambenog klastera, zove se Cluster West, koji je jako zainteresiran da se poveže s kompanijama iz Hrvatske. Ljude danas zanima kakva je Hrvatska, sada kad se pridružuje Europskoj uniji, kakve su tu mogućnosti. To će svakako pomoći u privlačenju stranih ulaganja i joint-venture poslova. Bio sam ovdje 2007. i radio na razvoju slobodnih zona, a tada strani ulagači nisu bili tako zainteresirani jer nisu bili baš uvjereni da će Hrvatska ući u EU. Sada jesu, to otvara brojne mogućnosti, a projekt za razvoj klastera je došao u pravo vrijeme.

Kakva je veza klastera i EU fondova?

Kroz njih se mogu kvalificirati projekti za strukturne fondove. U sklopu klastera-pilota identificirano je vrlo brzo više od 40 projekata od nacionalne važnosti, u suradnji poslovne zajednice i sveučilišta. Neki su vrlo uzbudljivi, futuristički, primjerice u području elektroničke mobilnosti, što uključuje razna servisna vozila koja mogu biti robotizirana. Hrvatska je vrlo dobra u proizvodnji dijelova za automobilski sektor i zato smo ohrabrivali članove klastera da osmisle te futurističke projekte, da predlože koji bi se centri trebali osnovati za istraživanje, odnosno da naprave studije izvedivosti i da se traži financiranje iz EU. U tom području se u Hrvatskoj već dosta i radi na sveučilištu i ima zanimljivih projekata. Jedan od prijedloga je i, primjerice, osnivanje centra izvrsnosti za prehrambeni sektor, a unutar njega i centra za startupe. U drvnom klasteru je predložen razvoj “living laboratory” u budućem sveučilišnom kampusu na Borongaju: zgrada-model koja bi pokazala što je sve dobro vezano uz drvo u Hrvatskoj. To bi bila zgrada od hrvatskog drva, s hrvatskim dizajnerskim namještajem, ali imat će i novu tehnologiju vezanu uz energiju, koju bi koristili studenti za predavanja ili administracija Sveučilišta, a mogli bi ju obilaziti i međunarodni posjetitelji.

Sve to bi se financiralo iz EU fondova?

Mnogo toga će se, nadamo se, kvalificirati. Vlada treba imati spreman niz projekata od nacionalne važnosti. EU neće davati novac za projekte koji imaju malu važnost. Očekuju da kažete u čemu ste dobri i kako to možete razviti, to je pitanje pametne specijalizacije. Ako Hrvatska kaže da je to, primjerice, obrada drva, razvijanje novog dizajna, novih proizvoda, onda će EU rado financirati projekte u tom području. No, neki od tih projekata su u vrlo ranoj fazi, a za njih treba i nekoliko milijuna eura, tako da će klasteri morati dosta raditi na tome.  

U pilot-klasterima su i velike kompanije, poput Agrokora, a u Prehrameno-prerađivačkom klasteru predsjednica je članica Uprave Podravke. 

U svakom pilot-klasteru je sada oko 40 članova, a obično su u pitanju manje tvrtke, no dobro je i da se veliki uključe. Oni mogu odigrati specifičnu ulogu, donijeti klasteru poslovnu sofisticiranost na visokoj razini, međunarodno tržište i prilike. Što se tiče predsjednika klastera, bili su održani izbori, neovisno o nama kao voditeljima EU projekta. Naš posao je da pomažemo, ne da diktiramo. Sada radimo s voditeljima klastera na određivanju ciljeva.

Jeste li zadovoljni s onim što je dosad urađeno?

Vrlo smo zadovoljni jer je naš model prihvaćen. Sada radimo na strategiji za klastere zajedno s Ministarstvom poduzetništva i Ministarstvom gospodarstva, da se politika klastera ojača. Stara strategija koja postoji, za razdoblje 2011.-2020. ne spominje ulogu “trostrukog helixa”, a to želimo sada ispraviti, da sveučilišta prepoznaju kako važnu ulogu i ona imaju u tome.

I što će slijediti? Je li predviđeno da klasteri dobivaju financijsku potporu vlasti?

Da, neko vrijeme će im trebati i financijska i svaka druga potpora, pa i za to da kroz EU fondove uspiju financirati neke od operacija. Hrvatska mora shvatiti da je ovo tek početak, a ne kraj posla na klasterima. Oni moraju razmišljati o tome kako podizati zaposlenost, kako razvijati tržište, kako da izađu na vanjsko tržište i moraju jako raditi na tome. Naše mišljenje je da ako vlada daje novac klasterima, onda neka daje onima koji imaju potencijal da budu konkurentni jer će ulaganje u njih imati i veći utjecaj na ekonomiju. Cijeli taj sustav, njegov utjecaj treba, naravno, mjeriti, i u skladu s time se ponašati.

Zašto su toliko važni za povlačenje europske pomoći?

Sustav klastera je vrlo dobro poznat u EU. Lakše je na taj način aplicirati za novac, ako je projekt “smješten” unutar veće slike, poput klastera koji ima i podršku znanstvene zajednice i vlade i poslovne zajednice. Dosad je bio jaz između hrvatske i svjetske prakse u tome, pokušavamo ga  “popuniti”.