Rast cijena nafte donio je Ini šest puta bolji rezultat nego u prvom kvartalu prošle godine. U kombinaciji s relativno niskim dugom, za razliku od prije nekoliko godina kada je financijski bila na rubu, danas ima snage za nove investicije, kaže glavni financijski direktor Ákos Székely. No, dobri rezultati i ulaganja u modernizaciju, budućnost rafinerije u Sisku, suradnja s Petrokemijom i HEP-om, naglo su pala u sjenu krize vlasti.

Nakon gubitka u 2015., prošle godine Ina bilježi ponovno pozitivan rezultat, kao i u prvom kvartalu ove godine kad ste ostvarili 607 milijuna kuna EBITDA-e. Ina je ostvarila vrlo dobre rezultate u prvom kvartalu, posebno u usporedbi s istim periodom 2016., EBITDA od 607 mil kuna je šest puta viša nego lani kad je bila 102 milijuna kuna. Odgovor na pitanje što je dovelo do oporavka profitabilnosti jest opravak cijena nafte s oko 30 na 50 dolara po barelu.

Osim oporavka cijene Brenta, za nas je bio iznimno važan i program prilagodbe koji smo započeli prošle godine. Nije to samo rezanje troškova, ono je uvijek jednodimenzionalno i vuče dosta negativnih konotacija, već se radi o tome da je tržišno okruženje drugačije nego prije desetak godina i tome se svakodnevno moramo prilagođavati, a to je uostalom obveza svake kompanije. Dat ću vam primjer: uočili smo priliku za rast unutar maloprodaje, u segmentu negoriva, i iskoristili ju. Naravno, stalno se gleda postoje li nepotrebni troškovi koji smanjuju efikasnost, no slika je kompleksnija od toga.

Je li EBITDA za vas kao glavnog financijaša ključni pokazatelj profitabilnosti koliko radite dobar posao?
Na to imam kraći i duži odgovor. Ukratko – vjerojatno ne, no financijsku snagu gledamo kroz niz ključnih pokazatelja od razine duga, kapitalnih ulaganja, visine troškova, posljedično EBITDA-e, novčanog tijeka. Rekao bih da je upravo slobodni novčani tijek ultimativni pokazatelj, no on se treba promatrati na dulji rok, primjerice kroz godinu dana.

Možete li na osnovu prvog tromjesečja prognozirati dobar ostatak godine?
To pitanje uvijek iskoči nakon objave dobrih rezultata. Želio bih da mogu reći da, no nažalost ne mogu. Kako sam rekao, glavni uzrok preokreta rezultata bio je oporavak cijena nafte, ako one ostanu takve onda da, no to nitko ne zna. Financijski direktori uvijek govore o stvarnim brojkama, onima koje su se već dogodile. Kad sam ušao u energetsku industriju prije gotovo deset godina stalno sam provjeravao cijenu nafte, i ubrzo shvatio da apsolutno svi imaju svoje prognoze. Drugo je pitanje koliko su one dobre. Prije godinu dana kad sam postao glavni financijski direktor Ine, sjećam se da je Brent bio oko 30 dolara i tada su neke vrlo ozbiljne kompanije prognozirale da će pasti na 10 -15 dolara po barelu, srećom to se nije dogodilo. Kad sam počeo raditi u industriji barel je bio 100 dolara, prognoziralo se i 200 dolara kao plafon cijene, ni oni nisu bili u pravu. U takvim uvjetima kompanija se mora fokusirati na ono na što može utjecati: internu efikasnost, dobru uslugu kupcima, i uvijek se ponašati u maniri dobrog gospodara.

Kako će odluka oko odgode liberalizacije tržišta plina, s obzirom na to da je Vlada naložila HEP-u da prodaje plin distributerima po fiksnoj cijeni, a cijena plina na tržištu je porasla, utjecati na Inu?
Svjesni smo da Ina ima važan utjecaj na hrvatskom tržištu, kao dio menadžmenta uvijek podupirem odluke koje idu u smjeru liberalizacije i smanjenja regulacije. S druge strane, ugovor koji smo postigli s HEP-om je dobar primjer win-win situacije. U usporedbi s prethodnim razdobljem, u boljoj smo poziciji.

Po kojoj cijeni prodajete plin HEP-u?
O detaljima ugovora ne mogu govoriti.

