Mirnim rješavanjem sporova s Trajektnom lukom Split (TLS) ukupne vrijednosti 600 milijuna kuna Hrvatska može izbjeći novi arbitražni postupak, tvrdi ovaj bivši koncesionar najveće luke na našem Jadranu, pritom apelirajući na Vladu – premijera Andreja Plenkovića i Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture da se uključe kako bi se prevenirao potencijalni udar na državni proračun koji prijeti kroz visoke odštete.

Nakon afere s lukom Gruž zbog koncesije za putnički terminal, naime, na vidjelo je isplivala nova koncesijska trakavica zbog koje se vodi niz sporova, a riječ je o prvenstvenoj koncesiji za upravljanje splitskom lukom. Koncesijske afere i sporovi danas nimalo ne čude jer se očito radi o ‘zlatnom rudniku’ i borbi za lukrativne poslove. U slučaju TLS-a procjenjuje se ukupna vrijednost po njima nezakonito oduzete koncesije na najmanje 400 milijuna kuna. Pribroji li se i izgubljena dobit ukupna bi odšteta u slučaju da RH izgubi sporove iznosila do 600 milijuna kuna.

Splitska priča kulminirala je za vrijeme tehničke vlade, dakle uoči izbora 2016. kada se naglo raspisanim natječajem TLS-u oduzima prvenstvena koncesija koja joj nikad nije ni dodijeljena u punom opsegu koncesijskih prava, iako bivša državna tvrtka na to ima zakonsko pravo, već tek djelomično. Žale se što je im je u rujnu 2016. oduzeta ta nepotpuna koncesija i predana zadruzi Legio Quarta to pod izlikom da nije plaćala koncesiju. TLS, tvrde pak, nije plaćala koncesiju jer prvenstvena koncesija nikada nije počela teći i bila predmet je sudskog spora, za što im za pravo daje VTS. Zadruga, pak, koristi ime slavne četvrte brigade, no tvrde da nije riječ o slavnim splitskim braniteljima te da nije zadovoljavala uvjete natječaja jer je imala zaposlenog – jednog radnika.

Ipak preko noći preuzima i sve zaposlenike jer oni daju otkaz TLS-u i prelaze kod novog koncesionara koji danas obavlja te poslove umjesto TLS-a. Slučaj je došao do usijanja te je upravo u žiži i kroz otvoreno pismo prokuriste TLS-a Damira Lovrića s pozivom na mirno rješavanje sporova.

U TLS-u su po svemu sudeći ponukani na akciju zbog brze reakcije premijera u slučaju s koncesijom na Bolu koju je dobila tvrtka bez zaposlenika zbog čega je natječaj u konačnici i poništen. Dok se očekuje i reakcija Ministarstva pomorstva, TLS ovim pismom pokazuje dobru volju da se spor riješi nagodbom bez ogromne prijetnje štete za državu.

Inače, zanimljivo je da je većinski vlasnik TLS-a Branko Buljan, inače većinski vlasnik Imex banke, zbog ovog slučaja navodno osobno pod velikim pritiskom kao i njegove tvrtke i banka.

Trajektna luka Split osnovana 1967., umjesto da slavi 50 godina rada i doprinosa izgradnji te gradske luke, bori se protiv vjetrenjača, i kako tvrde za svoja osnovna prava. Izgradila je luku i potrebne objekte za čije održavanje je bila zadužena te osamostaljenjem Lijepe naše postaje društveno poduzeće u vlasništvu države. Do preokreta dolazi Zakonom o morskim lukama iz 1995. jer kreće osnivanje lučkih uprava diljem Hrvatske pa tako 1997. i one splitske sa zadaćom dodjele koncesije nad lukom Split koncesionaru koji će obavljati niz poslova – od priveza i odveza brodova, jahti, ribarskih i drugih brodica, ukrcaja, iskrcaja, prekrcaja i skladištenja roba te ukrcaja i iskrcaja putnika (vozila od 2003.) do srodnih djelatnosti, npr. opskrbe brodova i tegljenja.

Po zakonu je TLS morala predati sve prostore koje je izgradila, održavala i koristila, te sva prava Lučkoj upravi na upravljanje, a oni su ih po zakonu bili kako tvrde odmah dužni vratiti na korištenje TLS-u po stečenim pravima sve dok joj ne dodijele prvenstvenu koncesiju. Ono što je po tom pitanju uslijedilo može ući u pravne udžbenike, naravno kad se slučaj pravno riješi. Privatni vlasnik TLS-a od 2000. Buljan koji je na burzi kupio ove dionice počeo je tražiti i štititi svoja prava kao nasljednika stečene primarne koncesije budući da na njih TLS pokaže pravo jer se prvome moraju ponuditi. Umjesto toga redaju se slučajevi gdje se država, ministarstvo i Lučka uprava odnose prema TLS-u maćehinski tako da im svojim odlukama stalno smanjuju prihode. Pitanje je i što je razlog odluka štetnih za tvrtku zbog smanjenja prihoda, a time i za državu koja je tako naplatila manje od koncesije.

Pitanje je i postoji li interes da se netko drugi uvede u posao kao što je bio slučaj na Bolu, budući da postoji po njima niz primjera štetnog djelovanja. Dok je TLS nekoliko puta podnijela zahtjev za dodjelu prvenstvene koncesije, odluka je odgađana sve do dodjele nepotpune koncesije čime je onemogućena u radu i, tvrde, jako materijalno oštećena. Primjer toga je odluka o tarifama – iako je TLS sama trebala određivati tarife za privez i odvoz i ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila, kažu da se Lučka uprava pozvala na stari, nevažeći zakon, i odredila tarife, iako je eventualno mogla odrediti samo maksimalan iznos tarife. TLS je stoga umjesto procjenjenih 40 milijuna, uprihodovala samo 6,5 milijuna kuna. Šteta je to od 32 milijuna kuna godišnje bez kamata. S druge strane, nametnuta joj je koncesijska naknada za koju tvrde da nije predviđena zakonom, a ujedno je riječ i o najvećoj naknadi ikad na području RH. Zbog svega toga vode se sporovi pred sudovima u Splitu i Zagrebu, s velikim izgledima da će završiti na europskim sudovima, a brojni suci se izuzimaju iz odlučivanja što može upućivati na vrlo zamršenu pozadinu.

U slučaju da cijeli proces završi na međunarodnim instancama TLS očekuje da bi ih sve dobila jer su po njima povrede njihovih koncesijskih prava pravno neupitne, što bi za posljedicu imalo plaćanje do 600 mil. kuna. Ako bi država prihvatila mirno rješenje koje se ovdje nudi, to je ne bi stajalo ništa, tvrde, jer TLS pristaje obustaviti sporove u zamjenu za dodjelu primarne koncesije sukladno stečenim pravima i zakonima. Umjesto toga tvrde da će i DORH imati pune ruke posla da utvrdi tko je odgovaran za štetu.