Viadukt je jedna od malobrojnih velikih građevinskih tvrtki koja je manje-više neokrznuta prošla kroz krizu što je posljednjih godina uništila gotovo sve tvrtke iz tog sektora. Kako je Viaduktu to uspjelo, kakvi su mu strategija i planovi, otkriva direktor Joško Mikulić, koji je u toj tvrtki već 24 godine, a vodi je posljednjih sedam.

Teško je i nabrojati građevinare koji su završili u stečaju ili se love za slamku spasa u predstečaju. Kako je Viadukt krizu uspio preživjeti bez turbulencija?
Uspjeli smo tako da se u tvrtki i prema njoj ponašamo kao i doma. Nema tu velikih tajni i mudrosti. Ključ je odgovorno poslovanje i ponašanje, na koje se naslanjaju dobra organizacija i kontroliranje troškova. Jednostavno, domaćinski odnos prema tvrtki koju svi mi doživljavamo kao svoju. Svemu tome pridonijela je i vlasnička struktura, koja se temelji na malim dioničarima, nitko nema više od jedan posto udjela u tvrtki. Vlasnici su naši bivši i sadašnji zaposlenici koji su u privatizaciji 90-ih stekli svoje udjele. Razmatramo model kojim bismo i našim mlađim zaposlenicima omogućili povoljnije stjecanje udjela u tvrtki, a sve kako bismo nastavili model radničkog dioničarstva koji se pokazao uspješnim. 

Koja je bila vaša strategija poslovanja u posljednih 10-ak godina?
Za razliku od tvrtki iz našeg sektora, posebice iz visokogradnje, koje su u vrijeme najveće građevinske konjunkture ulazile u razvoj vlastitih developerskih projekata, mi smo se uvijek držali osnovne djelatnosti. Ono što smo mi radili uvijek je bilo ulaganje u tehnologiju, znanje, ljude i opremu kako bismo bili što konkurentniji za temeljni posao. Cilj nam je uvijek bio biti najbolji na tržištu, dobiti ugovor na natječaju i onda kvalitetno i u roku obaviti posao. To nam je uvijek bila najbolja referenca. Građevinski se sektor ne temelji na svemirskoj tehnologiji već na napornom radu koji uz konzervativniji pristup rizicima, odgovorno upravljanje financijama, ulaganjima u zaposlenike i tehniku mora dovesti do dugoročnog uspjeha i stabilnosti. 

Kažete da niste išli u vlastite developerske projekte. Kako ste se onda odlučili biti dio konzorcija za novu Zračnu luku Zagreb?
U taj projekt pozvao nas je naš dugogodišnji partner, francuska tvrtka Bouyguesa. Procijenili smo da je to dugoročno isplativ projekt koji možemo financijski dugoročno podnijeti bez većih rizika. Sigurnost nam daje i činjenica da su projekt prihvatile finacirati i Svjetska banka i EIB. Osigurali smo dugoročni posao za našu građevinsku operativu, što nam je bio primarni cilj. Tako da ćemo u konačnici na ZLZ-u zaraditi, i kao investitor, i kao izvođač. 

Koliki je opseg vašeg posla na Plesu?
Posao je ugovoren u vrijednosti 390 milijuna kuna i odnosi se na sve osim na gradnju same zgrade novog terminala. Rok za završetak naših radova je 29 mjeseci, što je šest mjeseci kraće od konačnog roka Bouyguesa za završetak cijeloga aerodroma. Na gradilištu ćemo imati 150-200 radnika, a kad se bude radila sama pista, radit će se i u više smjena. Pleso će biti naš treći aerodrom jer smo dosad radili na zračnoj luci u Frankfurtu te na novom aerodormu u Berlinu. 

