Ovo bre izgleda svemirski, kao da su investitori Nemci – ovim je riječima  prošli petak jedna skupina lokalnih političara međusobno podijelila osobne impresije nakon obilaska tvornice za proizvodnju svježeg programa i prerađevina od mesa peradi koju je Varaždinska Vindija izgradila u vojvođanskom naselju Plandište smještenom nedaleko Vršca. Od 2009. kada je pokrenuta proizvodnja svježeg i zamrznutog programa od mesa peradi do ovoga ljeta Vindija je u Plandištu investirala gotovo 15 milijuna eura i zaposlila  200 radnika. U planu je uvođenje uskoro i dvosmjenskog rada što će donijeti još 130-150 novih radnih mjesta. Prije četiri godine tjedno su u Plandištu obradili oko 75.000 kilograma svježeg mesa i prerađevina, nakon nove investicije tjedna proizvodnja narasla je na 100.000 kilograma pilećeg mesa i prerađevina. Godišnje će tako na tržište u prvom koraku isporučivati oko  6.000 tona svježeg mesa i prerađevina od mesa peradi.

• 'Injekcijom' od 3,5 mil. eura Vindija kreće u borbu za europsko tržište

Vindijina tvornica jedina u Srbiji unutar mesnog sektora ima izvozne dozvole za Europsku uniju i Rusku Federaciju i prve pošiljke uskoro polaze i prema tim tržištima. O investiranju u Vojvodinu, ali i o ostalim aktualnostima u poljoprivredno-prehrambenom sektoru za Poslovni dnevnik govori direktor Vindije Dragutin Drk.  

Je li ovo ulaganje zapravo model kojim Vindija rješava problem izvoza nastao izlaskom Hrvatske iz Cefte zbog članstva u Europskoj uniji?

Da. Nama je već prije par godina bilo razvidno da će izlazak iz Cefte donijeti probleme, stoga smo se još 2009. odlučili za ovu investiciju u Plandištu. Kupili smo devastirane objekte tvornice Planima, investirali 12 milijuna eura i zaposlili 150 radnika te piletinom opskrbljivali tržišta u regiji.

Proizvodnja u Vojvodini pokriva izvoz koji je Vindija proteklih godina ostvarivala u zemljama okruženja što su i dalje ostale u članstvu Cefte?

Zadovoljit ćemo potražnju okolnih tržišta ne samo količinski već i asortimanom. Međutim, mi iz Plandišta namjeravamo neke proizvode izvoziti u zemlje Europske unije te u Rusku Federaciju. Ova tvornica jedina u Srbiji ima sve dozvole za izvoz na ta dva tržišta. Vjerujem da to najbolje svjedoči da u Vojvodini imamo velike planove. Osim toga, ovdje smo ishodili i halal certifikat što nam otvara izvoz u arapske zemlje. S ovim ulaganjem riješili smo problem Cefte vezan uz mesni segment, no ostaje nam problem s mliječnim asortimanom.

Što će biti s mlijekom?

Postoje neke ideje, kombinacije, no još je rano iznositi detalje. Mogu tek reći, nismo riješili mlijeko.

Mljekarstvo u Hrvatskoj prolazi dramatično razdoblje, u lipnju ove godine naspram lani otkup je manji za čak 22 posto. Kako oporaviti mliječni sektor?

Teško. Hrvatska je danas trebala proizvoditi negdje oko 1,2 milijarde litara mlijeka, a proizvodimo tek oko 500 milijuna litara. To nije problem od danas on traje godinama.

Do 2009. proizvodnja mlijeka ipak je konstantno rasla, godišnje po 20 do 30 milijuna litara, no nakon te godine događa se zatvaranje farmi, veliki broj malih proizvođača napušta proizvodnju što dovodi do velikog pada otkupa mlijeka.

Iza ovoga pada proizvodnje ekonomski su parametri, ako je niska cijena mlijeka u europskim zemljama nitko ovdje ne može računati s nekom visokom otkupnom cijenom.   

To stoji, no farmeri zamjeraju državi da je u proteklom razdoblju morala veću potporu dati malim i srednje velikim farmama, po modelu koji ima Austrija gdje farme u prosjeku drže 10-15 mliječnih grla.

Zaboravlja se da Austrijanci imaju tradiciju dugu više od 150 godina, a naši farmeri su nastali u roku od par godina. Drugi tjedan je sastanak u Ministarstvu poljoprivrede, moramo ozbiljno razgovarati da se obnovi stočni fond. Ovo je razdoblje jako dobra prilika. Depresija u proizvodnji donijela je rast potražnje te s njim i veću otkupnu cijenu, svaka litra je postala dragocjena. Zato je ovo trenutak u kojemu se mora intervenirati i povećati stočni fond. Moramo naći efikasniji most između nas proizvođača, kooperanata, HBOR-a i komercijalnih banaka.

Vjerujete da se optimizam može vratiti među proizvođače mlijeka, od 2008. do danas njihov broj je više nego prepolovljen, smanjen je sa 28 na 11 tisuća?

Ima izlaza, no svima je već jasno da nema održive farme bez vlastitog zemljišta. Farma bez zemljišta nije  prirodan model i ne može uspjeti. Zna se da je normativ relativan, ali farmer za svaku kravu mora imati najmanje 0,8 hektara. To je fiksna osnova i dok se ona ne riješi nemamo o čemu ozbiljno razgovarati. Stočarstvo i zemljište moraju ići jedno s drugim. Da danas proizvodimo 1,2 milijarde litara mlijeka što je naš realan potencijal mogli bismo 500 milijuna litara prodati u izvozu. Ostvarili bismo dobar prihod i popravili platnu bilancu države i znatno poboljšati vanjskotrgovinski rezultat. Možemo izvoziti mlijeko, ne treba tražiti drugi izvozni proizvod, prehrambena industrija može biti jedan od naših izvoznih oslonaca. To su temeljne postavke, o detaljima, o modalitetima moramo razgovarati i pronaći način kako to ostvariti.

