Za glavnog menadžera postavio je Jurija Tršana. Orbico ima tvrtke u 20 država, a ostvaruje prihod od oko dvije milijarde eura. Ove godine, prema Roglićevim riječima, planiran je prihod od 2,3 milijarde eura. Orbico je, dakle, obiteljska tvrtka koja ima kontinuitet rasta i razvija se.

Branko Roglić smatra da će u Hrvatskoj sve češća biti praksa da se osnivači tvrtki povlače iz operativnog vođenja i prepuštaju njihovo vođenje menadžerima izvan obitelji.

„To je normalan put u razvoju i upravljanju kompanijom. Orbico je toliko narastao da nema toliko članova obitelji koji mogu pokriti menadžerske funkcije. Obitelj se povukla u Nadzorni odbor, a poslovanje nadziremo po segmentima. Jedan sin nadzire segment financija, a drugi segment komercijale, dok ja, kao predsjednik Nadzornog odbora, nadzirem pomalo sve segmente. Menadžeri u svakom slučaju mogu računati na pomoć nas iz obitelji“, ističe Roglić za Privredni.hr.

Roglić otkriva kako imaju načelan dogovor da se on i sinovi sastaju svaki ponedjeljak ujutro s glavnim menadžerom te tako pretresu što se radilo i što treba raditi. Komunikacija, kaže on, mora postojati, što ne znači da je komunikacija i razmjena informacija miješanje u rad menadžera. Dodaje, ipak, da način rada nije isti kada je tvrtka, odnosno kompanija, u vlasništvu jedne obitelji ili kada je dioničko društvo.

„Nije nikakav problem da onaj tko je osnovao tvrtku i koji ju je pozicionirao na zavidnu razinu hoće znati što mu se događa s tvrtkom. A ako je jedna obitelj vlasnik kompanije, onda je prednost i u raspodjeli dobiti. Mi u Orbicu ne isplaćujemo dobit, već je investiramo u rast i razvoj kompanije. Zbog tog smo razloga i nisko zadužena kompanija. U slučaju kada je više vlasnika, dobit se isplaćuje svakome od njih, pa su takve kompanije dijelom zakinute za rast i razvoj. Kada tvrtka raste, njena godišnja dobit treba ostati u njoj da bi se kontrolirala zaduženost. U slučaju kada se dobit isplaćuje, razvoj i rast kompanije fi nancira se zaduživanjem, odnosno kreditima. To je osnovna razlika.“, pojašnjava Roglić dodajući da su obiteljske tvrtke u takvoj situaciji u prednosti jer se unutar obitelji lakše može dogovoriti o raspodjeli dobiti, a kako je tvrtka obiteljska, lako se odluči da se dobit ostavlja u tvrtki i ulaže u njen rast.

„Zato obiteljske kompanije lakše rastu. Rast zna biti nekontroliran ako se isplaćuje dobit jer se on u tom slučaju financira zaduživanjem.“, smatra Roglić. Kaže da je najlakše razlikovati je li vlasnik kompanije obitelj ili netko nepoznat po tome isplaćuje li tvrtka svake godine visoku dividendu ili dobit ostavlja za razvoj kompanije. Slaže se da nije nikakav problem kada se isplaćuje manji udjel od oko 10 posto dobiti i u obiteljskim kompanijama, ali ako se većina dobiti isplaćuje, onda je rast i razvoj otežan jer se mora financirati zaduživanjem. Orbico svoj rast financira na način da ostavlja dobit kompaniji. Smatra da se i u slučaju brojnosti članova obitelji lako dogovoriti.

„Ako jedan ili nekoliko članova obitelji traži da mu se isplati dio dobiti, onda to treba ići na račun njegova udjela. U tom slučaju udjel u kompaniji mu se smanjuje i takav član obitelji dugoročno neće ugrožavati rast tvrtke“, kaže Roglić za Privredni.hr.