Kakva je danas vaša pozicija na tržištu?
Preživjeli smo krizu, konkurentni smo i imamo posla. Danas smo nezadužena tvrtka: naše dugoročne financijske obveze ne prelaze naš jednomjesečni prihod. Većina tih obveza su leasing aranžmani za strojeve i opreme koji se kroz amortizaciju otplaćuju i generiraju novi prihod. Nismo profil struke u kojoj možete s nekim novim proizvodom osvojiti tržište i zavladiti tim sektorom na dulje razdoblje. 

Koliko su građevinsko tržište poremetile tvrtke koje su se masovno pojavile zbog građevinskog buma, često i za jednokratne projekte?
Takva situaicija uvijek poremeti normalne tržišne odnose. Kad se pojavi mnogo takvih tvrtki, događaju se i dampinške cijene koje nisu pokrivale ni materijalne troškove. No, pokazalo se da je posrijedi strategija kratka daha. Ta situacija, na žalost, još traje. Sada je opseg investicija znatno manji, pa je taj problem još više izražen. Mi nismo imali izbora nego se takvoj situaciji prilagoditi korištenjem unutarnjih rezervi i organizacijom.

Kolika vam je trenutačno vrijednost ugovorenih radova?
Imamo ugovorene poslove od oko 1,5 milijardi kuna, što je za 100-tinjak milijuna više nego u 2013. Očekujem da ćemo s dosad potpisanim ugovorima, a očekujemo još nekoliko pobjeda na natječajima u idućem razdoblju, imati osiguran posao za sljedećih nekoliko godina. 

Koliko su vam važni projekti u inozemstvu?
Inozemno tržište oduvijek nam je važno. Sad radimo jedan most u Alžiru, a u toj zemlji smo završili i pregovore s tamošnjom vladom o osnivanju zajedničke tvrtke za gradnju tunela. Nakon što kompletiramo posao, moći ćemo se javljati na natječaje za gradnju tunela u Alžiru. Projekt u Libiji, vrijedan 130 milijuna eura, a riječ je o rekonstrukciji ceste, je status quo, ne događa se ništa. No,  očekujemo smirivanje političke situacije i vraćanje na gradilište. Pred zaključenjem ugovora je i projekt gradnje 100 km autoceste u Turkmenistanu. I dalje ćemo sudjelovati na svim natječajima u regiji. Rusija je veliki potencijal, očekujemo da ćemo se prije ili poslije ozbiljno pozicionirati i na tom tržištu. 

Kakvi su vam planovi za iduće razdoblje?
Imamo oko 1600 zaposlenih. Prošloga tjedna zaposlili smo još 20 radnika, što znači da širimo opseg poslovanja. Trenutačno smo vrlo poželjan poslodavac jer redovito isplaćujemo plaće, sa svim doprinosima. Ulažemo četiri milijuna eura u novu opreme i strojeve, a nabavit ćemo, među ostalim, 10 bagera. U gradnji infrastrukture, što je naš primarni bizinis, konkurencija je sve jača, pa se pokušavamo što više specijalizirati za složenije poslove koji nam mogu osigurati dodanu vrijednost. To se prije svega odnosi na zračne luke, vodoopskrbne projekte te pomorske radove. Imamo završen projekt Brajdica u Rijeci, a sada radimo u Luci Ploče i na Korčuli, a očekujemo ugovor i u Splitu. To su projekti koje ne može raditi svaka tvrtka jer su potrebni specijalna oprema i specifična znanja. 

Veze sa Strabagom

U javnosti se spekulira o vašoj povezanosti sa Strabagom, čak se govori o tajnom vlasničkom udjelu? Možete li to komentirati?

Mi smo surađivali sa svim tvrtkama koje su nam u danom trenutku mogle pomoći, na obostranu korist, da pobijedimo na nekom natječaju. Nemamo nikakve vlasničke ili neke slične partnerske veze sa Strabagom. Štoviše, nisu vođeni nikakvi pregovori o toj temi, niti smatramo da bi se sada trebali voditi. Viadukt je hrvatska tvrtka čiji su vlasnici mali dioničari, njih više od 1200. Dugoročna nam je intencija da tako i ostane.