Pomiču se iz mjeseca u mjesec krajnji rokovi izdržljivosti i nastojanja da se očuva proizvodnja mineralnih gnojiva u Petrokemiji. Država pitanje kutinskog industrijalca još nije uzela ozbiljnije u razmatranje, nije ga uvrstila na listu najosjetljivijih kategorija potrošača kojima će se pomoći da uz povoljnije uvjete priskrbi plin, koji je u njihovu slučaju sirovina za proizvodnju, a ni ne daje mogućnost da Petrokemija postane “tuđa briga”. Ne daje, naime, na prodaju dionice iz svog portfelja, koje su zainteresiranom kupcu dosad bile uvjet da i u trenutnim tržišnim okolnostima provede kupnju Petrokemije. Međutim, taj kupac, turska grupacija Yildirim, navodno će ipak ići težim, dužim putem do potpunog vlasništva u Petrokemiji, što u ovom slučaju znači najprije preuzimanjem većinskog paketa dionica od PPD-a i Ine, odnosno preuzimanjem njihove zajedničke tvrtke Terra Mineralna gnojiva, koja drži 54,52% temeljnog kapitala Petrokemije. Neslužbene informacije ovih dana govore da su Turci, unatoč inzistiranju proteklih gotovo godinu i pol dana da u obzir dolazi samo 100-postotno preuzimanje Petrokemije, sada voljni ići korak po korak. Tu informaciju u Ini nisu željeli komentirati, kao ni u PPD-u, no više upućenih sugovornika tvrdi da je takav slijed u pripremi i da će informacije uskoro biti službeno objavljene. I u odgovorima koje smo dobili i iz Ine i PPD-a stoji da će “u slučaju zaključivanja bilo kakvih transakcija pravovremeno obavijestiti javnost”.

Znakovitom se, pak, može smatrati odgovor predsjednika Uprave Petrokemije Davora Žmegača na naš upit o toj temi, a on kaže:
“Vezano uz promjene vlasničke strukture, pregovori na razini vlasnika su i nadalje aktivni, te do kraja godine očekujemo i razrješenje tih aktivnosti, što bi sveukupno gledajući trebalo pomoći jačanju održivosti društva”.

Premda je bilo najavljivano, CERP neće ići u novi pokušaj prodaje paketa dionica u Petrokemiji, a to znači i nastavak mirovanja dionica kod ostalih vlasnika iz redova države (Janaf, Plinacro i Fond za financiranje razgradnje NEK.). Zajedno drže 45% dionica, ali o njihovoj kupoprodaji obitelj Yildirim i njezina grupacija ne mogu jednostavno sjesti za stol i pregovarati. CERP ima propisane procedure prodaje dionica, kao i ostali dioničari, ali u svakom slučaju odluku o pokretanju tih postupaka donosi Vlada, u kojoj ni prije izbijanja rata u Ukrajini nije bilo jasnog stava o potpunoj privatizaciji Petrokemije. Yildirim je prije krize inicirao pokretanje prodaje u slučaju CERP-a, no za njegov paket od 17,9% istaknuta je bila cijena debelo veća od nominalne vrijednosti dionica, što je rezultiralo izostankom ponuda na natječaju.

Iako je bilo najava da se radi nova procjena vrijednosti dionica kojom će se voditi pri objavi novog natječaja, neslužbeno doznajemo da se u idućim mjesecima s novim pokušajem prodaje dionica u CERP-u definitivno neće ići.

U Petrokemiji, pak, pogoni miruju od ožujka i prilično je izvjesno da će stajati do polovice siječnja, kad je zadnji trenutak za početak rada kako bi se osiguralo gnojivo za proljetnu sjetvu. Žmegač mjesecima upozorava da uz tako visoke cijene plina nema ekonomske opravdanosti za paljenje pogona.

Europski sektorski grč

Granice tih cijena unutar kojih bi bilo moguće organizirati proizvodnju dizale su se u njegovim kalkulacijama i prilagođavale uvjetima na tržištu, na kojemu su uglavnom i ostali europski proizvođači zaustavili pogone i brinu iste brige. Gnojivo se nabavlja iz zemalja u kojima plin i njegova cijene ne predstavlja problem, a iako su trenutno cijene plina u padu, neizvjesnost na tržištu i širok prostor za špekulacije ostavljaju i dalje ovu proizvodnju na europskoj razini uglavnom u stand-by poziciji.

”Cijene plina na dnevnoj razini su trenutačno značajno pale, no i nadalje su na razini mjeseca i kvartala iznad 100 eura po MVh. Istovremeno, na strani ponude prisutne su značajne količine uvoza mineralnih gnojiva iz trećih zemalja na tržište Hrvatske i EU, uz istovremeno smanjenje na strani potražnje pod utjecajem optimizacije troškova. Sve navedeno utječe i na daljnji zastoj proizvodnje, pri čemu se aktivno prati stanje na tržištu energenata i mineralnih gnojiva, te je Petrokemija konstantno spremna za pokretanje proizvodnje, a najkasnije u siječnju 2023. kao podrška za proljetnu sjetvu”, stoji u Žmegačevom odgovoru na upit o izgledima za pokretanje proizvodnje. Kaže i kako je i većini EU proizvođača mineralnih gnojiva proizvodnja privremeno zaustavljena, odnosno rade sa smanjenim kapacitetima tamo gdje je to tehnološki moguće, ili su, pak, dodaje Žmegač, odobreni određeni lokalni poticaji, te isto tako ovih dana donose odluke o opcijama daljnjeg rada u aktualnim okolnostima.

Prijetnja za cijene hrane

Zajedničke politike na razini EU o ovom segmentu proizvodnje i njezinoj zaštiti još nema, tek se očekuje da će pozitivan efekt polučiti zajednička politika nabave i reguliranja cijene plina. S druge strane, u EU i dalje pristižu značajne količine mineralnih gnojiva iz Rusije, koja je veliki proizvođač, te iz Omana, a proteklih mjeseci u SAD-u su primijetili da sve više njihove proizvodnje odlazi u zemlje Unije. Ono na što je u svom odgovoru ukazao Žmegač, da pada potražnja za gnojivima, radi smanjenja troškova, posljedično može imati negativan efekt izazivajući smanjenje prinosa i rast cijena hrane.

O statusu kutinske tvrtke, kao i zahtjevima oporbe da ju se zbog promjena okolnosti, geopolitičkih odnosa i energetske sigurnosti proglasi tvrtkom od strateškog interesa, još nema reakcija iz Vlade.

Iz Petrokemije su ovih dana objavili da su u tijeku investicije vezane uz sanaciju šteta od potresa na postrojenju AN/KAN 2, a iz Uprave ističu i aktivnosti na modernizaciji logistike, uvođenju novog ERP sustava te pripremi projektne dokumentacije za investicije u unapređenju energetske efikasnosti i posebno smanjivanja CO2 emisija na postrojenju Amonijak. Unatoč teškoj godini, uprava ističe da obveze uredno podmiruje, te procjenjuju da provedenim mjerama optimizacije poslovanja i dodatnim aktivnostima trenutačno mogu upravljati poslovanjem. Za tvrtku s 1300 zaposlenika, u uvjetima velike potražnje za radnom snagom, najvažniji zadatak je zadržati ih i u uvjetima kada se ne radi, jer u suprotnom kada se stvore svi uvjeti, bilo s postojećim ili novim vlasnikom, ne bi bilo moguće pokrenuti proizvodnju. Zasad je, kako tvrde u Petrokemiji, taj zadatak ispunjen.