Kako na rezultate utječe smanjena proizvodnja plina s polja u Jadranu?
Prije svega, naglašavam da je to prirodna karakteristika u ovom poslu i očekivani razvoj događaja kod eksploatacije pa se može planirati i imati protumjere. Zato smo prošle godine povećali proizvodnju na kopnu i tako zaustavili pad proizvodnje ugljikovodika, to je veliki uspjeh naših kolega iz Istraživanja i proizvodnje nafte i plina jer radimo na zrelim poljima. U Djelatnosti Istraživanje i proizvodnja nafte i plina uvijek je dosta aktivnosti što se odražava na naš račun dobiti i gubitka, kao i na bilancu. U zadnjih 10 godina uložili smo 14 milijardi kuna u upstream i dalje ćemo ulagati. To je naprosto priroda našeg posla i na to smo usredotočeni. Primjerice, možemo spomenuti polje Međimurje gdje je proizvodnja pokrenuta prošle godine, zatim dobili smo koncesiju za polje Drava 2 u koje planiramo uložiti 10 milijuna eura te razvijamo polje Zalata- Dravica. Provodimo redovne EOR aktivnosti, s ciljem povećanja proizvodnje nafte i plina.

Pohvalili ste se niskom razinom duga, što je s obzirom na Agrokor vruća financijska tema. Kako izgleda struktura zaduženosti?
2010. godine Ina je imala 10 milijardi kuna duga, to je bila financijski pozicija "na rubu", a danas se dug kreće između 2,5 do 2,8 milijardi kuna, gledano kvartalno. To znači da smo financijski puno jači nego prije i da imamo više manevarskog prostora. Prije svega novca za investicije, dijelom iz niske razine zaduženosti, a dijelom zahvaljujući zadržanoj dobiti iz poslovanja. Situaciju oko duga promijenili smo zahvaljujući programu prilagodbe koji je uvijek bolan i zahtijevao je ozbiljne poteze. Naime, uveli smo upravljanje rizikom i postrožili financijsku disciplinu, učinili ju konzervativnijom. Lekciju koju smo naučili pojasnio bih nogometnom metaforom budući da Hrvatska ima briljantni tim čiji sam velik navijač. Ako idete na pobjedu, a uvijek idete, morate imati napadača, obranu, vezne igrače, golmana. No, igrate li bez golmana, možda ćete zabiti gol ili čak i više od jednog, ali je velika vjerojatnost da ćete utakmicu izgubiti. To je lekcija koju je Ina naučila, kompanija bez adekvatne financijske discipline i upravljanja rizicima je poput nogometnog tima bez golmana. U ekspanziju treba ići pažljivo držeći dug pod kontrolom. Sad smo u stabilnoj poziciji, spremni za nove investicijske prilike. 

Pohvalili ste se udjelom duga u kapitalu od samo 20 posto, no s druge strane poznato je da je najskuplje financirati investicije vlastitim kapitalom. Dug banke je najjeftiniji, no iz Agrokorova primjera, evidentno ne i najmudriji. Koja je po vama optimalna razina duga?
Kao i uvijek u financijama, nema jednoznačnog odgovora, ovisi o investicijskim prilikama. Nije mudro imati puno duga, no ako kompanija ima priliku ostvariti dobar prinos na investiciju, dobra je odluka povećati zaduženost. Zašto? U budućnosti će dug ostati u bilanci, no prihod će se vidjeti odmah na računu dobiti i gubitka, a potom će on otplaćivati dug. Dilema se svodi na pitanje koliko će biti profitabilan projekt. Imamo li prenisku razinu duga ili ne, može se odgovoriti jedino u kontekstu budućih investicija.

Spomenuli ste investicije neke u Djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina, ima li ostalih na horizontu?
Investicije u tom poslovnom segmentu su nam prioritet, kao i ulaganje u postrojenje za obradu teških ostataka u Riječkoj rafineriji vrijedno oko 400 milijuna eura, odnosno oko tri milijarde kuna što će biti najveća pojedinačna investicija u Hrvatskoj dosad. Prva faza je pokrenuta prošle godine i odvija se prema planu. Također, kontinuirano ulažemo u modernizaciju maloprodajne mreže.

Spomenuli ste Rijeku, a što je sa Siskom, je li gotova Deloitteova studija oko budućnosti? Da li se uopće o Sisku razmišlja ozbiljno?
Studija se još radi pa ne mogu o tome govoriti, vjerojatno će biti gotova ove godine. No, želim istaknuti da proizvodnja u Sisku Ini uzrokuje gubitak od 250 milijuna kuna godišnje, dok negativan novčani tijek iznosi 200 milijuna kuna. To su činjenice, a ne nečije mišljenje, i ove brojke smo javno objavili u veljači. Ako me pitate kao direktora za financije, podaci su na stolu, svi su upoznati s njima i nema potrebe za daljnjim komentarom.

Je li studija Deloittea onda samo dobar PR vlasnika, i Vlade i Mola, da u javnosti lakše prođe gašenje rafinerije?
Kao financijski direktor gledam činjenice i brojke na stolu. S financijskog aspekta, stvar je prilično jasna. Deloitte nije angažiran da presudi je li Sisak profitabilan ili ne, već da pronađe alternativno rješenje.

