Krenuli su iz garaže kad i Google, samo što je američki informatički div sada korak ispred, u šali kaže Ivan Topčić, vlasnik tvrtke Tim Kabel koja u petak slavi 20 godina poslovanja.

Tvrtka je doslovno krenula iz male garaže u kući Ivana i njegove supruge Mirjane, danas zapošljava 40 ljudi te ima skladište i poslovnice u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Beogradu, a izvozi u 63 zemlje. Topčići s ponosom ističu da su obiteljska tvrtka u kojoj oba supružnika ravnopravno vode posao, u čemu im pomažu dva sina, dok su dvije kćeri pronašle vlastite poslove u skladu sa svojim afinitetima. Obiteljska pozadina njihova biznisa vidi se i u odnosu sa zaposlenicima. "Naučili smo se oslanjati na suradnike. Osim toga, polovica mojih zaposlenika pametnija je od mene i drago mi je da se suprotstave nekoj mojoj odluci", kaža u razgovoru za Poslovni dnevnik Ivan Topčić ističući da je sloboda zaposlenika preduvjet dobrih rezultata.   

Jeste li zaista tvrtka koja je krenula iz garaže?
Sve je počelo kad smo na svojoj koži osjetili manjak kabela dok smo ga tražili za našu kuću. Obišli smo brojne dućane i nismo ga našli. Potom smo malo istraživali i shvatili da Hrvatskoj nedostaje kabela, pa smo odlučili napraviti ozbiljan posao. Poslao sam upite na oko 130 adresa dobavljača i proizvođača u Njemačkoj i Austriji koje sam našao u jednom njemačkom katalogu. Naveo sam im da želimo postati najveći distributer kabela u Hrvatskoj i da ih molim ponude. Prvi upit sam složio za količinu jednog kamiona. Posudili smo od prijatelja 10.000 maraka i pripremili garažu. Na početku smo imali samo tri artikla. Danas imamo 1033. Kako se u Hrvatskoj proizvodnjom i prodajom kabela bavile samo dvije tvrtke, na tržištu je bilo mnogo prostora. Bila je to sretna okolnost. Prvo smo uvezli jedan kombi kabela iz austrijskog Metroa, a onda smo krenuli u ozbiljniji dogovor s SKW-om, austrijskom obiteljskom tvrtkom s više od 100 godina tradicije. Oni su nam mnogo pomogli u učenju kako nastupati na tržištu i distribuirati. U kasnijoj fazi svaki je tjedan stizao po jedan kamion. Vrlo brzo smo sklopili ugovor o ekskluzivitetu s SKW-om, a onda su nam nakon godinu dana ponudili kupnju dijela tvrtke, ali smo se, na sreću, tome uspjeli othrvati. Uložili smo u nove strojeve i skladište da bismo potom otvorili poslovnice u Splitu i Osijeku. Danas nas u tvrtki radi 40 i jedini smo ozbiljan distributer kabela i vodiča u cijeloj regiji.

Odakle uvozite kabele?
Većina dolazi iz Europe, ali nabavljamo ih i iz ostalih dijelova svijeta. Svojim radom i tradicijom stekli smo dobar imidž kod proizvođača u svijetu i poželjan smo kupac.  

Surađujete li s hrvatskim proizvođačima?
Da, iako nam je to slaba točka jer suradnja nije dovoljno intenzivna. U Hrvatskoj postoje dvije tvornice: Elka, kao vrlo kvalitetna tvornica s dugom tradicijom,  i grupa Eurocable, mlada tvornica koju je obitelj Tolj osnovala u godinama kad smo i mi krenuli. To su dva ozbiljna igrača u Hrvatskoj i s njima povremeno radimo. Žao mi je da s njima ne radimo više. Imam dojam da nas doživljavaju kao konkurenciju, a zapravo bismo kao distributeri trebali biti njihova produžena ruka. Nekad mi se čini da mi imamo više inicijative prema njima nego oni prema nama, ali se nadam da će se to uskoro promijeniti.

