Problem sigurnosti cestovnog prometa globalni je problem te je kao takav i prepoznat od strane Ujedinjenih naroda.

Cestovni promet je najčešći uzročnik smrtnosti mladih ljudi u dobi od 15 do 29 godina, a promatra li se ukupna populacija neovisno o dobi, cestovni promet je osmi najčešći uzročnik smrtnosti u svijetu. U prosjeku, svakih 23 sekunde u svijetu u cestovnom prometu pogiba jedna osoba, a godišnje više ljudi izgubi život kao žrtva u prometu nego u ratovima.

I Hrvatska je prepoznala problem sigurnosti cestovnog prometa pa svakih 10 godina izrađuje Nacionalni plan sigurnosti cestovnog prometa Republike Hrvatske, čiji su dionik i Hrvatske ceste, koje prije svega imaju zadaću poboljšati stanje sigurnosti cestovne infrastrukture. Takva poboljšanja mogu biti poduzeta proaktivno ili retroaktivno.

Proaktivno, kažu iz Hrvatskih cesta, provode se različite revizije sigurnosti prometa, analize sigurnosti, kao što je primjerice iRAP (eng. RAP-Road Assessment Programme), snimanja kolničke konstrukcije te snimanja stanja prometne signalizacije, sve u svrhu smanjenja rizika nastanka prometne nesreće, ali i posljedica ukoliko se prometna nesreća ipak dogodi.

S druge strane, retroaktivne mjere provode se posljedično nakon što se prometne nesreće dogode, a jedna od najčešćih retroaktivnih mjera je sanacija opasnih mjesta (crnih točaka).

Vizija nula, najvažnija vizija
Sanacija opasnih mjesta se u Republici Hrvatskoj sustavno provodi od 2001. godine te je do sada sanirano preko 300 opasnih mjesta. Kako ne postoji standardna definicija opasnog mjesta, može se sa teoretskog gledišta, definirati da su opasna mjesta ili tzv. crne točke, lokacije koje imaju statistički veći broj prometnih nesreća u usporedbi s lokacijama sličnih prometno – tehničkih karakteristika.

S obzirom da se prethodna metodologija identifikacije opasnih mjesta temeljila isključivo na podacima o prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te nije kao kriterij koristila prometno opterećenje, izrađena je nova Metodologija za identifikaciju opasnih mjesta koju su naručile Hrvatske ceste d.o.o, a izradio ju je Fakultet prometnih znanosti iz Zagreba te je 2017. godine i prihvaćena kao službena metodologija identifikacije opasnih mjesta u Republici Hrvatskoj.

Prema navedenoj metodologiji identifikacije opasnih mjesta, dva su osnovna koraka koja definiraju opasna mjesta u cestovnoj prometnoj mreži. Prvi korak podrazumijeva identifikaciju potencijalno opasnih mjesta na temelju dostupnih podataka o prometnim nesrećama i prometnom opterećenju čiji rezultat direktno utječe na slijedeći korak, a to je neposredan pregled lokacija na samom terenu te njihova analiza i rangiranje u sljedeće tri kategorije i to:

• opasno mjesto koje zahtijeva poduzimanje mjera sanacije
• lokacija na kojoj je utvrđena opravdanost poduzimanja dodatnih mjera za povećanje sigurnosti prometa
• lokacija na kojoj je utvrđeno da trenutno ne zahtijeva poduzimanje mjera sanacije ili dodatnog povećanja sigurnosti prometa.

Financiranje projekata sanacije opasnih mjesta najčešće su Hrvatske ceste provodile vlastitim sredstvima ili sredstvima Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa, međutim, ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju stvoreni su preduvjeti za sufinanciranje ovih projekata sredstvima iz EU fondova.

Europska unija prepoznala je problem sigurnosti prometa kao jedan od krucijalnih problema modernog društva te je postavila nekoliko ambicioznih ciljeva – desetogodišnji cilj smanjenja broja poginulih u cestovnom prometu za 50% do 2030. godine, a koji je i Republika Hrvatska u svom Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa 2021.-2030. definirala kao glavni cilj.

Još izazovniji cilj Europska unija postavila je “vizijom nula”, kojom se želi postići cilj od nula stradalih na cestama Unije. Stoga je potpuno očekivano da Unija sufinancira projekte vezane za sigurnost cestovnog prometa pa je tako sufinanciran i projekt “Sanacija opasnih mjesta (uklanjanje crnih točaka) na državnim cestama”.

Ugovor o dodjeli bespovratnih financijskih sredstava za projekt financiran je iz europskih strukturnih i investicijskih fondova te su u sklopu projekta provedene aktivnosti na sanaciji 23 opasnih mjesta na državnim cestama u Republici Hrvatskoj.

Cilj ovog projekta bio je sanirati opasna mjesta kako bi se na tim mjestima pridonijelo poboljšanju cestovne sigurnosti s naglaskom na najranjivije sudionike u prometu (pješake, bicikliste, motocikliste) na način da poduzete mjere smanje vjerojatnost nastanka prometnih nesreća kao i njihovih posljedica. Projekt je proveden u sklopu Operativnog programa konkurentnost i kohezija (OPKK), a usklađen je i sa Strategijom prometnog razvoja Republike Hrvatske (2017.-2030.) te nacionalnim akcijskim programom Europske unije.

Vrijedan projekt
Ukupna vrijednost projekta iznosi 9.104.271,39 eura (s PDV-om) dok su ukupni prihvatljivi troškovi odnosno bespovratna sredstva 7.357.353,88 eura, dok je stopa (su)financiranja za Hrvatske ceste iznosila 100% (85% EU sredstva + 15% nacionalna komponenta).

U sklopu Projekta predviđena je izrada projektne dokumentacije, ishođenje svih potrebnih suglasnosti, dozvola te rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, revizija cestovne sigurnosti u svim fazama projekta te sama sanacija opasnih mjesta. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije pristupilo se radovima te je krajem 2023. godine zaključno izvršeno izvođenje radova na svih 23 opasnih mjesta.

Radovi koji su se izvodili odnosili su se na izmjenu i dopunu prometne signalizacije i opreme, optimizaciju rada svjetlosne signalizacije, ugradnja pasivnih sigurnosnih sustava, rekonstrukciju pojedinih dijelova ceste koji uključuju proširenja kolnika, izgradnju kružnih raskrižja, radove na kolničkoj konstrukciji, građevinsko uređenje i izgradnju dostatnih širina sporednih prilaza i pješačkih nogostupa, izvedbu nogostupa, izmještanje i izgradnju autobusnih stajališta i dr.

* Sadržaj omogućile Hrvatske ceste