Neizostavno pitanje poslovanja Ine je naravno sukob većinskih dioničara. S obzirom na dvije arbitraže, koliko one utječu na svakodnevno poslovanje i donošenje odluka? Je li Ina talac tih sukoba?
Najbolje ću odgovoriti engleskim izrazom "The business of business is business". Naše je da radimo posao, da pronađemo načine kako poslovati efikasnije i pružati bolje usluge našim kupcima. To je naš fokus i, vjerujte mi, ionako imamo dovoljno posla jer u našoj industriji prihod može rasti i padati čak do 50 posto, dok pokušavamo održati istu razinu profitabilnosti. 

Prošli tjedan iznenada je razriješen resorni ministar Slaven Dobrović, kako to komentirate?
Ne mogu to komentirati.

Ina je svojedobno otpisivala imovinu u Siriji, početkom godine napadnuto je postrojenje Hayan. Računate još uopće na Siriju?
Sirija je bila, i još uvijek je, vrlo važna za Inu zbog značajnih investicija. Nažalost, zbog sigurnosne situacije ne možemo upravljati tom imovinom, no nismo ju otpisali već rezervirali, odnosno i dalje je u knjigama s vrijednosti umanjenom za oko 95 posto uloženih sredstava. To znači da smo ostavili otvorena vrata ako se situacija normalizira da se možemo tamo vratiti, iako smo svjesni da to neće biti ista zemlja. 

U izvješću za 2016. ističe se problem naplate u Egiptu. Kakva je situacija?
U Egiptu je potpuno drugačija situacija nego u Siriji, tamo provodimo aktivnosti, naši ljudi su na terenu. Problem naplate posljedica je financijskih ograničenja u zemlji koja otežavaju transfer novca u Hrvatsku zbog tečajnih ograničenja. Dobra vijest je da se visina duga nije povećala i radimo s partnerima u Hrvatskoj i izvan nje na pronalasku rješenja.

Vlada je zaustavila istraživanja na Jadranu, kakva je situacija s kopnom?
Trenutno razvijajmo aktivnosti na kopnu, na nekim smo poljima nedavno pokrenuli proizvodnju, imamo program upravljanja zrelim poljima. S druge strane, imamo 'offshore' imovinu na kojoj se događa prirodni pad proizvodnje, te s treće strane međunarodni portfelj. Kao i svaka kompanija koja se bavi naftom i plinom, kontinuirano tražimo nove projekte i koncesije, dobro bi ih bilo imati na lokalnom području koje poznajemo. Odluke o proizvodnji ovise o cijeni nafte, posebno budućoj koja je neizvjesna i okidač je za odluku o eventualnoj kupnji novih polja. Ina je uložila 24 milijarde kuna u zadnjih 10 godina u temeljno poslovanje, od čega 14 milijardi u istraživanje i proizvodnju nafte i plina. S obzirom na kotaciju na burzi ne možemo otkrivati buduće investicije, no najavili smo da će one biti na razini prošle godine i iznositi oko 1,6 milijarde kuna. 

A eventualna istraživanja na Jadranu?
Financijski smo dovoljno snažni za ulaganje ako možemo ostvariti prinos, to vrijedi i za ulaganja u istraživanje i proizvodnju. Dogodi se li promjena u pogledu koncesija za istraživanje Jadrana, mi ćemo tu odluku pozdraviti i razmotriti svoje sudjelovanje. 

Aktualno je pitanje Petrokemije za koju ste svojedobno bili (neslužbeno) zainteresirani. U slučaju pokušaja traženja novog strateškog partnera, hoćete li se javiti na natječaj? Što je s dugom?
Petrokemija je naš veliki partner, apsolutno nam je u interesu da je ona stabilna i profitabilna jer im isporučujemo plin. Prošle godine aktivno smo radili na odnosima i istovremeno smanjivali izloženost, ali o detaljima ne mogu. Kad je privatizacija u pitanju, vratio bih se na godinama neriješeno pitanje rafinerije u Sisku. Za nas je ono značajno, idemo korak po korak. Najprije treba zatvoriti otvorena pitanja. Potom, ako se ispune uvjeti, možemo razgovarati o novim investicijama, međutim, svako ulaganje mora generirati povrat u novcu.

Znači li to da ako se riješi pitanje Siska pozitivno za Inu, da biste razmislili o ulaganju u Petrokemiju?
Na našem stolu ima dosta neriješenih pitanja, želio bih se na njih koncentrirati. Drugo što želim reći je da smo si financijskom disciplinom i smanjenjem duga stvorili manevarski prostor za realizaciju investicija, ponavljam: ako su profitabilne.

Hoće li se kriza u Agrokoru osjetiti u Ini?
Poslujemo u Hrvatskoj pa ne možemo biti izolirani od Agrokora, koncern je velika kompanija i zainteresirani smo za normalizaciju. S druge strane, mi smo svoju lekciju već naučili pa nam je upravljanje rizikom i financijama danas daleko strože nego što je bilo prije deset godina, i zato nam ova situacija ne predstavlja nikakav značajniji financijski rizik.