Ako 1. srpnja 2013. uđemo u EU, automatski će nastupiti novi trgovinski odnos između Hrvatske, jedne od 28 zemalja članica EU, i Cefte. Mnogim hrvatskim proizvođačima iz svih industrijskih sektora, tržište BiH je glavno izvozno tržište. No, ako promjenom trgovinskog odnosa s Ceftom carinske stope ostanu kakve su sada u planu, upravo plasman hrvatskih roba na tržište BiH mogao bi poskupjeti, između 40 i 100 posto. Mnogi proizvođači neprestano ukazuju da će poskupljivanje plasmana na tržišta Cefte u kombinaciji s pojeftinjenjem uvoza iz zemalja EU za hrvatsko gospodarstvo i ekonomiju u cjelini imati vrlo ozbiljne posljedice u vidu gubitka na tisuće radnih mjesta upravo u proizvodnji, pada kapitalnog investiranja, pada standarda i potrošnje a time i pada BDP-a. Proizvođači neprestano apeliraju na Vladu, jer će ove posljedice dovesti i do smanjenog punjenja proračuna. O tome što će stupanje na snagu novog trgovinskog odnosa između Hrvatske i Cefte značiti za hrvatske kompanije ali i hrvatsku ekonomiju u cjelini, razgovarali smo s Maricom Vidaković, prokuristicom Kraša te dopredsjednicom Sindikata PPDIV koja već duže ukazuje na tu problematiku i izvjesne posljedice.

Kako će se na hrvatske kompanije odraziti promjena ugovora s Ceftom?
Nažalost, mislim da će 20 godina kontinuiranog stagniranja hrvatskog gospodarstva od 1. srpnja. 2013. doživjeti svoju kulminaciju i da će ovo malo preostalih zdravih tvrtki doživjeti vrlo teško i upitno buduće razdoblje. Hrvatski prehrambeni sektor je dosta jak u izvozu, prvenstveno u regiji. Tržište Cefte nama je prirodno tržište. U prehrambenom sektoru, samo na tržište BiH godišnje izvozimo robe vrijedne oko 600 milijuna eura. Dio naših kompanija koje su izmjestile dio svog kapitala i otvorile pogone na tržištu Cefte će možda moći premostiti krizu, no, ne i ostatak problema, a to je pitanje zaposlenosti i punjenja nacionalnog budžeta.

Što nas očekuje?
To je najlakše objasniti pojedinim tarifnim brojevima. Prema novom trgovinskom sporazumu, plasman na neka tržišta Cefte bit će skuplji čak i do 100 posto. Dok je Hrvatska pregovarala o pristupnom sporazumu s EU, BiH je potpisala gospodarski trgovinski ugovor s Turskom i otvorila svoje tržište turskim proizvođačima, odnosno, turskoj robi, za nula kuna. S druge strane, plasman duhana, mesa, mlijeka, vina, konditorskih i drugih proizvoda iz Hrvatske na tržište BiH od 1.7. 2013. biti će skuplji i do 100 posto. Nažalost, to znači zatvaranje radnih mjesta diljem Hrvatske, ali i moguće otvaranje novih radnih mjesta u regiji za one koji u zemljama Cefte imaju svoje pogone.

Što ste poduzeli?
U siječnju ove godine, započeli smo jaku diplomatsko gospodarsku ofenzivu putem Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede, Agencije za europske integracije, te uz pomoć Nevena Mimice, potpredsjednika Vlade za unutarnju, vanjsku i europsku politiku. Razgovaramo sa svim zemljama Cefte kao i samim Bruxellesom o tome da se taj problem riješi na najbolji mogući način. To znači ili zadržavanje nulte carine u novom trgovinskom odnosu ili pravovremeno određivanje kvota, odnosno minimalnih carinskih stopa. Očekivali smo da će to do kraja ove godine biti riješeno. Nažalost, nemamo pozitivnih vijesti. U ovom trenutku baš niti jedan gospodarski subjekt ne može planirati svoj izvoz u regiji jer ne znamo što nam donosi 1. srpnja 2013.

