Proizvodnja se pokušava oživjeti i u Uljanikovoj Strojogradnji za koju bi dio posla mogao osigurati austrijski Palfinger, piše Milan Pavlović za Glas Istre. 

Ta je tvrtka neko vrijeme surađivala sa Strojogradnjom te su njeni čelnici, očito zadovoljni rezultatima, pokazali interes da nastave suradnju.

Na pitanje kakva je budućnost Uljanika ni nakon dva mjeseca nakon proglašenja stečaja u nekadašnjem ponosu hrvatske brodogradnje još uvijek nema konkretnog odgovora. Odlukama sudaca Trgovačkog suda u Pazinu definitivno je stavljena točka na dio povijesti kompanije i društava koja su poslovala u njezinom sastavu. Međutim, te sudske odluke nisu definitivno ugasile nadu da brodogradnja ipak može oživjeti i vratiti se na navoze u Pulskom zaljevu. Na koji način zasad se još nije iskristaliziralo, no kako doznajemo od dobro informiranih izvora, iza čvrsto zaključanih Uljanikovih portuna već se neko vrijeme vode razgovori te se pokušava razraditi shema za buđenje pulske brodogradnje.

Novi-stari joker

Prema najnovijim informacijama joker za pulsko brodogradilište ipak bi trebalo biti talijansko brodogradilište Fincantieri, odnosno neke od njegovih tvrtki koje su navodno bacile oko na danas uspavane navoze i opremnu obalu u pulskom škveru. Talijanski brodograđevni div, koji se spominjao i kao junior partner Tomislava Debeljaka i njegova Brodosplita u neuspješnom pokušaju preuzimanja Uljanika i 3. maja, već duže vrijeme ima popunjenu knjigu narudžbi te na Jadranu traga za dodatnim brodograđevnim kapacitetitima, odnosno brodogradilištima koja bi im mogla kvalitetno odraditi barem dio posla vezan uz izgradnju trupa naručenih brodova. Sekcije za pojedine kruzere gradili su u Splitu, no za njih bi puno sretnije rješenje bilo kad bi proizvodnju mogli obavljati bliže svom brodogradilištu u Monfalconeu što bi, između ostalog, smanjilo i troškove transporta.

Određene kontakte s Talijanima na tu temu prije nekoliko mjeseci potvrdio nam je i Tomislav Smirčić, direktor manjeg pulskog brodogradilišta Tehnomonta, no izvjesno je da je Fincantieriju daleko zanimljiviji prostor i mogućnosti Uljanika. Prije stečaja kočnica ozbiljnijem interesu Talijana vjerojatno su bili ogromni financijski repovi i obaveze koje bi bili morali preuzeti, no nakon proglašenja stečaja situacija je, što se tog dijela tiče, daleko čistija. Kapaciteti postoje, Talijani su, prema izvorima Glasa Istre, već uspostavili kontakt sa stečajnim upraviteljima i iskazali svoj interes za zakupom na rok od pet godina. Namjera im je na Uljanikovim navozima graditi dijelove trupa za kruzere, te ih nakon toga spajati i tegliti u Italiju na opremanje.

Navodno se razmišlja i o najmu jedne opremne obale koja bi omogućila da se na jednom brodu značajan dio poslova odradi u Puli. Medijski izvor procjenjuje da bi takav dogovor rezultirao potrebom za oko 500 brodograđevnih radnika, što stalno zaposlenih, što u kooperaciji, te da bi se u značajnom dijelu oslanjao upravo na Uljanikovce povratnike koji su tijekom urušavanja kompanije „kruh“ pronašli upravo u talijanskim brodogradilištima. Talijani su navodno pokazali spremnost sudjelovati i u dovršetku brodova koji su ostali „zarobljeni“ u Uljanikovoj stečajnoj masi i koji bi trebali značiti početak oživljavanja proizvodnje, a interes za to pokazao je i Danko Končar koji je s kuvajtskim naručiteljima prije mjesec dana potpisao pismo namjere o dovršetku gradnje „stočara“.