Podijeljeni stav o uvođenju visokih carina od 1. lipnja na kineske solarne panele, koji preplavljuju europsko tržište zahvaljujući dampinškim cijenama, vidljiv je i u Hrvatskoj: jedini domaći proizvođač, varaždinski Solvis, podržava uvođenje carina, koje će iznositi prosječnih 47,6 posto, ali zato O.P.M. Koncept, jedna od tvrtki za projektiranje i instaliranje fotonaponskih uređaja, ima pomirljiviji stav, poručujući da bi i standardi kvalitete doveli do regulacije tržišta.

"Riječ je bez sumnje o dumpingu. Na neki se način takva nelojalna konkurencija mora kompenzirati", kaže nam Slobodan Mikac, izvršni direktor za prodaju u Solvisu. No, dobar dio zemalja članica EU protivi se uvođenju carina, bez obzira na to što kineski proizvođači profitiraju od visokih državnih subvencija koje su, tvrdi Bruxelles, suprotne pravilima WTO-a. Prema informacijama Reutersa, riječ je o najmanje 15 članica, a među njima je i Njemačka."Njemačka želi očuvati svoje dobre vanjskotrgovinske veze s Kinom. Istovremeno, u Njemačkoj je ostalo vrlo malo proizvođača, a neki su već sad u kineskom vlasništvu", kaže Mikac, nekad ravnatelj Agencije za promicanje izvoza i ulaganja.Carina koju predlaže Europska komisija osigurala bi fer utakmicu, kaže Mikac, dodajući da bi Solvisu svakako pomoglo i da se uvede makar i niža carina od 20-ak posto koja se spominje kao kompromisno rješenje. Napominje kako je prije nekoliko godina i SAD uveo zaštitnu carinu, također veću od 30 posto.

Mikac ističe kako se europski sektor proizvodnje fotonaponskih ćelija restrukturira: mnogo je proizvođača zatvoreno, a mnogi se snalaze dorađujući uređaje uvezene iz Kine.Jan Matković, direktor tvrtke O.P.M. Koncept, napominje kako "protivnici uvođenja carina ističu da su europski proizvođači uložili znatno manja sredstva u istraživanje i razvoj novih tehnologija od Kineza, te bi uvođenje carina značilo zaštitu nekonkurentnih europskih tvrtki, što se u konačnici prelama na leđima kupaca". "Smatramo da bi inzistiranje na standardima kvalitete i kod europskih i kod kineskih proizvođača dovelo do regulacije stanja na tržištu, a europski proizvođači koji ulažu u istraživanje i razvoj mogu uvijek biti stimulirani kroz smanjenje poreznog opterećenja ili bespovratne potpore.

Valja napomenuti da u svakom europskom modulu postoji dio koji se proizvodi u Kini", kaže Matković."U Hrvatskoj je puno veći problem nelojalne konkurencije i pitanje osiguranja tvrtki proizvođača u slučaju propadanja. Naime, garancija proizvođača na solarne panele je do 25 godina pa se postavlja pitanje kako je riješena zamjena panela u slučaju da proizvođač propadne", dodaje Matković.Slobodan Mikac ističe još jedan problem koji koči razvoj tržišta u Hrvatskoj: premale kvote za ugradnju integriranih fotonaponskih sustava do 10 MW – odnosno krovnih sustava na zgradama. O tome kolika je potražnja govori činjenica da je ovogodišnja kvota koja je iznosila 15 MW potrošena već 4. siječnja. Od tog se iznosa, kaže Mikac, oko polovica ugrađenih fotonaponskih sustava odnosi na Solvis, koji najveći dio svoje proizvodnje – oko 80 posto – ipak izvozi.

Trgovinski rat između Bruxellesa i Kine, gdje je proizvodnja solarnih panela dosegla ukupnu globalnu potražnju, ovoga je tjedna eskalirao kad je objavljeno kako se više od polovice članica EU protivi uvođenju carina, nakon čega je povjerenik Europske komisije za tržišna pitanja Karel de Gucht poručio da Kina "uzalud" vrši pritisak. U četvrtak je službeni odgovor stigao i iz Kine: kineska misija pri EU poručila je kako su "sigurni da su članice Unije (koje se protive uvođenju carina) donijele racionalnu odluku nakon što su pažljivo odmjerile prednosti i nedostatke te da rješenje spora ovisi o Bruxellesu". 

Varaždinski Solvis

Rasprodani kapacitet

Solvis, jedini hrvatski proizvođač solarnih panela, ove godine je već premašio lanjsku prodaju. Zapošljavaju oko 100 djelatnika, što će se povećati za dodatnih 50-ak kad im stigne nova linija kupljena od novigradskog Solarisa. No, poteškoće im predstavljaju i banke koje ih ponekad ne prate u dovoljnoj mjeri. U EU namjeravaju prodati više od  polovice proizvodnje, a već imaju i nekoliko dugoročnih ugovora koji osiguravaju prodaju više od 50% ukupnih kapaciteta. Četvrtinu proizvodnje planiraju prodati u jugoistočnoj Europi i Turskoj, a ostatak u Hrvatskoj.