Danas je već sasvim jasno da je pandemija pogurala digitalizaciju u sve pore života, od rada na daljinu, do kupovine, čak i servisa javne uprave. Prednosti su jasne i nije potrebno objašnjavati koliko su svijet i gospodarstvo napredovali usprkos pandemiji, problemima s opskrbnim lancima i korekciji u vidu inflacije kojoj svjedočimo ovih dana.
Jednako tako, industrija 4.0 je u svim medijima, svaki dan pojavi se nova tvrtka, konzultant ili ekspert. Neki idu čak toliko daleko da pričaju o industriji 5.0, mada većinom ljudi koji nikad u tvornicu kročili nisu. I prije pandemije koncept industrije 4.0 prepoznat je kao jedan od nužnih smjerova ka smanjenju utjecaja čovjeka na globalno zatopljenje.
Zastoj opskrbnih lanaca zbog Covida-19 samo je gurnuo sve „preko ruba“, pokazavši da ne možemo baš sve uvoziti iz Kine. A to je prilika za Hrvatsku! Iskustva u pojedinim sektorima imamo, znanja imamo, čak i tvornice imamo. Ali problem je što su te tvornice rijetko konkurentne.
Prosječna tvornica u Njemačkoj po radniku uprihodi 300.000 eura. U Hrvatskoj je taj prosjek bliže 50.000 eura. Uzevši u obzira da je medijan starosti strojeva u Hrvatskoj gotovo 20 godina, a prosječna razina digitalizacije industrije bliže 2.0 nego 3.0 (industrija 3.0 je automatizacija i robotizacija), jasno je gdje je problem. Današnja tehnologija omogućava podizanje kvalitete proizvoda i efikasnosti na razine neusporedive s ručnim radom. Istovremeno, ljudi mogu raditi poslove više dodane vrijednosti i tako dodatno podizati produktivnost. Kako bi se omogućio taj prijeko potreban skok u modernizaciji industrije, za iduću godinu je u najavi velika količina EU fondova, što je još jedna prilika, ali i rizik.
Sve dok se naši državnici svađaju na Facebooku, a dodjela EU sredstava se čeka i po dvije godine, mogle bi se tvornice zatvoriti prije nego dobiju sredstva. Ipak, i na tom planu ima napretka, a na svima nama je da iskoristimo priliku i dignemo hrvatsko gospodarstvo na višu razinu.
Marin Bek, suosnivač i izvršni direktor Ascalije
