Rješavanje slučaja Agrokor nastavilo se je i u subotu. Bankari bruse posljednje tehničke detalje, no oni nisu nimalo jednostavni. Banke žele potpunu koordinaciju svih dionika, pa tako i države od koje očekuju da makne blokadu koju je pokrenula zbog neplaćenih poreza Agrokorovih tvrtki. Postojeći zakon to ne omogućava, ali omogućava u petak od Vlade predložen Zakon o postupku izvanredne uprave. No on može biti izglasan tek sljedeći tjedan i to sa 76 glasova, što znači da bi vladajuća struktura trebala unaprijed obećati bankarima da će ga prihvatiti. Samo pod tim uvjetom bi bankari ubrizgali svježi novac. No nastao je i novi problem, jer su banke i faktoring društva počele naplaćivati dugove po mjenicama od dobavljača, s obzirom na to da Agrokor nema novac. Banke na to imaju pravo, no dobavljačima koji su radili takve mjenične aranžmane s Agrokorom, to je ovaj tjedan bio dodatni šok na likvidnost, pa stoga traže od domaćih banaka da se taj dug  unutar aranžmana prebaci opet na Agrokor. Razgovori bankara, pa bankara i Vlade, te bankara i dobavljača nastavit će se i u nedjelju.  

– Deblokada računa nije moguća sve dok se na neki način ne dobije pomoć države koja je regulator. Mi to ne možemo silom napraviti, mora biti zakonski okvir napravljen na način da to omogući – rekao je nakon sastanka dobavljača i bankara član uprave Francka Josip Budimir. Svima je izuzetno bitno da se aranžman potpiše, jer sljedeći tjedan mogao bi donijeti i nove blokade, a što otvara prostor i za početak predstečajnih nagodbi Agrokorovih kompanija. Takvo što ne želi niti Ivica Todorić, rečeno nam je iz izvora bliskih kompaniji, a nakon što su se javile glasine da Todorić ne želi potpisati aranžman. Da se predstečajna nagodba dogodi nastradali bi i dobavljači i njihovo preživljavanje. Zato je i za njih potpisivanje aranžmana bitno, no isto tako žele dogovoriti za sebe najbolje uvjete.

Naime, stand-still aranžman predviđa mirovanje, odnosno isključuje naplatu starih potraživanja, ali redovitu naplatu novih. Kada se govori o potraživanjima dobavljača, govori se o iznosu od 16,2 milijardi kuna, no osim u robi, velik dio potraživanja odnosi se i na kombinacije s mjenicama. Naime, neki dobavljači su imali praksu da im Konzum izda mjenicu koju bi naplatili u banci, a banka bi se potom naplatila od Agrokora. No sada je nastao problem. Osim što dobavljači od banaka sada traže da se taj dug u tijeku aranžmana prebaci na Agrokor, dogovaraju i obročno plaćanje starih dugova u vremenu mirovanja. Ali, isto tako dobavljači bi trebali povući prisilnu naplatu koju su neki od njih prošli tjedan aktivirali.

Ako se suglasnost svih dionika postigne, aranžman bi mogao biti potpisan u ponedjeljak, a tada će već zasjesti nova uprava. U petak navečer Sberbank je priopćio da postavljaju svog  direktora za restrukturiranje i financijskog direktora. No, poznavajući domaći Zakon o trgovačkim društvima, prije toga bi Todorić morao prebaciti i upravljanje na vjerovnike. Jer on koji ima u rukama Skupštinu i Nadzorni odbor, isto tako bi mogao smijeniti tu upravu. Novu upravi činit će ljudi iz stranih konzultantskih kući kojima će sigurno trebat vremena da se upoznaju s kombinacijama s mjenicama koje su bile dugogodišnja praksa Agrokora i njegovih dobavljača. Kada i ako aranžman bude potpisan slijedi ne baš jednostavno restrukturiranje. Trebalo bi početi, kako smo pisali, ubrizgavanjem oko milijardu kuna svježeg kapitala.

Za jasniju stabilizaciju predviđa se potreba za dvije do tri milijarde kuna. Osim poreznog duga, Agrokor ima i dugove za zakup. Primjerice, Belje zakup zemljišta državi, odnosno lokalnoj zajednici nije platilo šest mjeseci. Osim neplaćenih zakupa, novo vodstvo Agrokora morat će proučiti i visinu jamstava, odnosno svih izvanbilančnih stavki koje se mjere u milijardama kuna. Tek onda bi se pristupilo prodaji. Tako bi se trebala početi sužavati prisutnost Konzuma, lanca koji ima preveliku koncentraciju na nekim područjima, što rezultira niskom produktivnošću. 

Smanjiti maloprodaju

Postoji i mogućnost da se Agrokor podijeli na nekoliko dijelova. U bilo kojem scenariju dobavljači će se morati orijentirati na neke druge trgovačke lance, kojima će morati robu nuditi po nižim cijenama, što će, naravno, značiti i za njih manje zarade. A i to će im biti dodatni okidač da krenu u osvajanje drugih tržišta.