Ina analizira rafinerijsko tržište i sve su opcije moguće, poručeno je iz te naftne kompanije nakon napisa u medijima kako bi idućega tjedna uprava tvrtke mogla donijeti odluku o zatvaranju rafinerije Sisak, dok se sindikati protive takvoj odluci, a stručnjaci tvrde da je moguć opstanak obje rafinerije.

"Ina provodi stratešku analizu postojeće situacije na rafinerijskom tržištu te analizu svog rafinerijskog sustava, što je dio redovnog poslovnog procesa. U ovom su trenutku sve mogućnosti vezane uz potencijalne promjene u rafinerijskom poslovanju otvorene", navodi se u odgovoru Ine na upit je li realno zatvaranje Rafinerije nafte Sisak. Ina je poručila i da će ako i kad relevantna tijela kompanije donesu odluku, ona biti pravovremeno komunicirana javnosti.

Prema pisanju današnjeg Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika, Uprava Ine idući bi tjedan mogla donijeti odluku o budućnosti dviju hrvatskih rafinerija, pri čemu je naizglednija odluka o prestanku rafinerijskih aktivnosti u Sisku, uz prenamjenu skladišnih kapaciteta u logističko-distributivni centar i pokretanje neke druge proizvodnje u prostorima sisačke rafinerije.

Prerada bi se nastavila u riječkoj rafineriji, koja bi krenula u drugu fazu modernizacije, uz ulaganja od 400 milijuna dolara. Ta je opcija, prema pisanju spomenutih listova, ocijenjena kao najrealnija varijanta restrukturiranja Inina rafinerijskog poslovanja.

Stručnjaci: Moguć opstanak obje rafinerije

Stručnjaci, pak, kažu da je opstanak obiju hrvatskih rafinerija moguć uz modernizaciju i širenje njihova tržišta.

Davor Štern, bivši predsjednik Inina nadzornog odbora i naftni konzultant, kaže da diskusija o potrebi dviju Ininih rafinerija traje godinama, a da je sadašnje stanje kombinacija lošeg upravljanja, izostanka ulaganja te krize i pada potražnje, pa stoga i pojave viška preradbenih kapaciteta.

"Zlatno doba za obnovu rafinerija bilo je početkom 2000.-ih godna, no tadašnja uprava Ine propustila je to učiniti", kaže Štern. Upozorava da je MOL u ugovorima o kupnji udjela u Ini preuzeo obvezu ulaganja u obnovu i modernizaciju rafinerija koju nije ispunio, a kasnije je nastupila kriza koja je rezultirala viškom kapaciteta.

Štern, međutim, smatra da ipak postoji način opstanka obje hrvatske rafinerije. Model koji pri tome zagovara je angažman riječke rafinerije za potrebe slovenskog tržišta, o čemu bi se trebalo dogovoriti s Petrolom i izgraditi produktovod Rijeka – Kopar te za potrebe hrvatskog priobalja i Crne gore, dok bi sisačka rafinerija radila za potrebe Zagreba i regije, hrvatskog kontinenta, dijela Bosne i Hercegovine i Srbije.

"Ako se gledaju samo potrebe Hrvatske, dvije rafinerije su nepotrebne", kaže Štern, ali drži da bi opisana kombinacija osigurala njihov opstanak, tim više što su Slovenci koji derivate sada uvoze iz udaljenih destinacija, svojevremeno pokazali interes za opskrbu iz Rijeke.

Međutim, pobijedi li MOL-ov interes, a o tome se zapravo radi, kaže Štern, i sisačka rafinerija prestane prerađivati, njezini bi se prostori mogli iskoristiti za zagrebačku spalionicu.

U svakom slučaju, zaključuje Štern, zatvaranje sisačke rafinerije bi, osim promijene povijesnog poslovnog tijeka Ine, imalo i velike industrijske, ali i kulturološke, pa i emotivne implikacije na već ionako ruinirani sisački industrijski bazen.

Billege – problemi rafinerija zbog izostanka ulaganja

Trenutna tržišna pozicija rafinerija posljedica je izostanka ulaganja u modernizaciju koja je prema Ininim poslovnim planovima trebala biti provedena između 2003. i 2008. godine. Takvu tezu je na nedavnom forumu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o rafinerijskom biznisu u Hrvatskoj iznio dugogodišnji menadžer rafinerijske djelatnosti u Ini Ivica Billege.

On tvrdi da se šeta od izostanka modernizacije Ininih rafinerija koja je ugovorena s MOL-om, mjeri u milijardama dolara.

Billege tvrdi da je malo toga ostvareno od planova modernizacije Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak (RNS) koja je trebala biti provedena od 2003. do 2008. godine. Podsjeća da je u Rafineriji nafte Rijeka okončana tek prva od planirane dvije faze modernizacije, a u Sisku je realiziran samo manji dio prve faze. Smatra da se to može povezati s "primamljivom alternativom" koju MOL ima u razvoju vlastitih rafinerija.

Zbog toga te dvije rafinerije danas posluju s gubicima koji bi iznosili oko 100 milijuna dolara godišnje da rafinerije rade punim kapacitetima, kaže Billege. Prema njegovu mišljenju, ne čudi stoga što MOL putem upravljačkog utjecaja u Ini vodi politiku smanjenog kapaciteta prerade u dvjema Ininim rafinerijama, jer time zapravo utječe na smanjenje gubitka iz njihova poslovanja.

