Još je samo nekoliko kreditnih rata ostalo otplatiti Zrinki Petrovčić za strojeve bivše koprivničke tvornice obuće Sloge.

Bivša Slogina šefica financija nije se mogla pomiriti s definitivnim krajem obućarstva u Koprivnici, pa je odlučila kupiti strojeve i u unajmljenoj tvornici ponovno pokrenuti proizvodnju.

Danas, pet godina poslije, obućarska tvrtka Silens zapošljava 110 radnika, ima godišnji promet od oko 20 milijuna kuna i izrađuje obuću za partnere iz Francuske, Njemačke i Austrije, i to ne jeftinu, bofl robu, nego kvalitetnu obuću u maloprodajnom cjenovnom razredu između 200 i 400 eura.

– Kad je bivši Slogin vlasnik odlučio da se više neće baviti obućarstvom, ljudi su završili na ulici. Tada sam ušla u pregovore s francuskim partnerom Mefistom i on je iskazao spremnost da se suradnja nastavi. Kupila sam strojeve, unajmila prostor i ‘povukla’ ljude s biroa, najprije njih pedesetak. Počeli smo raditi i radimo do dan-danas – veli Podravskom.hr Zrinka Petrovčić.

Ne samo da se radi, nego se i zapošljava. U ovome trenutku Silens traži 30-tak novih radnika. Kako škole za obućarska zanimanja više u Hrvatskoj nema, novi radnici moraju proći šestomjesečnu obuku prije no što će se osamostaliti, a za to vrijeme primat će plaću.

– Zbog deficita kadra, za nas već nekoliko godina radi mali pogon iz Ludbrega s 20-tak radnika. Kad je propala hrvatska obućarska industrija, propao je i školski dio – reći će vlasnica Silensa.

Tvrtka ne bi zapošljava da posao ne ide. Teško je, ima problema, država ne mari za obućarstvo, ali može se preživjeti. Recept? Pošten rad i visoka kvaliteta proizvoda. Bez toga ne bi, primjerice, austrijski vojnici već četiri godine nosili čizme proizvedene u Koprivnici.

– Preko našeg austrijskog partnera dobili smo trogodišnji ugovor za izradu 6000 pari ljetnih čizama za austrijsku vojsku godišnje. Lani smo dobili novi ugovor, za 8000 pari godišnje. To dovoljno govori o zadovoljstvu našim poslom. Radi se o fleks obući, obući s prošivenim džonom, kakvu u Hrvatskoj može izrađivati jako malo obućara – kaže Zrinka Petrovčić.

Koprivničke cipele nosili su i češki vatrogasci, a putem obućarskog diva Mefista, koji ima trgovine diljem svijeta, nose ih i Kinezi. Naravno, oni koji si mogu priuštiti viši razred kvalitete i cijene.

Najveći problem u poslovanju, pripovijeda Silensova vlasnica i direktorica, čini im nerealan tečaj kune.

– Mi izvozimo 99 posto svoje proizvodnje i na takvom tečaju na godišnjoj razini gubimo oko 300.000 kuna. To je za nas ogroman novac. Kad bi se taj novac mogao podijeliti radnicima, plaće bi bile znatno veće. U ovome trenutku dobar radnik može zaraditi oko 4800 kuna mjesečno, što jest ispod državnog prosjeka, ali je iznad prosjeka u našoj obućarskoj industriji – veli Zrinka Petrovčić.

Napominje kako je obućarstvo danas u Hrvatskoj nisko profitabilna grana i mora se paziti na svaki izdatak kako bi poslovanje „štimalo“.

– Ne možete računati na to da ćete se u ovome poslu obogatiti, ali može se živjeti. Poslujemo s dobiti, planiramo novo širenje i zapošljavanje i sigurna sam da ćemo u tome uspjeti – zaključila je vlasnica Silensa Zrinka Petrovčić.