Svaki dan trajanja predstečajnog postupka vjerovnike Industrogradnja Grupe stoji čak 322.031 kunu samo na račun kamata, a vjerojatno i još barem toliko na račun izgubljene dobiti i drugih troškova. To je pokazala računica poreznog savjetnika Ivana Idžojtića, inače potpredsjednika Hrvatske komore poreznih savjetnika. Pozivajući se na to da za vrijeme trajanja predstečajnog postupka prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne teku zatezne kamate, on je izračunao da su od otvaranja postupka 3. siječnja ove godine do srpnja vjerovnici u tom slučaju izgubili više od 8 posto vrijednosti glavnice.

No, s obzirom da su plan na kraju podržali sa 88 posto glasova “za”, kao i da bi plan bio podržan s potrebnom većinom i da su glasovali samo vjerovnici koji imaju bezuvjetne tražbine, sad je najbitnije što se trenutačno ne zna koliko bi u konačnici vjerovnici mogli ukupno izgubiti. Naime, sudac Mislav Kolakušić sa zagrebačkog Trgovačkog suda, još prije odluke o zastoju u slučaju Dalekovodove nagodbe zbog pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti dijelova zakona, odbio je Industrogradnjinu nagodbu s vjerovnicima kao nedopuštenu.

A kako se tvrtka žalila Visokom trgovačkom sudu, nije jasno koliko će žalbenoj instanci trebati da odluči tko je u pravu – sudac koji smatra da je nagodba nedopuštena zbog nekoliko temeljnih prigovora, uključujući i navodnu poreznu evaziju zbog neosnovanog korištenja PDV-a ili Industrogradnja, dok u međuvremenu vjerovnici gube svaki dan po 322.031 kunu.

Žalba je napisana na 30-ak stranica, a zajedno s privitcima u kojima su izložena mišljenja stručnjaka ima gotovo 300 stranica na kojima se pobijaju ključni argumenti iz rješenja. Što se struke tiče (revizijske, računovodstvene i porezne), čini se da je ona “pokopala” praktički sve ključne prigovore na kojima se temelji rješenje o nedopuštenosti.

Prema dodatnim objašnjenjima iz Industrogradnje, stručnjaci smatraju da se obveze prikazane u financijskim izvještajima bitno ne razlikuju od obveza utvrđenih u predstečajnom postupku. Drugim riječima, izgleda da je sudac zbrajajući “kruške i jabuke” došao do pogrešnog zaključka o razlici od 600 milijuna kuna, dok iz računice stručnjaka proizlazi da razlika iznosi 30-ak milijuna te je uzeta u obzir kod revizije plana.

Žalba se naročito obrušila na sudačku implikaciju porezne evazije kroz potraživanja u kojima je u predstečajnoj nagodbi iskazan PDV. Kako tvrde stručnjaci, PDV je sadržan samo u fakturama dobavljača, a pošto je bio obveza vjerovnika koji su ga i platili državi, oštećeni mogu biti samo oni, a ne država jer po Zakonu o PDV-u sklopljena nagodba ne može se koristiti za odbitak poreza. Inače, od ukupnih obveza 5 posto je onih u kojima vjerovnici potražuju i PDV – što je iznos manji od 15 milijuna.

Tražbine

Glasovi “za” neupitni Tražbine po jamstvima ne utječu na prava vjerovnika, a u tumačenju predstečajne nagodbe, ali i zakona, pokazuje se narazumjevanje osnovnih pravila u računovodstvu i ekonomiji suda, tvrde stručnjaci u korist Industrogradnje. Plan je izglasan sa 87,7%, no iako su tražbine po jamstvima tri puta veće od bezuvjetnih, bio bi izglasan sa 67,6% i da se kod glasovanja u obzir uzmu samo bezuvjetne tražbine.