Financijski podaci za prehrambenu industriju dosta su alarmantni pa se čuju razmišljanja da bi u narednom periodu bilo nužno više raditi na promjeni proizvodnog asortimana radi povećanja udjela proizvoda veće dodane vrijednosti.

Tržište je najbolji regulator. Ako nemamo optimalne šarže za neki proizvod, ako on postaje neracionalan, ekonomski neopravdan on se ukida. Tu ne treba velike filozofije. Ima problema koji su daleko veći od ovog koji spominjete i koje proizvođači ne mogu sami riješiti. Bio sam nedavno u Sloveniji, ponudili smo im piletinu i panirane proizvode. Rekli su mi da asortiman koji proizvodimo ima super kvalitetu, ali ga oni ne mogu staviti na svoje police. Iz razloga što već godinu i pol dana imaju promidžbene poruke da je na njihovim policama samo ono što je uzgojeno u Sloveniji, u što su uložili velika sredstva. I točka. Nema posla. A kaj mi radimo? Mi svom silom uvozimo, od Talijana, od ovoga, od onoga. Mi se trudimo uvoziti, a imamo dovoljno mesa peradi, dovoljno purećeg mesa. Ne samo za prehranu stanovništva, nego i za izvoz. Mi smo nesretni ako ne uvozimo, to je naša realnost. Prihvaćam i to i činjenicu da cijene moraju biti konkurentne, a i Slovenija je slobodno tržište.

Je li se nelikvidnost smanjila nakon uvođenja mjera za veću financijsku disciplinu od strane Ministarstva financija, koliko sada iznose rokovi plaćanja?

Popravila se samo djelomično, i dalje su prisutni veliki problemi s naplatom potraživanja. Rokovi plaćanja duži su od 60 dana.

Ekonomski analitičari ocjenjuju da bi se poljoprivredno-prehrambene tvrtke u regiji, primjerice Hrvatskoj i Srbiji te Sloveniji trebale povezivati jer, sve su male u odnosu na europsku konkurenciju. Je li to izvedivo?

To govore makroekonomisti koji su najčešće dosta daleko od mikroekonomije. Ideja je lijepa, no koliko je realna, stvarna? Tko bi se i po kojem modelu povezivao? To je vrlo komplicirano i teško izvedivo.

Jeste li odustali od investiranja u distrikt Brčko, najavljivali ste 2006. izgradnju farmi za perad i pogona za preradu mesa te za mliječni program, spominjala se cifra od oko 70 milijuna eura?

Recesija nije trenutak za tako velike planove, ali ne odustajemo. Projekt je prekrasan, no moramo ga odgoditi i čekati neka bolja vremena.

Vindija posluje kroz tri velika segmenta, to su mlijeko, mesni program i sokovi. Gdje kriza najviše utječe na poslovanje, 'pliva' li se ipak negdje lakše u ovim recesijskim neprilikama?

Teško je svuda, ono što nam ide dobro to je izvoz. Tu nemamo problema, naš asortiman odlazi potrošačima u 12 država. Pogon paniranih i pečenih proizvoda 90 posto radi za izvoz. Eto, to ide super. Kada bi sve bilo tako ne znam gdje bi nam bio kraj. I upravo zato stalno ponavljam – zašto se uvozi ono što mi ovdje imamo, što možemo proizvesti u dostatnim količinama. 

Unatrag  mjesec-dva više osoba me pitalo jesam li i ja čula da za Vindiju tražite kupca? Netko podmeće glasine ili možda ipak razmišljate o prodaji tvrtke?

Ponovit ću, Vindija nije na prodaju. I prije dvije godine je netko podvalio da zbog bolesti prodajem tvrtku, a vidite gdje smo danas, razgovaramo u Plandištu na otvaranju novog pogona. Moj osobni stav je ukoliko nekome mogu pomoći učinit ću to, ako ne mogu neću mu ni odmagati. Energiju ulažem u daljnji razvoj Vindije i vrijeme s unucima.

Tri farme u Vojvodini

Najbogatiji asortiman od mesa peradi

Vindija u Vojvodini perad uzgaja na tri vlastite farme, samo na Rukladi godišnje utovi više od 1,7 milijuna peradi. Posao s kooperantima tek je u oglednoj fazi, no Vindija na tom području planira izgraditi još vlastitih farmi. U ponudi svježeg programa mesa peradi na srbijanskom tržištu postoji velika konkurencija. U proizvodnji prerađevina od mesa peradi manje je tvrtki, među njima Vindija ima najbogatiji asortiman s kojim lovi tržište i jača svoju poziciju.

Prihodi od 411 milijuna eura

Vindija surađuje s 2800 kooperanata

Vindija godišnje preradi više od 200 milijuna litara mlijeka, 40 milijuna litara sokova te gotovo 60 milijuna kilograma mesnih proizvoda i s tom je proizvodnjom jedna od vodećih kompanija u regiji. Prihod u 2012. iznosio je 411 milijuna eura, zapošljava 4211 radnika, te surađuje s 2800 kooperanata i 536 vozača distributera. Izvozi u 12 zemalja, među ostalim u V. Britaniju, Švedsku i Nizozemsku.