Prema njegovim izračunima, da je modernizacija provedena kako je planirana, to bi pozitivno utjecalo na godišnju dobit sisačke rafinerije za 200 milijuna dolara, a riječke za 290 milijuna dolara. Tvrdi da bi to bilo dovoljno kako bi se u prihvatljivom roku isplatila planirana ulaganja u modernizaciju rafinerija u ukupnom iznosu od otprilike dvije milijarde dolara.

Billege kao i Štern smatra da bi vraćanje prijašnjeg Inina tržišnog udjela u Hrvatskoj i inozemstvu bilo relativno lako i da bi se to Ini isplatilo i uz damping.

Cerić: odluka ne bi bila neutemeljena

Eventualna odluka o gašenju prerade u Rafineriji nafte Sisak (RNS) ne bi bila poslovno neutemeljena, kaže stručnjak za rafinerije Emir Cerić. Podsjeća da je sisačka rafinerija građena uglavnom za preradu domaće nafte i da je tome bio podešen njezin godišnji kapacitet prerade od 2,3 milijuna tona. U današnjoj situaciji koja je obilježena viškom rafinerijskih kapaciteta u svijetu i relativno malih rafinerijskih marži, rafinerije čiji je preradbeni kapacitet ispod 5 milijuna tona godišnje nisu rentabilne, kaže Cerić.

Podsjeća i da RNS nije od kraja moderniziran, napominjući i da ta ulaganja ne bi bila jamstvo za rentabilnost i to zbog sužavanja tržišta derivata. Naime, ukupni godišnji kapacitet sisačke i riječke rafinerije je oko 7,5 milijuna tona, a Inino tržište traži 6,5 milijuna tona. Da je Ina uspjela "osvojiti" Sloveniju, koja nema rafinerija i sve derivate uvozi, stanje bi bilo bitno drukčije, smatra Cerić.

Ističe da su u zadnjih pet godina rafinerijski kapaciteti u Europi pali za 30 posto, a to se odnosi na male rafinerije koje nemaju duboku preradu odnosno udjel lož ulja u proizvedenim derivatima manji od deset posto. Takve rafinerije, poput sisačke, nemaju što tražiti na tržištu, osim ako su u sustavu kompanija koje imaju vlastitu sirovu naftu, a u Ini nemamo takvu situaciju, kaže Cerić.

Upozorava da MOL ima dvije rafinerije s dubokom preradom, pa rafinerijsku preradu planira unutar MOL grupe, što dodatno pojačava pritisak na optimizaciju Ininih rafinerijskih kapaciteta u Hrvatskoj.

Dodatan problem za europske rafinerije, po njegovim je riječima, izgradnja rafinerija na Bliskom istoku – u Saudijskoj Arabiji, Iranu i Iraku. Te zemlje, po njegovim riječima, sve će manje izvoziti sirovu naftu, a sve više prerađevine i to dobrim dijelom na mediteransko tržište, što ne odgovara europskim rafinerijama.

Uzimajući sve to u obzir, teško je naći ekonomsku računicu za opstanak prerade nafte u Sisku, tako da bi prostori RNS-a mogli biti prenamijenjeni, primjerice u skladišne prostore za derivate iz Rafinerije nafte Rijeka, ali najprije bi trebalo izgraditi produktovod iz Rijeke, kaže Cerić. Što se tiče riječke rafinerije, smatra da bi ona mogla profitabilno poslovati, uz izgrdanju koking postrojenja koje bi omogućilo duboku preradu.

Sindikati protiv gašenja rafinerije, čekaju odgovor Vlade

Predsjednica Sindikata INAŠ Maja Rilović poručila je danas da je najava gašenja Inine sisačke rafinerije suprotna obvezama koje je MOL preuzeo dioničarskim ugovorom o strateškom partnerstvu prilikom kupnje prvog paketa dionica.

Budući da je hrvatska Vlada u arbitraži tražila da se do završetka pregovora s MOL-om zaustave sve strateške odluke, u koje svakako spada i najava gašenja sisačke rafinerije, očekujem da će se drugi dioničari tome suprotstaviti i zaštititi vitalne gospodarske interese Hrvatske i brojna radna mjesta u Sisku, izjavila je Rilović Hini.

Njezin sindikat već duže vrijeme upozorava da se planskim zanemarivanjem i lošim upravljanjem nekada velika profitabilna postrojenja za proizvodnju i preradu nafte uništavaju i gase.

"Cijela Hrvatska i njezini građani, poslovni partneri i sindikati moraju se probuditi i zaustaviti gašenje te strateške grane hrvatskog gospodarstva, jer uskoro će biti kasno", ističe Rilović.

Najavila je da će se INAŠ sindikalnim aktivnostima suprotstaviti najavljenom gašenju rafinerije, dodajući kako to ipak još nije konačna odluka, jer će o tome Uprava tek raspravljati.

U Sindikatu energetike, kemije i nemetala Hrvatske (EKN) nisu iznenađeni mogućnošću zatvaranja sisačke rafinerije, jer su već prije ukazivali na takvu mogućnost, s obzirom da mađarski MOL nije ispunjavao svoje obveze vezane uz modernizaciju rafinerija.

"Za mene je sada važnije kakav će biti odgovor Vlade, kao drugog većinskog vlasnika. Treba zaštititi nacionalne interese. Račun će opet platiti hrvatski građani i radnici. Nečuveno je i sramotno tako se poigravati sa sudbinom radnika u Rafineriji Sisak ", kaže Ivan Tomac iz EKN-a.