Što ako ne dobijete kvote?
Ako ostane sve kako je sada na snazi, ne piše nam se dobro, jer to znači skuplji plasman u Makedoniju za 20 posto, i to po svim tarifnim brojevima, skuplji plasman u Crnu Goru za 10 posto te u istom postotku na Kosovo. Sa Srbijom imamo zategnute odnose. Pitanje je hoće li šest mjeseci biti nekakvih carinskih opterećenja, ali nakon šest mjeseci, koliko je sad izvjesno, trebalo bi biti svega jedan posto carinske evidencije. No, kao najveći problem ostaje BiH jer Sarajevo ne želi promjenu odnosa, već opterećenje novog plasmana na njihovo tržište od minimalno 40 pa do 100 posto. Procjenjujemo da bi u prehrambenoj industriji od 1. srpnja 2013. te narednih 12 mjeseci od tog datuma, Hrvatska zbog toga mogla zatvoriti najmanje 2000 radnih mjesta.

Što je s institucijama?
Što se tiče hrvatskih institucija, od početka ove godine je bilo prekasno pregovarati o tome. Od prvog dana pregovora za pristupanje EU trebalo je voditi računa o tome što je naše prirodno okruženje i u koje zemlje izvozimo. Posljedice odluka treba gledati dugoročno, pogotovo kada je u pitanju strateški sektor, a prehrambena industrija bi za Hrvatsku svakako trebala biti strateški sektor. Od 2003. do danas, gospodarstvenici nisu bili dovoljno uključeni u pregovore. Gospodarstvenici nisu bili ti koji su mogli reći bilo što pozitivno za same pregovore. Ovog trenutka ostaje nam da EU pokuša zaštititi svoj interes i nada da će možda utjecati na  BiH da popusti u svojimstavovima, jer ono što Bruxelles ispregovara je za svih 28 članica EU konačno rješenje.

Kako ocjenjujete pregovore?
Kada je riječ o našoj izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, pokazale su premalo znanja i uvažavanja svih onih koji će za posljedicu imati konzumiranje takvih neaktivnih odnosa između gospodarstvenika i pregovarača, odnosno, izvršne vlasti. No, u zadnjih 20 godina smo naučili da tu nije bilo nikakve suradnje. Situacija se dodatno usložava, jer uz to što će nam zemlje Cefte biti teže dostupne, predstoji nam i borba s ulaskom roba sa zapadnog tržišta. Padom carinskih barijera uvozne robe će u Hrvatskoj za nekih 15 posto postati konkurentnije. To znači da će hrvatski proizvođači imati ozbiljan problem zaštititi vlastito tržište. Već sada se očekuje da će proizvodnja i potrošnja domaćih proizvoda pasti u visini pada carinskih stopa.

Što ako svemu ovome pridodamo pad kreditnog rejtinga?
Teška situacija u kojoj se nalazi država posljedica je loše politike posljednjih 20 godina. Zato prognoziram da će 2013. godina biti daleko teža nego 2012. godine i da je to nastavak erozije hrvatskog gospodarstva, pogotovo proizvodnje. Uz sve to, zbog pada hrvatskog kreditnog rejtinga postoji tendencija rasta cijene kapitala na domaćem tržištu. Time će biti i skuplja proizvodnja jer će kapital koji kompanije moraju imati biti skuplji. U konačnici, negativna spirala će se završiti otpuštanjem radnika i zamrzavanjem kapitalnog investiranja, a kad nema investiranja, padaju bruto domaći proizvod, standard građana i potrošnja. v

Nacionalni interes

Što biste poručili Vladi?

Mislim da niti jedna odluka nije lagana i neće dati brz i očekivani rezultat. Svakako bih u ovom trenutku poručila svima koji vode nacionalnu strategiju da pokušaju zaštititi nacionalni interes a to su proizvodnja i zaposlenost jer sve ostalo vodi k tome da postajemo država bazirana na uslugama i uvozu. Dugoročno, to je oblik ekonomskog ropstva koji ne vodi k dobru.