Koja su vam tržišta važna?
Svako tržište nam je važno, bez obzira na vrijednost izvoza. Hrvatska i zemlje bivše Jugoslavije naša su tradicionalna tržišta, no u posljednje smo vrijeme jako mnogo postigli u izvozu u razne dijelove svijeta. Trgovina je čudna biljka, teško je shvatiti zašto netko u New Yorku koji ima mnogo domaćih dobavljača želi naše kabele. Prije tri godine formirali smo odjel za izvoz koji vodi jedan sposobni kolega. Tada smo mislili da nismo dovoljno sposobni izvoziti u zemlje poput SAD-a, Afrike ili Japana. Danas izvozimo na u 63 zemlje, a ove će nam godine 50 posto prihoda doći iz izvoza.

Kriza vas onda nije dotakla?
Kako ne! Kad je buknula u rujnu 2008., imali smo zalihe vrijedne pet milijuna eura. Ta je roba plaćena po pretkriznoj cijeni bakra jer se 80 posto sirovine sastoji upravo od tog metala. Kupili smo ga po 5300 eura, a u četiri mjeseca se njegova cijena srozala na 1900 eura. To nam je bio golem problem jer smo imali mjesečne gubitke od 100.000 eura. Srećom, imali smo ih odakle financirati jer nismo kupovali i gradili nekretnine, već ulagali u posao s kabelima. Bili smo jako konzervativni u tom pogledu. Ta akumulacija za pokrivanje gubitaka nas je spasila i naši kupci nisu osjetili naše probleme. Nakon nekog vremena smo se oporavili i orijentirali na izvoz. 

Volite isticati da ste obiteljska tvrtka. Zašto vam je to važno?
Volimo to isticati jer mi to zaista jesmo. Posao je krenuo iz naše kuće, naše garaže, i svi smo se time bavili. Cijela obitelj je istovarivala kamion kada bi došao – nas dvoje, naša dva sina i dvije kćeri, baka i izbjeglice koje smo primili u kuću. Naša posvećenost poslu je mnogo veća nego u nekim drugim tvrtkama upravo zbog te obiteljske povezanosti.  

Je li u obiteljskoj tvrtki teže kontrolirati emocije?
Svjesni smo toga da moramo paziti da ne prevladavaju do te mjere da zbog njih ne vidimo realnost. Zato smo vrlo otvoreni za primanje drugih ljudi:  profesionalaca koji će sami znati voditi tvrtku. Učili smo djecu da se oslanjanju na svoje suradnike jer to radimo i mi. Tvrtka je uspješna zahvaljujući njima. Želim da zaposlenici otvoreno i slobodno mogu reći svoje mišljenje. U Hrvatskoj i na cijelom Balkanu poslodavac je bog i sve što gazda kaže je zakon. U takvoj je neslobodi teško ići naprijed i stvoriti rezultat. U velikom broju sporova s mojim zaposlenicima u vezi s poslom ispostavi se na kraju da su oni u pravu, a ne ja. I zato mi je izrazito drago da se ne libe suprotstaviti mi se. Shvatili smo da naši ljudi mogu dobro raditi samo kad su slobodni. 

Kolike su plaće u vašoj tvrtki?
To je jedna od stvari na koje smo ponosni. Naše su plaće znatno veće od hrvatskog prosjeka. Božićnice su redovite. Nastojimo honorirati radnike i naše su plaće vezane za rezultate rada, a poslujemo odlično.

Za svako dijete radniku 10.000 kuna

Vaša kći bila je predsjednice udruga RODA, roditelji u akciji. Koliko je ona utjecala na vaš stav prema rodiljama u tvrtki?

Za svako dijete zaposlenika koje se rodi dajemo 10 tisuća kuna naknade. Kći je utjecala da se ozbiljnije pozabavimo pričom o poslodavcima koji maltretiraju rodilje, ne daju im na porodiljni ili im daju otkaz za njegova trajanja. Prije desetak godina zato smo odlučili u Večernjem listu dati oglas na cijeloj stranici da dajemo 10.000 kuna svakoj rodilji. Time smo htjeli poručiti da se povedu našim primjerom. Na razgovorima za posao ženama uvijek kažemo da se nikad ne trebaju bojati ostati u drugom stanju. Od njih samo tražimo da nam odmah kažu da na vrijeme možemo naći i obučiti zamjenu.