Zagrebački Tekstilpromet, koji je donedavna u svom portfelju imao 98,5 posto dionica Lantee, istiskivanjem preostalih dioničara postao je 100-postotni vlasnik tog maloprodajnog lanca sa preko 120 trgovina. Dionica Lantee već dugo ne kotira na burzi, pa je na srpanjskoj skupštini Tekstilprometa izglasana procjena vrijednosti tvrtke, te je ispalo da dionica vrijedi svega kunu i pol.  

Mali dioničari idu na sud
Preostali mali dioničari Lantee, kojima je pripadajuća svota već sjela na račun, nisu zadovoljni cijenom te namjeravaju preko suda ostvariti prava za koja misle da im pripadaju.  "Cijena nam je potpuno neprihvatljiva i tražit ćemo reviziju procjene. Ne samo zato što su dionice nominalno vrijedile 100 DEM, nego i zato jer smatramo da tvrtka koja ima vlastitu robnu kuću i cijeli niz dućana vrijedi znatno više. Mnogi od nas su 90-tih, dok se tvrtka još zvala Robni magazin, upisali maksimalne pakete od po 151 dionicu. Za taj paket, tada nominalno vrijedan 9.800 DEM, sada mogu dobiti oko 228 kuna", kaže Marica Celižić, jedna od nekoliko članova Odbora malih dioničara Lantee s kojima smo razgovarali.

U Tekstilprometu odgovaraju da je sve napravljeno po zakonu, te da je realna cijena dionice i niža. "Žao mi je što jer tako ispalo, no i mi smo puno izgubili. U Lanteu, koja je nastala 2001. spajanjem Robnog magazina i Standard konfekcije, ukupno smo investirali 72,8 milijuna kuna, a sada nam taj ulog vrijedi znatno manje", rekao nam je Mijo Šimić, direktor i najveći dioničar Tekstilprometa, stožerne tvrtke grupe koja zapošljava 1.600 ljudi. "Pojedini dioničari ocjenjuju vrijednost tvrtke na osnovu impresije i ništa im ne znači što je tvrtka u zadnje četiri godine imala 110 milijuna kuna gubitka. Od imovine tvrtke treba oduzeti obveze i tek tako se može doći do vrijednosti dionice, što smo mi i napravili. Naručili smo dvije neovisne procjene – prema jednoj dionica vrijedi 1,08 kuna, a prema drugoj 1,22 kune. Htjeli smo biti maksimalno korektni pa smo dioničarima dali po 1,5 kunu", naglašava Šimić.

Istisnuti dioničari uvjereni su da je vrijednost dionice pala zbog namjernog obezvrjeđivanja od strane Tekstilprometa, tvrde da su im nametnuti dobavljači kod kojih nisu imali dobre uvjete. Šimić sve to opovrgava, podsjeća da je Tekstilpromet i ranije bio glavni dobavljač Robnog magazina, te da je upravo zato želio steći kontrolni udio u tom maloprodajnom lancu. "Realno, i Robni magazin i Standard konfekcija bili su zreli za likvidaciju. Da ih nismo kupili i spojili obje bi tvrtke propale", kaže Šimić, no mali dioničari s tim se ne slažu.  Lani je Lantea zatvorila 22 trgovine, a u planu je prodaja još nekih nekretnina. U vlasništvu ima još desetak dućana i robnu kuću u Dubravi, koja je  poluprazna. Lantea je zadnjih godina već prodala dio imovine. Za trgovinu na zagrebačkom autobusnom kolodvoru dobili su 3,9 milijuna kuna, a za onaj na uglu Ilice i Gundulićeve 34,1 milijuna kuna. Devastirano odmaralište na Krku prodano je za 867.000 kuna. 

Radnici htjeli preuzeti tvrtku
Zaposlenici su dodatno frustrirani jer su u doba pretvorbe i sami htjeli preuzeti tvrtku. U ožujku 1994. njih 786 upisalo je dionice u iznosu od maksimalnih 50 posto. Kako kažu, namjeravali su od Agencije za restrukturiranje i razvoj (preteča HFP-a) kupiti još 19 posto dionica, čime bi ukupno stekli 69 posto vlasništva nad tvrtkom. "Međutim, u tome smo prijevarom onemogućeni jer osoba koja je to trebala napraviti nije predala našu  ponudu, već je izmislila kako nam Agencija ne želi prodati te dionice. Ubrzo potom, paket od 25 posto dionica za 3,6 milijuna DEM kupio je Tekstilpromet", svjedoče dioničari. Kasnijim dokupom i kroz nekoliko dokapitalizacija Tesktilpromet je došao do većinskog vlasništva. Mali dioničari uvjereni su da su u tome pomogla dvojica ministara iz 90- tih: Ivan Penić i Milan Kovač. Obojica su neko vrijeme vodila HFP, a zajedničko im je i što su prethodno radili u Tekstilprometu. Penić se u toj tvrtki zadržao relativno kratko, dok je Kovač u njoj proveo desetak godina i prodavao rublje. 

Revizija nema zamjerki

Šima Krasić sjedila u NO Tekstilprometa

Nalaz Državne revizije iz 2003. pokazao je da propusta u privatizaciji Robnog magazina nije bilo, no mali dioničari naglašavaju da je tadašnja glavna državna revizorica, Šima Krasić, još 1996. sjedila u NO Tekstilprometa. Isto tako, njen sin Robert Krasić je od 2003. do 2006. bio član uprave omiškog Galeba, također tvrtke u vlasništvu Tekstilprometa. Mijo Šimić nam je rekao da je Robert Krasić dobio taj posao preko natječaja. Šimić se s obitelji Šime Krasić sreo i 2010.,  kad su se Galeb i Luka Ivančić, unuk bivše državne revizorice, neuspješno natjecali za kupnju Pamučne industrije Duga Resa.